Stanje tehničko-tehnološke nesreće, koju je na prijedlog Štaba civilne zaštite Grada Mostara proglasio gradonačelnik Mario Kordić, spasilo je najveći grad na Neretvi od ekološke katastrofe.
Nakon dvije sedmice, koliko je prošlo da su federalni inspektori zabranili odlaganje otpada na deponiju „Uborak“, s mostarskih ulica su se tone smeća ponovo počele odlagati na deponiju.
Upravo su slike Mostara, jednog od najljepših gradova u BiH, popularne turističke destinacije koja ima područje pod zaštitom UNESCO-a, kako se guši u smeću posljednjih dana samo još jednom potvrdile da je „pet do 12“ za rješavanje tog problema davno odzvonilo.
Fitilj cijele te situacije izgorio je do kraja i vremena za odugovlačenje više nema. Jer, treba priznati da je iznađeno tek privremeno rješenje i da se smeće odlaže na plohu za koju nadležni nemaju okolinsku dozvolu.
Pa, nisu tek tako federalni inspektori donijeli rješenje o zabrani odlaganja komunalnog otpada niti su se gradske vlasti u međuvremenu potrudile da iznađu zajednički jezik s mještanima koji žive u blizini „Uborka“ i koji godinama traže zatvaranje, saniranje i izmještanje te deponije na drugu lokaciju.
Jer, o novoj lokaciji za deponiju se ne govori, dok se spalionice otpada i slična moguća rješenja spominju u nekim predizbornim pričama nakon čega sve krene „po starom“.
S druge strane, sve da nadležni nastave ignorisati poteze mještana koji strahuju za svoje zdravlje i sigurnost i koji su odlučni u svojoj borbi za ostvarenje cilja i to svim dostupnim pravnim sredstvima, pravo pitanje je koliko dugo Mostar može koristiti preostali dio „Uborka“.
A, kako to obično biva, ta deponija je istovremeno godinama i predmet raznih, ali i političkih prepucavanja, od kojih ništa nemaju građani Mostara. Ni oni na sjeveru, ni na jugu, istočno ili zapadno. Svi oni čekaju da se taj ekološki, a ne politički problem napokon riješi.
