Svjetski dan prevencije samoubistava se, uz podršku Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), obilježava 10. septembra. U BiH, zemlji u kojoj je lani zabilježeno 375 samoubistava, taj dan je prošao skoro nezapaženo.

Dok se taj dan u svijetu obilježava s ciljem podizanja svijesti o tom velikom javnozdravstvenom problemu s dalekosežnim društvenim, emocionalnim i ekonomskim posljedicama, u BiH je to bila tek obična nedjelja.

U BiH se, izgleda, taj strašni javnozdravstveni problem sveo tek na statistiku, koja je porazna, jer je broj samoubistava za 40 posto veći u prošloj u odnosu na 2021. godinu.

Iako mediji, uz pomoć stručnjaka, nerijetko ukazuju na to da je stanje alarmantno, ipak, oni koji bi se trebali posvetiti tom problemu, ne poduzimaju nikakve mjere, a kamoli hitne, kako bi se smanjila stopa smrtnosti od samoubistava, pogotovo mladih osoba.

Šta se poduzelo nakon dva samoubistva maloljetnika kod Viteza u ovoj i isto toliko u prošloj godini? Zar to nije zahtijevalo reakciju svih odgovornih institucija i cjelokupnog društva? Zar se takav, praktično, niz užasnih događaja sveo na to da tužioci formiraju predmete i istraže okolnosti pod kojima su te mlade osobe, koje su tek zakoračile u život, digle ruku na sebe?

Nažalost, o suicidu se u BiH malo ili nikako ne govori. Zapravo, on je u BiH stigmatiziran, za razliku od brojnih drugih zemalja gdje je mentalno zdravlje otvorenija tema.

Stručnjaci naglašavaju da se samoubistvo može prevenirati. Ovogodišnji Dan prevencije suicida se obilježava pod geslom “Stvaranje nade djelovanjem”. Upravo je nada ono što najviše nedostaje građanima ove zemlje. Podjednako svim generacijama. Niko ne želi budućnost bez budućnosti.