Borba za što bolji status poljoprivredne proizvodnje, lakši pristup stranim fondovima, smanjenje disbalansa uvoza i izvoza koji ide na štetu domaće proizvodnje, bit će glavni ciljevi Udruženja poljoprivrednika BiH. To je najavio predsjednik Udruženja <a href="https://avaz.ba/tag/38207/vladimir-usorac">Vladimir Usorac</a> odmah nakon imenovanja na ovu funkciju. 
Poručio je da će država biti onoliko jaka koliko bude ulagala u poljoprivrednu proizvodnju te pozvao vlast da stane iza njih. 

Kazao je da je Udruženje otvoreno za sva druga udruženja i saveze koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom, a koji žele graditi jaku i snažnu organizaciju koja treba biti ravnopravni partner predstavnicima vlasti. Poljoprivrednici su ga podržali, a da li će naići na pruženu ruku vlasti ostaje da se vidi.

Poručio je da će država biti onoliko jaka koliko bude ulagala u poljoprivrednu proizvodnju

Usorac: Bolji status poljoprivredne proizvodnje

Borac za promjene

Grmi, sijeva, frka se sprema povodom izbora novog čelnika državne Agencije za istrage i zaštitu. Neophodne lobističke aktivnosti odavno su pokrenuli vječiti rivali iz Srpske demokratske stranke i Saveza nezavisnih socijaldemokrata. <a href="https://avaz.ba/tag/279/dragan-mektic">Dragan Mektić</a> formalno je zadužen da instalira SDS-ovog pouzdanika u direktorsku fotelju. Ministru sigurnosti Bosne i Hercegovine „na crtu izlazi“ prikriveni akter svih poslijeratnih muljaža u obavještajno- špijunskoj zoni odgovornosti. Pogađate, radi se o <a href="https://avaz.ba/tag/410/sredoje-novic">Sredoju Noviću</a>. Uglavnom, <a href="https://avaz.ba/tag/39249/konkursi">konkursna</a> procedura za SIPA-inog šefa privedena je kraju. Prijavilo se pet-šest jurišnika na utjecajnu poziciju. U skladu sa evropskim konvencijama o ljudskim pravima, raspoloživi kandidati isključivo su Srbi. Nijednog Hrvata nema na mapi, Bošnjaka ni za lijeka. Tako je valjda normalno u polurezervatima otvorenog tipa, gdje se vladajući autoriteti dogovorno rastaljuju po nacionalnom ključu. Halalite na tradicionalnoj nepristojnosti, ali, majkamustara, vazda se ovdje znalo šta je ključ i čemu brava služi. 
Rukovođenje SIPA-om dejtonski je višestruko prepušteno (republičko)srpskoj strani. Ali zato Obavještajno-sigurnosna agencija BiH pripada Bošnjacima, tojest Stranci demokratske akcije, a Granična policija, budimo krajnje konstitutivni, Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Jednako diskriminirajuća matrica decenijama se, nažalost, primjenjuje i prilikom (pre)ostalih imenovanja u državno-entitetskim instucijama. Kako naopako stoje stvari zadugo nema ni teoretske mogućnosti da se nakaradna praksa promijeni. Tako je, jelte, zakucano političkim konsenzusom između SDA, HDZ-a i partnerskih stranaka iz RS-a. 
Tamo gdje direktorske funkcije ne dijele po sposobnostima eventualnih kandidata, nego striktno po nacionalnim aršinima, trebaju se (za)brinuti za vlastitu budućnost. Međutim, ko šljivi moderne principe u razočaravajuće neprincipijelnom društvu! Izgleda, uostalom, da i strancima dotično zapišavanje prilično godi.

