Makedonski premijer Zoran Zaev izvojevao je najveću pobjedu u svojoj dosadašnjoj karijeri. Strpljivim radom on je osigurao 80 poslaničkih ruku za početak promjena Ustava.&nbsp;&nbsp;Koliko je bilo teško, samo on zna. 
No, napravljen je veliki iskorak. Ako se proces završi kako se očekuje, Makedonija, s novim imenom, bit će 31. članica NATO-a već do polovine naredne godine, a u isto vrijeme počet će pregovori o ulasku u EU. Ne treba sumnjati da će i taj proces krenuti snažno. Zvanično Skoplje nije čekalo, reforme su već pokrenute u skladu s uputama Evropske komisije. Neće biti iznenađenje ako Makedonija na evropskom putu pretekne Srbiju. 
A tu sigurno nisu bili presretni zbog prihvatanja promjena Ustava. 
Srbija je ustrajno i podmuklo radila na destabilizaciji Makedonije. U jednom momentu Beograd je demonstrativno ispraznio svoju ambasadu u Skoplju. A onda su se „diplomati“ vratili nekoliko dana kasnije, kao da se ništa nije ni desilo. 
Zaev je uspio pobijediti tvrdu opoziciju, a sada proširuje vladajuću koaliciju uključujući i druge albanske stranke u vlast. 
I upravo je to recept njegovog uspjeha – nikoga ne isključiti, nikoga ne otjerati. Sa svima fino. Ili nikako. 
Tako je radio i s Rusijom. Na sve napade Moskve odgovarao je blago i prijateljski. 
Kada je objavljena vijest o dogovoru u Sobranju, u BiH je više ljudi na društvenim mrežama napisalo: „Konačno dobra vijest.“ 
Zaev je rođen 8. oktobra 1974. godine. Oženjen je i otac dvoje djece.&nbsp;

Kada je objavljena vijest o dogovoru u Sobranju, u BiH je više ljudi na društvenim mrežama napisalo: „Konačno dobra vijest“

Zaev: Strpljivost i ustrajnost se isplate

Historijski uspjeh

Ima jedna rečenica koja se pripisuje britanskom nobelovcu Džordžu Bernardu Šou (George Barnard Shaw) kako je “islam najbolja religija, ali su muslimani najgori ljudi”. No, ta se izjava baš i ne može pronaći u literaturi ovog velikog dramskog pisca s druge polovine 19. i prve polovine 20. stoljeća. Četiri Muhameda Prije će biti da su se Šoa uplašili oni kojima se nisu svidjele njegove afirmativne riječi o poslaniku Muhamedu ili njegova predviđanja iz 1936. godine da je islam zbog svoje vitalnosti budućnost Evrope. Bilo je to u doba kada je, uz pomoć Engleza i nekoliko zapadnih naftnih kompanija, 1932. godine utemeljena Kraljevina Saudijska Arabija. Tada je krenula i slika o islamu koji ne liči sasvim na ono u šta upućuju, recimo, Rumi i Gazali. Amerika je opet šokirana, iako, čini se, ne više iznenađena saznanjem da je 15 saudijskih operativaca, među kojima su četiri s imenom Muhamed, u saudijskom konzulatu u Istanbulu brutalno ubilo svog novinara Džemala Kašogija (Jamal Khasoggi). Prije toga su, mahom tvrde američki mediji, po nalogu apsolutne vlasti saudijskog prestolonasljednika Muhameda bin Salmana, Kašogija podvrgli i brutalnoj torturi. Turski obavještajci su sve tajno snimili - kako su Saudijci u svom diplomatskom predstavništvu, van svih međunarodnih i civiliziranih normi, van zdrave pameti Kašogiju odrubili glavu, a potom mu na komade isjekli tijelo i odatle ga iznijeli u diplomatskom bagažu. Kao da je riječ o kurbanu, žrtvenom bravčetu, a ne čovjeku. To je taj horor što još hrani sliku o muslimanima kao o nekim lošim ljudima u kome, nažalost, učestvuju Arapi i mnogi drugi.

