Na njima počiva zdravstveni sistem, ali medicinske sestre, tehničari i drugo osoblje gotovo širom zemlje bije bitke za svoja prava i, prvenstveno, koju marku više u svom džepu. Da se čaša njihovog strpljenja prelila, pokazali su zdravstveni radnici u Hercegovačko-neretvanskom kantonu masovnim protestom koji su jučer održali pred zgradom Kantonalne vlade u Mostaru.
Oni mjesecima traže povećanje koeficijenata za 0,50, a njihovo nezadovoljstvo se dodatno rasplamsalo nakon što su ljekari to isto glatko dobili od kantonalnih vlasti. Velikim mirnim protestom vlastima su poslali i posljednje upozorenje pred generalni štrajk koji uveliko pripremaju.
Na totalnu obustavu rada spremaju se i zdravstveni radnici u Kantonu Sarajevo, čiji je kolektivni ugovor istekao koncem aprila. Sarajevske kantonalne vlasti ne pokazuju, izgleda, nikakav interes za dijalog i, zapravo, novi kolektivni ugovor, pa medicinarima ne preostaje ništa drugo nego pobuna i postavljanje šatorskog naselja ispred zgrade Vlade KS.
I, dok se oni koji svakodnevno nose zdravstvo na svojim leđima bore da za svoj rad budu primjereno plaćeni, vlasti su sve više gluhe na njihove zahtjeve. Ne ističu samo medicinari svoje zahtjeve već i upozoravaju koliko je truhlo stanje u zdravstvenom sistemu. Dok ih sve više odlazi izvan BiH, oni koji rade, to čine, praktično, bez osnovne opreme i repromaterijala.
Ne treba zaboraviti da zdravstvene ustanove gomilaju dugove, da su liste čekanja nepregledne, a da su nabavke prijeko potrebne i skupe opreme sve sumnjivije. Nažalost, u čitavoj priči, kao i uvijek, najviše ispaštaju građani, odnosno pacijenti. Ostaje nada da će vladajući u jednom, drugom ili bilo kojem kantonu i nivou vlasti prepoznati ozbiljnost zahtjeva medicinskih radnika i njihovu ulogu u zdravstvenom sistemu, uz želju da građani, onima koji bi trebali biti u centru pažnje, ostanu zdravi.