Nijednog Hrvata nema na mapi, a Bošnjaka ni za lijeka

Konkursno rastaljivanje

Federalni zavod PIO/MIO u narednih pet ili šest godina morat će hraniti novih 80.000 <a href="https://avaz.ba/tag/768/penzioneri">penzionera</a>. Informacija je to koja bi uzdrmala svaku zemlju. Kod nas nije. Zabrinut je, istina, samo dio javnosti. Oni kojih se direktno tiče sudbina Zaovda i pojedinci koji još uvijek brinu o budućnosti BiH i njenih građna. Alarmantno je, dakle, to da će se drastično povećavati broj penzionera. Još gora je činjenica da u isto vrijeme neće rasti broj zaposlenih. Jer, mladi odlaze, a ni oni koji ostaju, nemaju posla. 
Doda li se tome podatak da je već sada gotovo izjednačen broj zaposlenih s brojem penzionera - neka nam je Bog na pomoći. U zemljama Evropske unije, za usporedbu, jednog penzionera hrane četiri radnika. Ako se ovako nastavi, u BiH bi uskoro jedan radnik mogao hranti i dvojicu penzionera. A, to bi bio kraj. 
Nadležni u našoj zemlji slabo mare. I pored jasnih upozorenja, kao i obično, nemaju rješenje. Gotovo niko se nije ni osvrnuo na upozorenja ekonomista. 
Vlastodršci se ne osvrću ni na višegodišnje vapaje privrednika koji traže da im smanje namete. To je osnovni preduvjet za otvaranje novih radnih mjesta i povećanje plaća. A, s tim ide i bolje punjenje penzijskog fonda. Ali, šta možemo očekivati u budućnosti ako foteljaše ni ova činjenica ne motivira da prionu na posao.
Iako iz Federalnog zavoda tvrde da nema razloga za brigu, jer bi se broj penzionera, kažu, čak mogao i smanjivati, a ne povećavati, stručnjaci misle drugačije. Sukob mišljenja vjerovatno dolazi zbog različitih statističkih podataka i metoda izračuna. 
Bilo kako bilo, pravi odgovor može dati samo vlast. I to konkretnim potezima. Hitno mora izvući ruke gurnute duboko u džepove privrednika. Zatim ih obavezati da zapošljavaju i da daju više plaće radnicima.

Ako se ovako nastavi, u BiH bi uskoro jedan radnik mogao hraniti dvojicu penzionera

Je li alarmantno

Krajnje emotivno i hrabro zavapio je <a href="https://avaz.ba/tag/68775/redzep-salic">Redžep Salić</a> pred federalnim zastupnicima.&nbsp;Riječima „ne mogu više da ćutim“ u nekoliko minuta iznio je šokantne informacije o o friziranju izvještaja o tobože dobrom stanju, o kriminalu, a nadasve o lošem odnosu prema štićenicima, koji se odigravao proteklih godina u Zavodu za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine ''Pazarić''.&nbsp;Zavod u kojem ima i djece od tri godine, već 15 godina nije mijenjao meni, nesiguran je za one koji tu borave, grijanje crkava dok zima kuca, a istovremeno su se milioni maraka ulagali u navodnu adaptaciju i izgradnju objekata, koji se, kaže direktor, skoro pa raspadaju.&nbsp;Svojim iskrenim i potresnim istupom, na koji baš i nismo navikli od direktora, Salić je alarmirao sve, nemoćan da više sam bori bitku.&nbsp;Na funkciji direktora je tek četiri mjeseca, ali je uspio za zavod uraditi više nego što se uradilo proteklih godina. Jer, svojim krikom za pomoć, kako ga je nazvao, nije ostavio ravnodušnim nikoga, pa ni one koji su eventualno tamo počinili kriminal. Zasigurno je da se, zahvaljujući njemu, neće više u javnosti šutjeti nego da će se konačno početi djelovati.&nbsp;A sve zbog djece i omladine, pa i onih u poodmakloj životnoj dobi, kojima je zavod jedino utočište.

Na funkciji direktora je tek četiri mjeseca, ali je uspio za Zavod uraditi više nego što se uradilo proteklih godina

Redžep Salić: Hrabro i odlučno za svoje štićenike

Izgleda da <a href="https://avaz.ba/tag/159/milorad-dodik" style="color: rgb(255, 0, 0);">Miloradu Dodiku</a> ne cvjetaju ruže na poslovnom planu. Naime, preduzeće kojim gotovo tri decenije rukovodi i komanduje, razumije se, govorimo o Savezu nezavisnih socijaldemokrata, potresaju ozbiljne smetnje u komunikacijii sa pripadajućim dvorskim spletkama. Neki izvori navode kako pobunjeničke čete predvode dojučerašnji najbliži saradnici člana državnog Predsjedništva, predsjednica Republike Srpske te nesuđeni predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine.&nbsp;&nbsp; Prema potvrđenim informacijama, Željka Cvijanović i Zoran Tegeltija združeno namjeravaju oslabiti utjecaj neprikosnovenog šefa prilkom donošenja najvažnijih entitetskih odluka, međutim, ne treba zaboraviti kako Dodik nije politički levat i laka moneta za potkusurivanje. Toga je valjda svjestan i moćni ministar republičkosrpske policije koji se strateški ne pridružuje nijednoj od zavađenih strana. Kako bih rekao, Dragan Lukač trenutno glumi unproforca. 
Uvijek kada Dodiku zagusti na domaćem terenu, a upravo se tako namjestilo, za akciju je spreman ideološki guru lidera SNSD-a, da prostite, Nenad Kecmanović. Dokazani nacionalista ovih se dana namjenski ukazao na stranicama jednih režimskih novina kako bi svog (m)učenika zaštitio od neugodnih napada stranačkih kolega. Osim uobičajenog veličanja Dodikovog lika i (ne)djela, Kecmanović je poput keca iz rukava izvukao i šokantnu ideju da entitetska skupština po hitnoj proceduri usvoji izvorni tekst Dejtonskog mirovnog sporazuma. 
Malignim savjetom bivši redovni profesor sarajevskog te aktuelni emeritus banjalučkog univerziteta ustavno stanje u BiH zapravo pokušava vratiti na postratnu jesen 1995. godine. „ Bio bi to originalni tekst Dejtona i Srpska bi jednim zasjedanjem Skupštine indirektno poništila sve oteto i nametnuto.“.
Nažalost, politički establišment i uspavana intelektualna elita u Sarajevu dosljedno ignoriraju opasne namjere Mistera Hayda. Poslije će, naravno, biti prekasno za odbranu i zaštitu, ali na to smo, jelte, odavno navikli.