Posebna je priča kako je predsjednik Tramp (Trump) pokušao braniti svog štićenika, saudijskog princa Salmana. Ustvrdio je da mladi vladar nije bio obaviješten o tome te da su zločin možda počinili “odmetnuti” pripadnici iz monarhovog kruga. Sa svoje 32 godine saudijski princ je, onako kako je to katalogizirao UN, već počinio i ratne zločine u Jemenu, gdje je saudijska armija pobila i nedužnu (muslimansku) djecu. Tramp je rekao da ipak ne treba žuriti sa sankcijama Saudijskoj Arabiji, jer Amerikanci u ovu zemlju izvoze 110 milijardi oružja, pa bi to, prema njegovim riječima, moglo ugroziti oko pola miliona američkih radnih mjesta. Ovdašnji mediji brzo su demantirali predsjednika, navodeći da se ne radi o toliko velikoj prodaji smrtonosne tehnike. Oborena je i teza da bi “konkurencija”, Rusi i Kinezi, jedva dočekali da prodaju svoje oružje Arapima, jer saudijska vojska je naprosto svikla na američki hardver i teško da bi se odmah i lako privikli na ruske MiG-ove i rakete. Američki novinari su vrlo često pametniji i moralniji od svojih političara, pa ne žele prekinuti vlastitu istragu. Naime, brojni saudijski prinčevi i njihova svita redovni su gosti Trampovih hotela u Njujorku i Vašingtonu, a prodao im je, uz ostalo, i jednu svoju jahtu i stan od 100 miliona dolara na Menhetnu. Kolekcija diktatora I Trampov zet i savjetnik Džared Kušner (Jared Kushner) gaji prijateljske, ali ne sasvim transparentne poslovne veze sa Bin Salmanom. Svi žele znati šta je Džared znao, a odšutio prije nego što je Kašogi, vlasnik američke “zelene karte” (dozvole za stalni boravak), otišao u Istanbul zbog posla koji je mogao obaviti u bilo kojem saudijskom konzulatu u Americi, i tamo na Bosforu zijanio glavu. Iako u svijetu realpolitike ponekad zvuče čak i naivno, iz američkog Kongresa krenuli su brojni pozivi Bijeloj kući da prekine isporuke oružja Rijadu. Traži se i da se obznane veze Kušnera i Bin Salmana, što se vjerovatno neće dogoditi. Jer, prva rečenica koju su nakon ove afere razmijenili američki državni tajnik Majk Pompeo (Mike) i Muhamed bin Salman bila je da Vašington i Rijad ostaju apsolutni saveznici, bez obzira na posljednje događaje. Ako novinari ne istraju, istina će biti sahranjena u Crvenom moru. Za Ameriku, a bogami i svijet, sve je veći problem što se Tramp sve više okružuje diktatorima i što mu društvo Kim Jong-una, Vladimira Putina, Bin Salmana i njih još nekoliko više prija od tradicionalnih prijatelja iz Kanade, Britanije, Njemačke ili drugih NATO saveznika. Ovo je zato i povod da Amerika učvrsti lidersko mjesto koje joj pripada u svijetu. Bez obzira na neslavne povijesne epizode, od Japana do Vijetnama, ili Iraka u novije vrijeme, američka vanjska politika mora ostati utemeljena na istinskim demokratskim vrijednostima. Bez toga nema promicanja ljudskih i svih ostalih prava i sloboda od Bosne do Bocvane. Niti dobrih muslimana širom svijeta. Ovi drugi što se islamom ponajviše hvale i nisu baš neki.

Bez obzira na neslavne povijesne epizode, američka vanjska politika mora ostati utemeljena na istinskim demokratskim vrijednostima

I to su mi neki muslimani

Još će se dugo komentirati rezultati posljednjih izbora koji nisu donijeli rješenje ni za jedno od najvažnijih državnih pitanja, a s druge strane otvorili su cijelu provaliju problema o tome kako će uopće funkcionirati naša država. Federacija kantona Dobili smo Predsjedništvo koje nema moć da efikasno i uspješno vlada državom, jer su tamo izabrani ljudi koji ili su direktni oponenti institucije Predsjedništva i oponenti postojanja Bosne i Hercegovine kao jedinstvene države, ili su s druge strane lišeni političkog kapaciteta da zastupaju narod u ime koga su izabrani ili imaju legalitet, ali nemaju dovoljno političkoga legitimiteta, odnosno ne predstavljaju političku ličnost koja može predstavljati cijeli jedan narod. Stoga je očekivati da će doći do paralize djelovanja Predsjedništva, a konsekventno tome i do funkcioniranja cjelokupnog državnog aparata. Bit će problema od formiranja federalnih institucija vlasti do funkcioniranja Parlamentarne skupštine BiH. Rezultat se konačno svodi na to da će vlast biti moguće formirati na neki način i legitimno jedino u kantonima. Međutim, pošto su kantoni najniži nivo vlasti i s najnižim nivoom ovlaštenja i prava, to znači da će država funkcionirati invalidno, da neće moći ispunjavati svoje zadatke i da nas čeka s jedne strane ogroman broj problema, a s druge nemogućnost da se ostvari bilo kakav ozbiljan cilj. Kada se posmatraju rezultati izbora, vidi se da je došlo do rascjepa državne strukture. Došlo je do raspada prešutne koalicije tri najsnažnije i do sada vladajuće nacionalne stranke koje su bile saglasne u tome da svaka vlada na teritoriju na kojem ima većinu, ali koje nikako nisu mogle postići sporazum da zajednički vladaju i harmoniziraju djelovanje na nivou države. Tako da se danas može govoriti o Bosni i Hercegovini u smislu realnog postojanja državnih institucija kao federaciji kantona. Međutim, to znači da će samo dio Bosne i Hercegovine, a to je Federacija BiH, moći funkcionirati u smislu te federacije kantona, ali se i tu javlja problem što kantoni s hrvatskom većinom neće pristati na to da budu samo pokriće za funkcioniranje Federacije, a da nemaju odgovarajućeg utjecaja na cjelinu državnih prilika i politike države.

