Omalovažavaju zbog "tamo neke fotografije", riječi su Radovana Viškovića, premijera RS, na vijest da je, umjesto žrtve "Oluje", objavljena fotografija žene koja je protjerana iz Žepe 1995. godine, u naručju s tada tromjesečnom kćerkicom Nerminom.

Bruka i sramota. Neviđena. Iz Vlade RS krivicu su prebacili na kompaniju iz Srbije koja je, kako tvrde, bila zadužena za organizaciju događaja.

Iz Srbije su, pak, priznali krivicu. Višković, međutim, tvrdi da je svaka suza suza, ali o klasičnoj podvali, teškoj greški, ni riječi.

I nije to tamo neka fotografija, kako reče Višković, nego fotografija srebreničkih majki koje su, s djecom u naručju, bježale od Karadžićevih i Mladićevih koljača i sijača smrti u Podrinju.

U RS, umjesto priznanja greške, za sve su optužili sarajevske medije koji su ukazali na podvalu. Što su ukazali na činjenicu da je beba s fotografije, danas žena, raskrinkala laži iz RS.

Čak se i Milorad Dodik ušutio, isti onaj koji je fotografije Nermine i njene majke Sabine podijelio na Twitteru i držao govor kako su ubijena djeca žrtve „Oluje“.

Ljudski je griješiti, ali je ljudski i priznati grešku. Očekivalo se to od Vlade RS, ali i Vlade Srbije.

Umjesto toga, jadikovanje, optužbe, prebacivanje odgovornosti i minimiziranje cijelog slučaja.

Navikli smo na laži, ali nećemo šutjeti na podvale.