Poslije će, naravno, biti prekasno za odbranu i zaštitu

Kec iz rukava

Pokušao je, nije da nije, <a href="https://avaz.ba/tag/4387/johannes-hahn">Johannes Hahn</a> namamiti rukovodioce iz Predsjedništva Bosne i Hercegovine na sastanak u sjedište <a href="https://avaz.ba/tag/645/predsjednistvo-bih">Evropske unije</a>. Džaba se, međutim, trudio. Željku Komšiću, Šefiku Džaferoviću i Miloradu Dodiku naprosto se ne ide u Belgiju. Jest da je tamo lijepo, sređeno, napucano, ima i finih restorana, ali, majkamustara, nekako je predaleko taj sterilni Brisel, zabačen na geografskoj karti, božesačuvaj. Uostalom, ni avion ne leti direktno iz Sarajeva do glavnog štaba EU. Ne gine nam makar jedno presjedanje, rezonirali su, tako, Komšić, Džaferović i Dodik prije nego će službeno odbiti Hahnov poziv. Ostatak priče znate...
Dani i mjeseci prolaze, a na političkom horizontu ne nazire se mogućnost formiranja državne vlasti. U međuvremenu, bh. parlamentom, jednako kao i Vijećem ministara, formalno i samostalno upravlja Denis Zvizdić. Koji povremeno piše duga pisma vlastitom sebi da bi izrazio najoštriju zabrinutost jer izvršna vlast kojom predsjedava ne ostvaruje efikasnu saradnju sa zakonodavnom institucijom čiji je predsjedavajući. Papir, zna se, trpi svakakve budalaštine. 
Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH nedavno je depresivno prognozirao kako se nova bh. vlast neće sastaviti prije narednih lokalnih izbora, tojest do jeseni 2020. godine. Ukoliko je Mirko Šarović zbilja u pravu, onda ne preostaje ništa drugo nego da se zvanično pomirimo sa tavorenjem, mrcvarenjem i kolektivnim propadanjem. Država bez vlasti beznadežna je i anarhična društvena situacija. Iz takvog okruženja najpametnije je razguliti. 
Relevantni podaci govore kako je pola miliona ljudi napustilo BiH u proteklih pet godina. Puk'o im valjda film! Zbog nacionalizama, vječitih lidera, kokuzluka, neprolaznih kriza, sijanja straha, prijetnji ratovima, opće besperspektivnosti, destruktivnog primitivizma. Naročito su narodima i narodnostima dodijali strani ublehaši koji ovdje dosljedno prodaju damu pod bubrege. Ako mene pitate, neka su, vala, trojica iz Predsjedništva BiH odbili Hahna. Dosta je bilo i njegove šuplje.

Ako mene pitate, neka su, vala, trojica iz Predsjedništva BiH odbili Hahna

Puk'o film!