Bez novog Dejtona U tom smislu, pak, ostaje cijeli jedan prostor od 49 posto teritorija države, a to je Republika Srpska, na kojoj se neće moći formirati vlast srazmjerna onoj koja bude formirana na prostorima Federacije BiH, tako da ćemo dobiti jedno stanje nezakonitosti u kojem će FBiH biti jedna vrsta države, a RS druga vrsta države. U pravnoj teoriji to stanje se svodi, ustvari, na vanredno stanje. Ovi izbori uveli su Bosnu i Hercegovinu u period vladavine vanrednog stanja! To znači da ne postoji jasno artikulirana, definirana i s jasnim ovlastima formirana vlast koja funkcionira, nego ona funkcionira od momenta do momenta, od prilike do prilike, od nivoa do nivoa, svaka na različite načine i u različitim oblicima, tako da se ne može govoriti de facto o postojanju države uopće. &nbsp; U pravnoj teoriji, diskusiji između demokratskih pravnika i poznatog njemačkog pravnika Karla Šmita (Carl Schmitt) definirano je da onaj ko može stvoriti izvanredno stanje, ustvari, diktira ustavni poredak. Danas izvanredno stanje diktira onaj ko jedini ima puni kapacitet legitimacije, a to je u ovom slučaju Milorad Dodik. Stoga je problem naše današnje situacije mnogo složeniji nego što se to misli i nego što se to prikazuje analizama o tome koliko je ko dobio glasova i koliko će ko imati udjela vlasti u kantonalnim institucijama. To je, zapravo, potpuno nevažno u odnosnu na ovaj problem koji proizilazi iz rezultata izbora. A takve rezultate imamo upravo zato što je politika kod nas vođena na način da je bila legitimna svaka vrsta politike, pa i ona koja je i počivala na stavovima ultimativnog karaktera, bez dogovora, bez razumijevanja, bez kompromisa, bez saradnje, bez formuliranja zajedničkih projekata i programa. Nijedna vlast, a pogotovo demokratska, ne može tako funkcionirati. Pred nama stoji period da se prije svega politički razjasnimo i ustanovimo koji su to instituti, politički faktori, dešavanja i politike doveli našu državu i njene stanovnike u ovakvo stanje. Lijek će biti moguće tražiti tek kada se budemo kritički odnosili prema činjenici da u našoj državi svako vodi svoju politiku, svako se ponaša kao da ima svoju državu, a da zajedničke države i institucija uopće nemamo. Naravno da izlaz iz situacije nije nikakav Dejton 2 ili bilo kakva druga varijanta ponovnog Dejtona, odnosno ponovnog stvaranja nekakve kompozicije koja bi počivala na podjeli BiH i koja bi pokušala zadovoljiti različite ambicije koje su se pojavile. Dejtonski sporazum iz 1995. godine jasno je i definitivno potvrdio da podjela BiH nije bila uspješan potez, da je izazvala velike nevolje i takav način rješavanja problema samo bi dublje i potpunije komplicirao situaciju. Nama je, dakle, potreban unutrašnji međusobni dogovor i to onaj koji bi počinjao od najjednostavnijih elementarnih stvari u kojima bi se otklonili uzroci najvećih suprotnosti i otvorili putevi usaglašavanja na najvažnijim aspektima života u zemlji. Moramo se složiti prije svega oko toga želimo li zaista u Evropu i NATO, želimo li zaista jedinstvenu i razvijenu državu na svim njenim dijelovima i želimo li zaista međusobnu povezanost, odnosno želimo li zaista zajedno živjeti i jesmo li shvatili da podjela nije donijela dobro nikome. Stoga je neophodno formirati jednu potpunu opoziciju ukupnom stanju stvari, a koja će potražiti izlaz ka stvaranju jednog pokreta za bosansko jedinstvo, gdje će doći do toga da, ne dirajući u ono što je rat ostavio kao nekakvu formalnu ustavnopravnu strukturu, de facto na fonu stvarnih događanja pokušamo ostvariti politiku razvoja Bosne i Hercegovine kao jedinstvenog, političkog, ekonomskog, kulturnog, prosvjetnog, naučnoga i uopće područja ljudskoga života.

Danas izvanredno stanje diktira onaj ko jedini ima puni kapacitet legitimacije, a to je u ovom slučaju Milorad Dodik

Neophodno je formirati jednu potpunu opoziciju ukupnom stanju stvari, a koja će potražiti izlaz ka stvaranju jednog pokreta za bosansko jedinstvo

Vlast će funkcionirati od momenta do momenta, od prilike do prilike, od nivoa do nivoa, svaka na različite načine i u različitim oblicima, tako da se ne može govoriti de facto o postojanju države uopće

U BiH je nakon izbora zavladalo vanredno stanje!

Javnosti još nije detaljno poznat, ali dokument Naše stranke, SDP-a i DF-a o zajedničkom djelovanju u Kantonu Sarajevo daje nadu da su se građanske/lijeve stranke nakon izbora dobro opametile i odlučile djelovati zajedno.&nbsp; 
Tako je predstavljen početak početka, koji bi trebao prerasti u vlast, a zajednički imenitelj je program, a ne matematika, poručeno je jučer. Prvi je to znak pozitivnog pomaka nakon izbora, koji su bili sve samo ne fer i pošteni.

Stranka demokratske akcije će se, tako je istaknuto, jasno, „prirodno eliminirati“ iz vlasti u KS, a vjerovatno je da bi se isto moglo desiti i u drugim kantonima, uzme li se u obzir javno potvrđeno raspoloženje SBB-a, Naroda i pravde, Nezavisnog bloka i A-SDA. 

Također, prosta računica govori da bi SDA mogla biti „prirodno eliminirana“ i na federalnom i državnom nivou. 

Najbolja strana cijele jučerašnje priče jeste i činjenica da su pregovori započeti ni dvije sedmice nakon izbora. To sluti na dobro, makar i zbog loših prijašnjih iskustava, kada smo vlast čekali do proljeća, što je ostavljalo prostora SDA-u za mešetarenje i pritiske.

Front svojevrsnog otpora SDA-u i odbijanja da se s ovom strankom pravi nova vlast, koji čine stranke lijeve, građanske i centrističke orijentacije, ima i matematiku na svojoj strani. Sad je samo potrebna hladna glava i pošten dogovor!

Početak u Sarajevu

Ekipa Portland trejl blejzersa u prvoj utakmici nove NBA sezone na svom terenu je savladala Los Anđeles lejkerse rezultatom 128:119, uz odličan učinak reprezentativnog centra Bosne i Hercegovine Jusufa Nurkića.&nbsp; 
Za 17 minuta provedenih na parketu, Nurkić je postigao 16 poena uz devet skokova i dvije ukradene lopte. Time je pokazao zašto spada među najbolje mlade zvijezde najjače svjetske košarkaške lige te zašto je ovog ljeta potpisao novi ugovor s Blejzersima, vrijedan čak 48 miliona dolara.

