Godinama su pojedini mediji, ma ne mogu se tako ni nazvati, u BiH – mahom oni koji se vole predstavljati kao „nezavisni“ i "progresivni" – živjeli udobno na grantovima raznih međunarodnih donatora, s naglaskom na USAID. Njihovo djelovanje bilo je više nalik nevladinom sektoru nego klasičnom novinarstvu: naglasak na projektima, izvještajima, rodnoj ravnopravnosti, borbi protiv dezinformacija i "osnaživanju lokalnih zajednica", dok su konkretne afere, zloupotrebe, kriminal i korupcija često ostajali po strani – barem kada su se odvijali u krugu "njihovih".
Nisu ih zanimale plate radnika u realnom sektoru, nisu se bavili zloupotrebama moći u Sarajevu, Tuzli, Mostaru, Banjoj Luci osim ako to nije odgovaralo narativima njihovih opasnih donatora. Izbjegavali su teme koje bi mogle narušiti "progresivnu sliku" o Bosni i Hercegovini kao zemlji u tranziciji, gdje sve ide naprijed – pod uslovom da se slušaju savjeti iz ambasada.
Ali vremenom, kako su globalni prioriteti donatorskih organizacija promijenjeni – posebno nakon rata u Ukrajini, rasta desnice u Evropi i promjene u vanjskoj politici SAD – sisa USAID-a je presušila.
Sredstava više nema kao prije. USAID, koji je decenijama bio glavni izvor finansiranja za desetine portala i "medijskih centara", sada raspodjeljuje manje i pažljivije. Mnogi se projekti gase. Pojedini portali se gase ili svode na povremene objave. I počinje – kuknjava. Isti ti koji su godinama držali predavanja o slobodi medija, odgovornosti i transparentnosti – sada javno žale što više ne mogu "nastaviti s radom" bez vanjskog novca. Neki idu dotle da optužuju međunarodnu zajednicu da ih je izdala. Ispada da je "nezavisno novinarstvo" bilo nezavisno samo dok su stizali dolari.
Postavlja se logično pitanje: ako medij ne može preživjeti bez pomoći USAID-a, da li je ikada i bio medij u pravom smislu te riječi? Ili tek alat za sprovođenje donatorske agende? U međuvremenu, novinari koji rade u klasičnim redakcijama, bez grantova, bez projekata i bez ručkova s ambasadorima – svakodnevno istražuju, objavljuju i trpe pritiske. I to rade sa znatno više rizika.
Paradoksalno je, ali istinito: oni koji su godinama uživali privilegije, danas sebe predstavljaju kao žrtve sistema. A sistem su upravo oni godinama oblikovali, često gurajući u stranu autentične novinarske glasove i profesionalce koji nisu pristajali na šablone.