Prvaci smo u <a href="https://avaz.ba/tag/14044/liga-nacija">Ligi nacija</a>, euforični bili i samo smo čekali kada će početi kvalifikacije. Zaboravili smo da su Irci u tom tada novom takmičenju promašili silne prilike i da smo pukom srećom došli do remija. Kasnije se, kao i mnogo puta prije toga, ukazao Edin Džeko i osigurao nam prvo mjesto i baraž, ako kojim slučajem ne uspijemo doći do Evropskog prvenstva kroz kvalifikacije.&nbsp; Nismo htjeli ni pomisliti da se tim koji imamo, koji vodi Robert Prosinečki, tek slučajem može plasirati kroz kvalifikacije. Finska, Grčka i Italija, svi su nas na svoj način pokušali vratiti u stvarnost, ali još se nismo dali, jer imamo pobjedu protiv Armenije na Grbavici i to je neki domet, ponosni smo bili. 
Stigao nam je Lihtenšajn, izgledali smo jako loše, ali smo u finišu pogodili sve živo i nanijeli im katastrofu, a onda je došlo definitivno suočavanje sa stvarnošću. Pobijedila nas je Armenija u Jerevanu, sila od koje je sam Miralem Pjanić dvostruko skuplji – to bi bio rezime.
Ustvari, pobijedili smo sami sebe i pokazali da smo tek prosječna reprezentacija. Selektor <a href="https://avaz.ba/tag/7323/robert-prosinecki">Robert Prosinečki</a> sve se slabije snalazi, to je jasno, ali ne može se reći da mu igrači baš pomažu. Nekako ovakvi rezultati uvijek podsjete na bivšeg bh. reprezentativca Senada Lulića i njegovu izjavu kako je boravak u reprezentaciji zapravo odmor. Očigledno su se u ovom ciklusu reprezentativci BiH dobro odmorili, a i pokazali gdje im je mjesto.&nbsp;Mjesto im je taman oko baraža, tamo gdje će igrati, ali nikako biti favoriti protiv bilo koga. Ova reprezentacija jednostavno nema ništa što bi ulijevalo nadu. Poslije četiri komada u Armeniji teško se nadati bilo čemu.

Igra protiv Lihtenštajna i poraz od Armenije pokazali su najbolje da smo tek prosječna reprezentacija koja će teško napraviti iskorak

Mentalitet taman oko baraža

Dvadeset osam pobjeda i nijedan poraz skor je Rusa iz Dagestanana <a href="https://avaz.ba/tag/26431/khabib-nurmagomedov">Habiba Nurmagomedova</a> nakon što je preksinoć u Abu Dabiju savladao Amerikanca Dastina Poirijea (Dustin Poirier) i tako odbranio naslov u lakoj kategoriji <a href="https://avaz.ba/tag/910/ufc">UFC</a>-a.&nbsp; I ovim superiornim trijumfom pokazao je zašto je najdominantniji MMA borac današnjice. 
Amerikanac je izdržao tek tri runde. Poraz je morao priznati nakon što je ga je Habib savladao takozvanim gušenjem. Bio je to još jedan spektakularan meč, a nakon što je prije skoro godinu Habib pretukao do tada najveću MMA zvijezdu Konora Mekgregora (Conor McGregor).
Dagestanac je pokazao veličinu i nakon meča te gospodski odao priznanje Poirijeu na borbi, poručivši mu da je veliki borac. 
Gaji stil borbe kakav MMA svijet prije njega nije vidio. Za njega mnogi govore da se bori kao prava zvijer, a tome u prilog govore i snimci njegove borbe s medvjedom. 
Odrastao je u glavnom gradu Dagestana Mahačkali, a dolazi iz potpuno sportske porodice, jer je njegov otac cijeli život posvetio hrvanju.&nbsp;

Sa 28 pobjeda bez ijednog poraza pokazao dominaciju u MMA sportu

Habib Nurmagomedov: Šampion UFC-a

Odluka fudbalera tuzlanske Slobode da zbog neizmirenih obaveza prekinu s treninzima još je jedan dokaz koliko je sport neuređena oblast u našoj zemlji.&nbsp;&nbsp; I ovaj put na stranu igrača stao je&nbsp;Sindikat profesionalnih fudbalera (SPF) BiH s Aldinom Đidićem na čelu. 
Ovo nije prvi put da Đidić i Sindikat stanu u zaštitu nogometaša. Ranije su, također, posjećivali bh. klubove i predlagali rješenja za probleme u kojima se nalaze.
Igrači su do formiranja Sindikata bili prepušteni sami sebi. Đidić je odlučno poručio da će se to promijeniti i da će stati ukraj bahatosti klubova koji rade protiv interesa fudbalera. 
I podrška upućena igračima Slobode pokazuje da se ne radi o floskulama i pukom slovu na papiru. Zahvaljujući nesebičnoj Đidićevoj podršci, fudbaleri ga nazivaju i svojim spasiocem.
Aldin Đidić rođen je 30. avgusta 1983. godine, a nogometnu karijeru započeo je u zeničkom Čeliku.