Jusuf Nurkić rođen je 23. avgusta 1994. u Živinicama. Košarku je počeo igrati sa 14 godina u slovenskom Laškom.

Pažnju NBA skauta naš centar privukao je sjajnim igrama u zagrebačkoj Cedeviti, čiji je dres nosio od 2012. do 2014. godine. Na NBA draftu 2014. kao 16. u prvom krugu izabrali su ga Čikago bulsi, ali i odmah u razmjeni ustupili Denver nagetsima.

U februaru 2017. trejdovan je u Portland, gdje je prošle sezone imao odličan učinak od respektabilnih 14,3 poena i devet skokova.

Naš NBA košarkaš za 17 minuta postigao 16 poena u pobjedi Portlanda protiv Lejkersa

Start iz snova

Prije nego što je Centralna izborna komisija BiH zvanično verificirala oktobarsko drumsko razbojništvo, gubernator Bakira Izetbegovića za Bosansku krajinu, Asim Kamber dakle, zajedno sa jatacima svrgnut je s vlasti. Stranka demokratske akcije, kao i njihovi koalicioni partneri iz privatne partijice ratnog zločinca Fikreta Abdića, strovaljeni su u kanal. Po običajnom pravu, najavljuju brzopoteznu žalbu CIK-u.&nbsp; I još pride Ustavnom sudu FBiH, gdje su strateški rasporedili sudije za stranačku zloupotrebu. SDA je valjda jedina politička organizacija na dunjaluku koja vlastiti opozicioni status automatski podvodi pod teško krivično djelo i opasno bogohuljenje. Tobejarabi, po tisuću puta... 
„Oba su pala!“ Razumijemo se, Tuzlanski i Unsko-sanski kantoni više nisu pod okupacijom zelenih termita i dubinski učahurenih parazita. Relativni izborni pobjednici - ljubitelji korupcije, vatrometa, riđobradog vođe, dosljedni zagovornici nereda, nerada i nediscipline, što bi rekla gospoja pres'jednica - nezaustavljivo tonu u opoziciju. Nakon poraza doživljenih u dva velika kantona, SDA-ovcima najvjerovatnije slijedi degenek u Sarajevu, Zenici i Goraždu. 
U glavnom gradu naše domovine, tamo na optimističnoj ljevici, SDP i Naša stranka dogovaraju modalitete buduće kantonalne vlasti. Demokratska fronta još je prilično neodređena, jer čeka se stav Željka Komšića. Ukoliko, međutim, „deflije“ intereždžijski odluče ostati uz SDA, a Komšić u Izetbegovićevom naručju, opet postoji sasvim komotna skupštinska većina koja će nadobudnog provincijalca s premijerskim ambicijama Semira Efendića zakucati u fotelji načelnika Novog Grada. 
Umjesto efendijici Efendiću, pozicija predsjednika Kantonalne vlade u Sarajevu, po svemu sudeći, suđena je „Narodu i pravdi“, odnosno Dini Konakoviću. Koji je i tokom posljednje kampanje hrabro otkrivao kriminalne aferime lokalnih SDA-ovaca. Razumljivo, Dino ih poznaje najbolje, a razni efendići, ćesiri i prevljaci istine se plaše više nego Sebije Izetbegović.
Demontaža režima upravo počinje. Vežite se, polijećemo, Pišonja reče Žugi...

Demontaža režima upravo počinje

Oslobođenje Krajine od SDA!

Pacijenti iz Goražda s prijelomom kuka, a u većini slučajeva riječ je o starijim osobama, uskoro više neće morati doživljavati dodatne traume i maltretiranja transportom ka Sarajevu, već će se operativni zahvati raditi u Kantonalnoj bolnici u Goraždu.&nbsp;&nbsp; Ovo je rezultat dogovora menadžmenta Opće bolnice „Prim. dr. Abdulah Nakaš“ i KB Goražde, a nadležne službe nabavit će potrebnu opreme kako bi Goražde bilo spremno za ovu vrstu zahvata. 
Ovakva inicijativa rodila se kroz dugogodišnju saradnju prof. dr. Ismeta Gavrankapetanovića i specijaliste ortopeda u KB-u Goražde Elvina Ćatovića. 
Doktor Ćatović pojasnio nam je da se operacije kuka nikad nisu radile u Goraždu te da će se na ovaj način pacijentima olakšati put do ozdravljenja, ali i Goraždanskom kantonu donijeti velike uštede. 
Saradnja bi se vremenom širila i na druge vrste operativnih zahvata.
Elvin Ćatović rođen je 17. marta 1972. Gimnaziju je završio u Prijepolju, a diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 2000. Devet godina kasnije specijalizirao je kod profesora Ismeta Gavrankapetanovića. U Goraždu radi već 18 godina. Oženjen je i otac dvoje djece.

