U vremenu besparice i skupoće pred brojnim građanima su nove brige. Onima koji spremaju djecu za novu školsku godinu. Jer, početak školske godine većini roditelja isprazni kućne budžete.

To što su vlasti, uglavnom, osigurale besplatne udžbenike jeste stavka manje, ali su usljed inflacije porasle cijene školskog pribora i to do 30 posto. Pernice, sveske, famozni radni priručnici, školske torbe, sve to košta porodice pogotovu one koji spremaju više đaka.

A, gdje je odjeća i obuća, koju djeca, posebno, osnovnoškolskog uzrasta jako brzo prerastaju pa je potrebno obnoviti i nekoliko puta godišnje?

Dosadašnji izračuni su pokazali da za opremanje jednog djeteta u školu treba izdvojiti minimalnu plaću, a za dvoje cijelu prosječnu.

Kada se zna da je iznos potrošačke korpe za porodicu od četiri člana skoro 2.800 KM, onda je jasno da treba imati dodatnog novca. Stoga, ne čudi da većina građana u ovom periodu poseže za kreditima kako bi izdržali teret koji donosi nova školska godina ili svoje školarce opremaju kupovinom na rate.

Iako je septembar zbog samog početka školske godine „najskuplji“ i mnogima „crni mjesec“, jer tada obično kreću poskupljenja svega i svačega, ipak, školovanje je daleko od besplatnog.

Tokom cijele školske godine roditelji školaraca prisiljeni su na stalne troškove, od plaćanja produženog boravka, koji s druge strane, nerijetko, direktorima škola služi za „utrpavanje“ svojih, do raznih „atlasa“, „globusa“, kojekavih eksperimenta, radionica, izleta, ekskurzija.

Gdje su izdaci za užinu, za džeparac, gdje su troškovi onih roditelja koji imaju srednjoškolce, pogotovo, studente?

Kada se podvuče crta, zar ikoga treba čuditi što imamo sve izraženiji odlazak stanovništva i negativan trend prirodnog priraštaja?

Ali, treba čuditi to što se budžeti pune rekordnim iznosima, ali izostaje rast plaća, poticaj investicija i ekonomski razvoj. Može li se država odreći, makar mrvica iz vrhom zataknute kase, koje će investirati, recimo, u obrazovanje?