Poručio da će stati ukraj bahatosti klubova

Aldin Đidić: Sindikalista za fudbalere

Privatizacija i javne nabavke. Dva su sistemska fakta koja su osiromašila Bosnu i Hercegovinu. Po završetku agresije, građani su opljačkani tako što je sva društvena imovina, u većini slučajeva, kriminalnom privatizacijom postala privatna. Za sitne pare i pod sumnjivim okolnostima podobni pojedinci domogli su se resursa na kojima se zasnivala privreda bivše države. I sve se, nažalost, umjesto sudskim procesima i vraćanjem nezakonito stečene državne imovine, završilo poznatom krilaticom ko je jamio, jamio je.&nbsp;&nbsp; Kada se više nije imalo šta privatizirati, tačnije jamiti, trebalo je osmisliti način kako po zakonu otimati od države. I tada je osmišljen sistem javnih nabavki. Provodi se i po nekakvim zakonima. Šupljim kao švicarski sir, doduše. 
Tako se već dva desetljeća putem famoznih nabavki iz budžeta punjenih krvavo zarađenim narodnim novcem tovare džepovi neokapitalističkih moćnika. U pitanju su milijarde maraka na godišnjem nivou. 
A hiljade primjera kako se otima od države imamo svakodnevno. Tako izgradnju zidića, koji na tržištu košta desetak hiljada maraka, općina plaća i do pet puta više. Automobil, kancelarijski sto, papir i olovku državna institucija plaća dvostruko, trostruko skuplje. Stotine hiljada, pa i milioni razlike, javna je tajna, uzimaju se na velikim infrastrukturnim projektima. 
Budući da je u takvim okolnostima najbolje raditi za državu, u javne nabavke uvukao se društveni kancer – korupcija. Najbitnije (i najteže) je, dakle, dobiti posao. Ostalo je lako. Nagrada je na kraju - rastale se svi u lancu, a i ponuđaču (tako zovu firmu koja radi za državu) ostane dosta. I sve po (šupljem) zakonu. Na gubitku su samo država i opet građani. 
Ko uspije spriječiti krađu u javnim nabavkama, mišljenja su mnogi, dobrim dijelom je riješio i ekonomski problem ove zemlje. Agencija za javne nabavke BiH uputit će uskoro Vijeću ministara novi državni zakon kojim bi se trebao uvesti strožiji nadzor nabavki. Daj Bože da bude tako.

Budući da je u takvim okolnostima najbolje raditi za državu, u javne nabavke uvukao se društveni kancer – korupcija

Javne nabavke za privatne interese

Hakija Sinanović je dječak iz mjesta Luka kod Srebrenice kojeg otac svaki dan makadamom vozi do škole 25 kilometara da bi ova lutka malena bila odličan učenik. I još 25 kilometara nazad.&nbsp;&nbsp; Po lijepom vremenu sat i po im treba do mjesta Podravnje, gdje je Hakijina škola. 
Edin Džeko je svjetska fudbalska zvijezda, kapiten reprezentacije BiH i igrač Rome. Na utakmici protiv Lihtenštajna u Zenici preksinoć je ponovo oborio rekord, postigao je 57. gol u dresu Zmajeva. I postao drug s Hakijom.

Hakiji je, dakle, bila velika želja da upozna kapitena. Došlo je to do Džeke i Hakija se našao na tribinama Bilinog polja. Nakon utakmice, popeo se Džeko na tribine, gdje ga je čekao ovaj skromni dječak. Zagrlio ga je i poljubio i poklonio mu dres Rome. 
Uzbuđen, jer se pred njim nalazi uzor većine dječaka koji šutaju loptu po dvorištima i sanjaju Džekin san, Hakija dvije noći nije spavao. Kasnije je snimio video na kojem kaže Edinu da ga voli, jer mu to nije uspio reći od uzbuđenja. Video susreta Hakije i Džeke već ima milionski broj pregleda. 
Hiljade redova mogle bi se ispisati o svim Džekinim uspjesima i njegovoj sjajnoj igračkoj karijeri. A o tome kakva je Edin ljudska gromada, možda još i više. 
Stotine hiljada maraka dao je u humanitarne svrhe, za pomoć oboljelima i onima kojima je pomoć neophodna. Hiljade dresova bile su predmet aukcija kako bi se nekome pomoglo. Hiljade dresova podijeljene su onima koji su ih željeli imati. Stotine ljudi ugostio je na tribinama Volfsburga, Mančester sitija i Rome koje nikada ranije nije vidio.
Ne voli kad mediji o tome pišu, jer očito iz kuće nosi „kad desnom rukom daješ, nemoj da ti za to zna ni lijeva ruka“. Samo onda kada želi potaknuti javnost na akciju objavi na društvenim mrežama brojeve žiroračuna, i opet da bi pomogao. 
A roditelji oboljele djece, porodice i prijatelji onih kojima je pomogao osjećaju potrebu da mu iskažu zahvalnost pa takve informacije procure u medije.