Specijalista osigurao da se operacije kuka ubuduće rade i u Goraždu

Ćatović: Dugo godina sarađuje sa dr. Ismetom Gavrankapetanovićem

Ortoped od akcije

Nakon što su se nakrali glasova za tri izborna ciklusa, a tokom kampanje na pasja preskakala izvrijeđali kompletnu političku konkurenciju, u Stranci demokratske akcije okrenuli su ploču. Počela je opsežna operacija umiljatog ulizivanja potencijalnim koalicionim partnerima radi nastavka uzurpacije vlasti. 
Tako kriminalna družina Bakira Izetbegovića ovih dana šalje poruke o odgovornosti, toleranciji i nezaustavljivosti reformskog puta usljed kojeg smo, mašala, potonuli na dno dna evropskog kontinenta. 
Da mahanje patriotizmom predstavlja posljednje utočište hulja, dokazuje i najnovije saopštenje iz stranačke centrale. „SDA poziva sve aktere političkog života da u postizbornom vremenu pokažu zrelost i punu odgovornost spram interesa države i svih građana BiH. Predizborna kampanja je završena i nije vrijeme da se energija dodatno troši na bespotrebne političke prepirke. To nije u interesu ni države, ni građana. Stabiliziranje prilika i ubrzan razvoj BiH, koji je u interesu države i svakog čovjeka u ovoj zemlji, mogu donijeti samo široke programske koalicije.“
'Ajde, poentirao bi veliki Zoran Radmilović u „Radovanu III“! Ko bi razuman očekivao da će dokazane sjecikese tangirati problemi građana ove zemlje od kojih su do jučer transparentno otimali novac za radno mjesto na određeno vrijeme? 
Ljudi moji, zar je moguće da SDA bunca o miroljubivoj koegzistenciji i priziva široke koalicije, stabiliziranje stanja i slična oranja? Jesmo li to kolektivno prespavali zadnjih šest mjeseci, kamo su nestali oni prljavi i prijeteći pamfleti namijenjeni „komunjarama, Crvenim Kmerima, reketašima, Radončiću kojeg treba spustiti (u mezar), korumpiranom Nikšiću, lupežima rastjeranim sa KCUS-a, antibošnjačkim elementima, izdajnicima...“ Moglo bi se ovako do Sudnjeg dana, međutim niti onu odvratnu poštapalicu ovdašnjih političara o toploj vodi ne bi otkrili. Jer, kako se kaže, narod nije blećak!
Pošto su, eto, postali svjesni da niko s njima ne želi saditi tikve, SDA-ovcima je iz zadnjice u glavu zaprijetio odlazak u opoziciju. Koju stranka neprevaziđenog koruptivnog spektra i potisnutog frakcionaštva teško može preživjeti. Bilo bi zato najpoštenije da malo p(r)opuste vlast. I međusobno se pokolju k'o zečevi. Nestrpljiva publika svakako će kupiti košpe i marisanu posmatrati sa tribina.

Publika će kupiti košpice i marisanu posmatrati sa tribina

Narod nije blećak!

Livanjski kraj od davnina je nadaleko poznat po proizvodnji dobrog sira. O njegovom kvalitetu svjedoče i brojna priznanja, a jedno takvo dobila je Mljekara „Puđa“.
Na Balkanskom festivalu sireva u Beogradu, sir firme Tomislava Puđe, u konkurenciji 300 vrsta sireva iz Srbije, BiH, Hrvatske, Crne Gore, Francuske, Italije i Holandije, najbolji je prema ocjeni posjetilaca.&nbsp;
Tomislav se s bratom Ljubom 2001. počeo ozbiljnije baviti proizvodnjom sira. Krenuli su tako što su novosagrađenu porodičnu kuću adaptirali u modernu siranu. Njihov sir pravi se od punomasnog domaćeg mlijeka krava, ovaca i koza, koje se hrane na planinskim pašnjacima, a u procesu proizvodnje ništa ne oduzimaju, niti dodaju.
Tajna uspjeha, kako kaže Puđa, jeste u zadržavanju stručnih mladih ljudi, što je vrlo bitno u situaciji kada se sve više iseljavaju. Najviše se uzdaju u sebe, svoje ljude i kooperante.

Trijumf u konkurenciji 300 vrsta sireva iz regije, Francuske, Italije i Holandije...

Blago s planina

Nedim Tabaković Čuka svojevremeno je društvu za stolom ispričao kako je bijeli frižider marke „Obodin“ iz inventara prijeratnog „Šetališta“ (koje i danas egzistira preko puta sarajevske Druge gimnazije), svakoga dana u svakom pogledu morao biti opskrbljen sa tridesetak komada tvrdo kuhanih jaja. „Kad bi ga baš krenule pive, mezio je isključivo posoljena jaja.“ 

Za beznadežno zapušteno bh. društvo, asortiman robe iz frižidera nekih davno ugašenih života potpuno je nebitan podatak. Međutim, povod za priču prilično je aktuelan. Jer govorimo o odluci Milorada Dodika da za savjetnika u Predsjedništvu BiH imenuje svog dugogodišnjeg prijatelja i poslovnog partnera u oblasti građevinarstva Emira Kusturicu. Nekadašnji Sarajlija i bivši režiser, naime, ljubitelj je hladne pive i tvrdih jaja iz Čukinih sjećanja.

Nema dileme da Dodikov plan sa Kustom na savjetničkom putu sadrži sve elemente jeftine provokacije dežurnog provincijalca na račun glavnog grada Bosne i Hercegovine. U kojem, slijedom Ustava ove zemlje, „srpski član iz srpskerepublikesrpske“ namjerava protraćiti naredne četiri godine.

Nije pouzdano, nije provjereno, ali priča se da u Lijevče polju još ima ilegalaca što su spremni zakleti se u nerođenu praunučad da je, poslije obznane najnovije Dodikove namjere, u laktaškim birtijama hitno modificirana, inače u tom kraju tradicionalno nepopularna, ustaška budnica iz onog rata: S Mokre Gore vila kliče, oglasi se savjetniče...

I savjetnik ih je poslušao! Kao da, nebudiprimijenjeno, valja hvalospjeve o Edinu Džeki: „Dodik na manevarskom prostoru djeluje kao najbolji centarfor na svijetu. Čuvaju ga svi, ali kada lopta poleti u šesnaesterac, on je nezaustavljiv. Sposoban je da otrese dvojicu protivnika s leđa i da postigne gol", poručio je „mokrogorac“ ravnogorskih načela.

Uglavnom, izbori su završeni, pobjednici proglašeni, a bivši članovi Predsjedništva BiH već kupe prnje iz prostranih kabineta. Tamo će se uskoro useliti novi igrači. Zajedno sa novim savjetnicima. Nama u Sarajevu ništa drugo ne preostaje nego da pripremimo tvrda jaja. Zlu ne trebalo, Kusta ako navrati, gladan da ne ostane.

Zlu ne trebalo, gladan da ne ostane...

Kusta na savjetničkom putu

Nogometna legenda Robert Prosinečki, koji je kao igrač branio boje velikana kao što su Real iz Madrida i Barcelona, a evropski prvak bio s beogradskom Crvenom zvezdom, na klupi našeg državnog tima dokazuje se i kao vrstan trener. 
Kao selektor Bosne i Hercegovine uspio je napraviti bezbolnu smjenu generacija te bilježiti odlične rezultate. Tako se "Zmajevi" nakon tri gola Lige nacija nalaze na vodećoj poziciji u grupi, s maksimalnim učinkom od tri pobjede (Sjeverna Irska 2:1, 2:0, Austrija 1:0).

U ukupno deset utakmica pod komandom Prosinečkog, naš državni tim zabilježio je pet pobjeda, četiri remija i samo jedan poraz.

Robert Prosinečki rođen je 12. januara 1969. godine u Njemačkoj. Nogometnu karijeru počeo je s pet godina u Štutgart kikersu, potom je nakon preseljenja porodice u Hrvatsku nastupao za zagrebački Dinamo. Nosio je dres reprezentacija Jugoslavije i Hrvatske.

Kao trener, bio je pomoćnik u reprezentaciji Hrvatske, šef stručnog štaba Crvene zvezde i turskog Kajzerispora te selektor Azerbejdžana.

Pod njegovim vodstvom "Zmajevi" bilježe sjajne rezultate u Ligi nacija

Trener za uspjehe

Otkako sam bolestan i samim tim manje prisutan u javnom životu, počeli su mi se obraćati ljudi s pitanjem šta je to sa mnom, da li sam zaista toliko bolestan da ne mogu učestvovati u javnom životu, imam li neke probleme egzistencijalne prirode, ili probleme u odnosima s ljudima... Kažu mi da se vrlo jasno osjeća nedostatak moga prisustva u javnom životu.&nbsp; &nbsp; 
<h2>Ukupnost zbivanja
</h2>
U tom smislu razmišljao sam šta da se odgovori i šta o svom životu uopće može da kaže čovjek koji ima 90 godina, koji je nedavno izgubio životnog saputnika i koji se našao u situaciji da ima velike probleme u adaptaciji uvjetima života kakve nije očekivao. 

Davno je rečeno da kraj nečijega života objašnjava neke stvari ispočetka, odnosno da se ideje s kojima ulazimo u život objašnjavaju tek na kraju života. 

Na kraju života vidi se zašto je ko živio, da li je živio za ono što je deklarirao kao svoj životni princip ili je njegov život rezultat stjecaja određenih okolnosti koje su proizvele ove ili one efekte. I sam sam se nosio mišlju šta je ustvari to što je odredilo moj život. 

Naravno, napisao sam dosta tekstova u kojima sam pokušao objasniti šta je to što je na mene djelovalo i u mojoj ranoj mladosti i kasnije u vrijeme sazrijevanja i kad sam počeo javno djelovati. Međutim, nisam nikad pokušao objasniti svoj život iz ukupnosti situacija u kojima se on odvijao. 

U tom kontekstu sam razmišljao o tome da li da napišem svoju biografiju. 

Povodom 70 godina moga života i 50 godina moga javnoga rada, napisao sam djelo pod naslovom „Pokušaj jedne duhovne biografije“. Tu sam pokušao izložiti svoje tadašnje uvjerenje da je duhovni identitet, način razumijevanja sopstvenog bića i svijeta u kojem živimo, ustvari ono što određuje karakter čovjeka, njegov način života i njegovo djelovanje. No, nakon toga shvatio sam da to nije pravi način i da se duhovnost ne može vaditi iz cjeline života u kojoj smo prisutni, da u ono što određuje nas kao ljude ulaze i sve druge stvari, a ne samo način kako mislimo o svijetu ili ljudima. 

Zbog toga sam nastavio da radim, razmišljajući o tome kako je moguće prikazati svoj život tako da se on razumije iz ukupnosti zbivanja u kojima smo prisutni. Jer, jasno je da mi jesmo lokalna bića, rađamo se na određenom konkretnom mjestu, prostoru, u nekom gradu, selu, u nekoj ulici, u nekoj kući, među određenim ljudima, krećemo se u određenim sredinama, ambijentima koji imaju svoje karakteristike, ali smo sa svim tim elementima našega života istovremeno sastavni dio širih sredina u koje smo uklopljeni, svijeta u kojem živimo, društva u kojem se nalazimo, odnosa u kojim nas određuju, duhovnog, vjerskog, kulturnog života i svih drugih elemenata koji čine svijet, u kojima se čovjek formira i izgrađuje svoju individuu, ljudski lik i ono što on jeste. 

<h2>Najbitniji element
</h2>
Dakle, shvatio sam da je, ako želim da razumijem sebe, svoje postupke i to šta želim i šta hoću, odnosno jesam li sebi postavio prave ciljeve i na njih našao prave odgovore, potrebno da mnogo šire sagledam svoju egzistenciju i život. Poznati filozof Martin Hajdeger (Heidegger) definirao je da je ljudska egzistencija nešto što predstavlja bačenost bića u svijet u kojem se on susreće s drugim bićima prema kojima mora biti otvoren kao što se ona otvaraju prema njemu i da u toj otvorenosti nastaje međusobno razumijevanje i stvara se ono što je svijet u kojem mi jesmo, živimo i ostvarujemo svoje egzistencije. 