<h2>Osmijeh i oči iz kojih zrači dobrota</h2>

I nema tu nikakve sile prilika, nema tu pomaganja samo da bi se moglo. Vidi se to na njegovom osmijehu i očima iz kojih zrači dobrota. I na načinu na koji prilazi ljudima. Djeci kao da im je otac i drug, starijima kao da im je sin. 
Svaki novčić koji Edin Džeko ima na svom računu zaradio je svojim rukama i nogama, lijući znoj i odričući se mnogo čega. Dabogda još više imao. 
U dobru se ne uzvisi, u zlu se ne ponizi. I to Džeko očito dobro zna. 
Il' si čovjek il' nisi, il' imaš srce il' nemaš. Džekino je veliko k'o kuća. Zato, djeca neka sanjaju da će jednog dana biti kao Džeko, jer on je pravi uzor. 
I nama koji nikad šutnuti loptu nogom nećemo!&nbsp;

U dobru se ne uzvisi, u zlu se ne ponizi, Edin Džeko to, izgleda, vrlo dobro zna

Edin Džeko i Hakija Sinanović: Ispunjen dječački san

Veliko srce Edina Džeke: Tvoje je samo to što daš

U suludoj administraciji ove države ima svašta, pa tako i to da u Republici Srpskoj odmah po rođenju se u rodni list upisuje bebina vjeroispovijest. Ova mahnita praksa ima još prostora da evoluira, pa evo predlažem, da se pored vjeroispovijesti odmah upiše i seksualno opredjeljenje bebe. Jer, ako bebi napišete u rodni list da je pravoslavac i heteroseksualac, nema šanse da vaš sin kada odraste bude musliman i peder. To bismo nazvali „preventivom protiv inovjerstva i pederluka.“

Sutra, dan nakon što izađe ova kolumna, desit će se <a href="https://avaz.ba/tag/42912/parada-ponosa">Parada</a> u Sarajevu. Nezgodno vremensko poklapanje, ne postoji način da pošteno izbjegnem temu. A šta reći, a da već nije rečeno? U drugu ruku, neke stvari treba, i moraju se, iznova i iznova ponavljati ne bi li nekako puku doprle do mozga. Pa hajmo onda ponoviti osnove.<a href="https://avaz.ba/tag/17925/lgbt">LGBT</a> populacija je diskriminisana i živi u društvenoj izolaciji, izloženi su nasilju i uskraćuju im se osnovne ljudske slobode. Niko ne bira kako će se roditi, seksualna orijentacija nije stvar izbora, ne uči se, i ne nasljeđuje. Homoseksualizam nije bolest. To što neki homoseksualizam smatraju neprirodnim, gnusnim, nastranima… to je samo njihovo lično osjećanje koje proizilazi iz predrasuda koje ne žele u sebi prepoznati. Nauka je sedamdesetih ustvrdila da nije riječ o bolesti, već o urođenom opredjeljenju.

<h2>Nemaju nikakve veze s pedofilijom</h2>

Lezbijke, gejevi, biseksualci i transrodne osobe, skraćeno poznati kao LGBT populacija, nisu i nemaju nikakve veze s pedofilima i pedofilijom. Ako ste negdje pročitali da imaju veze, kao što to ustvrdi neki dan gost u studiju N1, onda ste, sa sigurnošću, čitali pogrešna štiva. Parada ponosa nije izraz želje da se na ulicama prosipa nemoral, niti je motiviše potreba da se seksualno opšti na trotoaru kod Sebilja, već je izraz borbe za jednakost u društvu. Heteroseksualci koji tvrde da svako treba svoje seksualno opredjeljenje „ostaviti između svoja četiri zida“ moraju znati da niko nikada nije otpušten s posla zato što je straight. U drugu ruku, LGBT muškarci i žene se s diskriminacijom susreću, ne samo na poslu, nego i u porodici i na ulici. Parada nam je svima samo podsjetnik na to. Nadalje, interesantno, broj homoseksualaca je nezavisan od slobode koja vlada u društvu, pa je proporcionalno jednak broj homoseksualaca u Holandiji i u Iraku. Tradicionalna porodica i konzervativno društvo nisu garant da se u tim okolnostima neće roditi homoseksualac. Rodit će se, samo će ostati u ormaru čitav život, skrivajući se kako ne bi narušio proklamovanu čednost okoline. Čudno je, ustvari, možda i nije, što su četnici, ustaše, vehabije, politička desnica, generalno fašisti raznih nacionalnosti, apsolutno složni u zajedničkoj mržnji protiv LGBT populacije. Što je skromnije svjetovno obrazovanje, to je mržnja veća. Tako nekako.

<h2>Seksualno opredjeljenje javnih ličnosti </h2>

Treba, također, znati da nas iskustvo uči kako su kroz istoriju često najagresivnije homofobiju iskazivali upravo latentni homoseksualci. Zato se otvoreno nameće pitanje o seksualnom opredjeljenju nekih javnih ličnosti, evo recimo <a href="https://avaz.ba/tag/3504/elmedin-konakovic">Dine Konakovića</a>? Sumnjiva je ta njegova baš tolika averzija prema homoseksualcima. Da li je samo neuk ili možda svojim pristupom sakriva svoje urođeno seksualno opredjeljenje? Ko će ga znati.I da pojasnimo, pederluk nikada nije bila seksualna odrednica, pederluk je bio i ostao karakterološka kategorija. Vidimo se sutra na Paradi.