Zbog toga sam odlučio i napisao i biografiju koju sam nazvao „Roman jedne biografije“. Naime, roman je takva literarna forma koja obrađuje cjelinu života svoga junaka i ovaj „Roman jedne biografije“ pokazat će ukupnost moga života, od onoga što je predstavljalo prostor gdje sam nastao (grad, mjesto, mahale, livade, voćnjaci), odnosno sve što je predstavljalo ambijent u kojem sam počeo da saznajem za postojanje stvari, ljudi, različitosti među nama, do onoga što je predstavljalo već formirane odnose među ljudima, odluke o pripadanju određenim grupama i prihvatanje određenih ideja i shvatanja, ulaska u šire krugove i zbivanja. 

I to ne samo ona u koja sam ulazio svojom aktivnošću, djelovanjem i povezivanjem s ljudima, nego istovremeno ona za koja sam saznavao proučavajući i čitajući literaturu, određene nauke koje su mi omogućavale da saznajem šta je svijet, šta je život, šta su ljudi i s čime se oni susreću. 

Ono što je najvažnije bilo u tom kontekstu jeste da sam shvatio da su susreti i odnosi s ljudima bili najbitniji element koji je utjecao na formiranje moga života, mog načina razumijevanja svijeta i mog vrijednosnog sistema, mojih ideja i mojih odnosa prema životu u cjelini i prema ljudima kao nečemu što je sastavni dio našeg postojanja. 

To je ono što sam u pisanoj formi pokušao da kažem u dosta obimnoj knjizi koju, čekajući onaj sudbonosni čas kada ću reći zbogom i svijetu i ljudima, ostavljam u dva dijela. U njoj govorim o svom životu od rođenja 3. avgusta 1929. godine u ulici Muftije Džabića u Banjoj Luci do, evo, ovih posljednjih dana u sarajevskom stanu u kojem sam živio posljednjih 50 godina i u kojem sada prebivam. 

<h2>Moje greške i uspjesi
</h2>
Pišući „Roman jedne biografije“, pokušao sam interpretirati ono šta sam ja, kao rezultat ukupnosti svih fakata. Naravno, takav način i pristup govori o tome šta sam uspijevao, a šta sam promašivao, odnosno šta je bila moja greška, a šta moj eventualni uspjeh.

Šta o svom životu uopće može da kaže čovjek koji ima 90 godina, koji je nedavno izgubio životnog saputnika i koji se našao u situaciji da ima velike probleme u adaptaciji uvjetima života kakve nije očekivao

„Roman jedne biografije“ ostat će da u dva dijela govori o mom životu od rođenja 3. avgusta 1929. godine u Banjoj Luci do ovih posljednjih dana u Sarajevu

Akademik Muhamed Filipović: Čekajući čas kada ću reći zbogom svijetu i ljudima

Gasi li se mostarski Aluminij? U ovom trenutku nedvojbeno je da će se izostankom ozbiljne finansijske injekcije nekadašnji privredni gigant ugušiti u dužničkom ropstvu. Moguće da nije jedini, ali politika HDZ-a sigurno jeste najveći krivac za propast Kombinata! 

Tokom rata provode zločinačko etničko čišćenje nehrvata, a na „oslobođena“ radna mjesta instaliraju stranačke podobnike. Nakon što su topovi konačno utihnuli, preživjele prijeratne radnike šovinističkim metodama i nasiljem (nezabilježenim u modernoj Evropi od fašističkog Trećeg Rajha i podguzne tvorevine NDH) sprečavaju da se fizički primaknu fabričkim postrojenjima. 

Ništa bolje nisu prolazile brojne postdejtonske federalne vlade, sa svim usputnim premijerima i pripadajućim ministrima iz bošnjačkog naroda. Jednostavno, Aluminij je egzistirao kao zabranjeni teritorij na kojem je neusklađenost sa vizijama Dragana Čovića predstavljala eliminirajući faktor. 

Rezultat takvog odnosa prema zvaničnim institucijama, uz mračnu tradiciju utemeljenu na diskriminatorski podijeljenim otkazima iz devedesetih godina prošlog stoljeća, jeste današnja nacionalna struktura uposlenika. Koji u upadljivo „svehrvatskom“ stroju blokiraju ulice pokušavajući osigurati državnu finansijsku intervenciju te spriječiti izvjesni bankrot, prekid proizvodnje i gubitak posla. 

Lako je sada biti Hercegovac poslije bitke, pa nakrupno soliti pamet i zaključivati kako je Aluminij bio krava muzara i svojevrstan talac jedne potpuno promašene politike. Zna se da su po nalozima iz HDZ-a sa računa preduzeća u (polu)državnom vlasništvu kriminalno izvlačili novac, finansirali vlastite predizborne kampanje, plaćali haške odbrane notornih ratnih zločinaca, realizirali „projekte od posebnog nacionalnog značaja“ - poput kupovine stanova, izgradnje kuća i ljetnikovaca uzoritim hercegovačkim velikodostojnicima... 

Sve je to, kažem vam, poteklo iz stranačke centrale u ulici Kneza Domagoja bb. Zato zabrinuti radnici zadovoljštinu moraju potražiti na poznatoj mostarskoj adresi. Možda im se onda pridruže i prijeratne, protjerane kolege.

Radnici zadovoljštinu moraju potražiti na poznatoj mostarskoj adresi

ALUMINIJ HDZ je krivac!