I da pojasnimo, pederluk nikada nije bila seksualna odrednica, pederluk je bio i ostao karakterološka kategorija

Pederska posla

Nije baš rijedak slučaj da se u bh. javnosti spominje priča o tome ko bi mogao i hoće li neko uopće moći nadomjestiti reprezentativce koji zbog godina napuštaju nacionalni tim. Možda je u posljednje vrijeme bar jedna dilema riješena. Bh. fudbal ima Amera Gojaka, ofanzivnog veznog igrača koji je budućnost našeg nacionalnog tima, a već sada se promovira u zvijezdu „Zmajeva“.&nbsp; On je igrama u Dinamu, sada i u reprezentaciji, potvrdio razmišljanja stručnjaka da je, iako još mlad, itekako fudbalski sazrio i da može dostići fudbalske visine. Sportska drskost, snaga i činjenica da ne bježi do preuzimanja odgovornosti jednostavno prave impresivnu sliku o njemu. 
Sve ovo potvrđuje i interes klubova iz evropskih liga, jer ovi veliki, poput Sevilje, koja ga nije uspjela kupiti do Dinama, ne kupuju uzaludno. 
Amer Gojak rođen je 13. februara 1997. u Sarajevu. Prošao je omladinsku školu Novog Grada, a potom je bio član Željezničara i Olimpika. Sa 18 godina prešao je u Dinamo. Bio je strijelac u čak četiri omladinske selekcije BiH, a tome je dodao i golove za A-reprezentaciju.

Iako vrlo mlad, pokazuje da je sazrio kao igrač

Nova zvijezda „Zmajeva“

Čak 800 saobraćajnih nesreća dogodilo se za samo tri godine na najmodernijem putu u Bosni i Hercegovini – autoputu A1, poražavajući su podaci preduzeća „Autoceste“ FBiH i MUP-a ZDK. Četiri života su ugašena.&nbsp; Alarmantno je da se ovaj broj iz dana u dan povećava, da se sve više mladih života gasi tuđom greškom, a nadležni nijemo posmatraju kako porodice stradalih u nesrećama sve češće dolaze na mjesta tragedije da ih, prekrivene krvavom plahtom, identificiraju.
Brojne inicijative i vapaji stručnjaka saobraćaja, nažalost, nisu urodili plodom, iako su dali jasna, koncizna i produktivna rješenja. Veće kontrole, prisustvo policije, radarske kontrole, ali i strožiji zakon, samo su neka od jednostavnih i praktičnih rješenja.
Ali, kako to obično biva u našoj zemlji, na jedno uho uđe, na drugo izađe. Tako je i u ovom slučaju. Ni podatak da se milioni maraka godišnje naplate od kazni za saobraćajne prekršaje, očigledno, nije dovoljan da se, konačno, uloži u radare i opremu, odnosno spašavanje onog najvrednijeg - ljudskog života.
I dok sigurnu vožnju najmodernijim bh. putem onemogućavaju skupocjeni automobili, kojima često upravljaju „babini sinovi“, ne prezajući od ograničenja i tako ugrožavaju svoj život i živote ostalih učesnika u saobraćaju, vožnja koja je ovom dionicom trebala biti užitak, postala je opasnost.
Koliko će još života biti izgubljeno na ovom putu dok nadležni ne shvate da je krajnje vrijeme da se obračunaju s bijesnim vozilima i bahatim vozačima, niko ne zna. 
Međutim, jedno je sigurno, ako se nešto pod hitno ne poduzme, nadležni se trebaju postidjeti zbog izgubljenih života, ali i boli shrvanih porodica čiji najmiliji nedužno ginu na putevima.

Koliko će još života biti izgubljeno dok nadležni ne shvate da je krajnje vrijeme da se obračunaju s bijesnim vozilima i bahatim vozačima

Od najmodernijeg puta do žive grobnice

Ohrabrujuća je vijest da se ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini pridružuje Povorci ponosa. „Moj partner i ja cijenimo dobrodošlicu i poštovanje koje su nam ukazali ovdje. Učestvovat ću u Povorci ponosa da bih dao podršku svim pripadnicima LGBTI zajednice i njihovim porodicama“, rekao je Eric Nelson. Uglavnom, aferim, mister ambasadore!
Za razliku od američkog diplomate, ali i mnogih drugih javnih, uglednih, utjecajnih ličnosti, koje mirno i dostojanstveno podržavaju nedjeljno okupljanje, ovdje, nažalost, postoje i glasne protivničke snage. Takvi uglavnom šupljiraju o očuvanju takozvanih tradicionalnih vrijednosti. Nemam, kažem, ništa protiv verbalne agresije neistomišljenika, ukoliko dotična kampanja suštinski ne doprinosi nastavku društvene marginalizacije i pokušajima fizičkog progona, homofobnom jezičinom kazano, pedera i lezbi. Nažalost, bojim se da upravo tako stoje stvari! 
Svako preziranje drugačijeg pouzdan je i siguran put u blato fašizma. Znaju to valjda srednjovjekovni moralisti dok okolo škrabaju protestna pisma, šicaju uvrede, organiziraju inadžijske kontramitinge. Otišli su toliko (pre)daleko da je ovih dana sarajevska policija prisiljena raspoređivati antisnajperske timove po gradskim krovovima radi sprečavanja spontano isplaniranog belaja. Gluhobilo, k'o tokom ratne opsade.
Sarajevo zbilja ne zaslužuje vanredno stanje zbog bezazlene šetnje nekoliko stotina dobronamjernih ljudi. Nedopustivo je, znamo, uskraćivati ljudska prava na slobodno izražavanje. Primitivna je mržnja uime vjere, nacije, seksualne orijentacije. Takvu poruku nastoji poslati predstojeća Povorka ponosa. I zato je važno biti tamo.
Sa druge strane policijske barikade svakako jurišaju nabrijane galamdžije, nišandžije, balkanske muškarčine. Koji uz redbul i šišu najboljim jaranima mužjački cvrkuću „ljubi brat“...
Nego, da napokon zaključimo raspravu. Gej je okej.&nbsp;

Uz redbul i šišu najboljim jaranima mužjački cvrkuću „ljubi brat“...

Gej je okej!

Dvije su godine prošle otkako su se bubrežni bolesnici isključili s dijalize očajno tražeći izmjene i dopune federalnog zakona koje će omogućiti više transplantacija.&nbsp;One su usvojene i dvije godine kasnije ostaju mrtvo slovo na papiru.&nbsp;Za to vrijeme povećava se broj pacijenata kojima je potreban novi organ, a transplantacija na klinikama u FBiH nema. Brojne inicijative nisu urodile plodom, a Federalno ministarstvo zdravstva odbija odgovornost i nema načina da natjera klinike da rade svoj posao.
Samo ponavljaju da „kontinuirano provode aktivnosti“, da su inicijative prihvatljive, ali konkretnih djela i pomaka nema.
Pokušalo se čak i s donošenjem pravilnika o novčanom nagrađivanju ljekara, koordinatora koji trebaju razgovarati s porodicom umrlog pacijenta o darovanju organa i svih drugih u sistemu transplantacije. No, klinike ni taj pravilnik ne žele donijeti, iako ga ne bi finansirale iz svog džepa.
Ne zna se je li dobro ili tragično što zdravstveni sistem ima dovoljno novca za spas svih oko 2.000 pacijenata na dijalizi. Za samo jednog godišnje bude izdvojeno 30.000 KM, koliko košta i jedna transplantacija. 
Zašto se onda produžava agonija pacijentu i troši novac? Na mjestu je pitati da li odgovorni na klinikama neće ili ne znaju ili nemaju vremena baviti se pacijentima.&nbsp;&nbsp;Trebaju li očajni bolesnici na dijalizi opet riskirati život isključujući se s terapije koja ih održava? Jer, i ovakva situacija polako ih ubija.
&nbsp;

Borac za promjene

Konkursno rastaljivanje

Je li alarmantno

Redžep Salić: Hrabro i odlučno za svoje štićenike

Kec iz rukava

Puk'o film!

Mentalitet taman oko baraža

Habib Nurmagomedov: Šampion UFC-a

Aldin Đidić: Sindikalista za fudbalere

Javne nabavke za privatne interese

Veliko srce Edina Džeke: Tvoje je samo to što daš

Pederska posla

Nova zvijezda „Zmajeva“

Od najmodernijeg puta do žive grobnice

Gej je okej!

Muka od života u dijaliznom očaju

Kolumne

Borac za promjene

Konkursno rastaljivanje

Je li alarmantno

Redžep Salić: Hrabro i odlučno za svoje štićenike

Kec iz rukava

Puk'o film!

Mentalitet taman oko baraža

Habib Nurmagomedov: Šampion UFC-a

Aldin Đidić: Sindikalista za fudbalere

Javne nabavke za privatne interese

Veliko srce Edina Džeke: Tvoje je samo to što daš

Pederska posla

Nova zvijezda „Zmajeva“

Od najmodernijeg puta do žive grobnice

Gej je okej!

Muka od života u dijaliznom očaju