Rođena je, odrasla i školovana u Štutgartu u Njemačkoj, u zemlji sa mnogo boljom perspektivom nego u BiH, ali Bosanku Enu Zolić srce ipak vuče korijenima. Njeni otac i djed žive nadomak Bihaća, u mjestu Gata. 
Pored svakodnevnih priča o odlasku ljudi iz BiH, naročito mladih, koje su postale dio naše svakodnevice, za Enu povratak u domovinu bit će ostvarenje životnog sna. Kaže: „Ako može Alen Islamović imati plantažu lješnika, zašto ne bih mogla i ja.“

Na pet dunuma zemlje planira zasaditi 250 sadnica lješnika. Svojim primjerom želi mladima, sugrađanima, ali i cijeloj BiH pokazati da se trudom, dobrom voljom i predanošću može ostvariti san.

Na pet dunuma zemlje planira zasaditi 250 sadnica lješnika

Srce kaže BiH

Na internetskim bespućima povijesne zbiljnosti ovih se dana ukazao snimak “60 minuta” iz davne 2006. godine, gdje tadašnji kandidat za člana Predsjedništva BiH iz bošnjačkog naroda uvjerava kandidata za člana Predsjedništva BiH iz hrvatskog naroda da bi budućnost naše domovine mogla biti ozbiljno ugrožena. 
Uglavnom, Haris Silajdžić autoritativno poručuje Željku Komšiću: “Smatram da, ako živimo u sistemu etničkog predstavljanja te ako Bošnjaci biraju bošnjačkog predstavnika, a Srbi srpskog, nije pravedno prema Hrvatima da neko za njih bira njihovog predstavnika. To je opasno za BiH i to će građanima hrvatske nacionalnosti ogaditi BiH. Hrvati će zbog toga tražiti treći entitet!” 
Unatoč političkim razlikama, obojica su na izborima osigurala sinekure koje nudi Titova 16. I živjeli su sretno i složno! Usput nas je nekadašnji čelnik rahmetli Stranke za BiH veleizdajničkim rušenjem takozvanog aprilskog paketa svjesno strovalio u višedecenijsku kanalizaciju. U posljednje vrijeme navodno se smuca na potezu od Indije do Istanbula. U Sarajevo rijetko navraća.
Četiri jeseni nakon televizijske svađe sa Silajdžićem, Komšić, na krilima SDP-a, obnavlja predsjednički mandat, a pretprošle nedjelje se po treći put “omrsio” funkcijom u državnom Predsjedništvu. Zvanično se, blago nama, izjednačio s rekorderom Alijom Izetbegovićem!
U međuvremenu je ranio Partiju koja ga je stvorila, a potom i beznadežno uništio Demokratsku frontu. Nakon što su se, evo, stekli realni preduvjeti da se vlast skroji bez SDA, Komšić ponovo dokazuje vlastitu posvećenost spašavanju stranke “muslimanskog povijesnog kruga” od tavorenja u opoziciji. Tako, valjda, taktiziraju rasploživi igrači s rezervne klupe SDA.
Sve je relativno, krhko nam je znanje! Ali, Željko Komšić vjerovatno nikad ne bi dobacio predaleko da ga prije dvije decenije, negdje u Novom Sarajevu, Marin Ivanišević, uz najbolje namjere, nije izvukao iz teškog naftalina. Kupio mu crno odijelo, cipele po mjeri i kravatu crvene boje kako bi zbunjenim drugovima i drugaricama u SDP-ovoj općinskoj organizaciji anonimnu akviziciju predstavio u najboljem mogućem svjetlu. Ostalo je, nažalost, poznato...

Pretprošle nedjelje se po treći put “omrsio” mandatom u Predsjedništvu BiH

ŽELJKO K. Igrač s klupe SDA!

Novak Đoković pobjednik je teniskog mastersa u Šangaju nakon što je u finalu pobijedio hrvatskog igrača Bornu Ćorića sa 2:0 u setovima (6:3, 6:4).&nbsp; U 31. godini života srbijanski teniser ponovo igra vrhunski i planira do kraja godine zaposjesti prvo mjesto na ATP listi, gdje je trenutno španski as Rafael Nadal.
Đoković se vratio izdanjima kao u svojim najboljim danima, vratio se u vrh svjetskog tenisa u velikom stilu nakon što se oporavio od povreda i riješio privatne probleme, zbog čega je početkom godine potonuo na listi najboljih tenisera svijeta. 
Danas je Đoković poslije velikog uspona drugi teniser svijeta, preskočio je Rodžera Federera (Roger) a do kraja godine imat će dovoljno vremena i prilika da se vrati na vrh. O njegovoj velikoj formi svjedoči podatak da u Šangaju protivnicima nije prepustio niti jedan gem na svoj servis.
Ako tako nastavi, popularni Nole će iduću godinu dočekati kao prvi svjetski teniser, što će biti sasvim zasluženo ako se uzme u obzir da je ove godine osvojio mnoge velike turnire, među kojima gren slemove Vimbldon i US Open. 
Novak Đoković rođen je 22. maja 1987. godine. U karijeri je od turnira zaradio 119 miliona dolara.

Historijski uspjeh

I to su mi neki muslimani

U BiH je nakon izbora zavladalo vanredno stanje!

Početak u Sarajevu

Start iz snova

Oslobođenje Krajine od SDA!

Ortoped od akcije

Narod nije blećak!

Blago s planina

Kusta na savjetničkom putu

Trener za uspjehe

Akademik Muhamed Filipović: Čekajući čas kada ću reći zbogom svijetu i ljudima

ALUMINIJ HDZ je krivac!

Srce kaže BiH

ŽELJKO K. Igrač s klupe SDA!

Veliki povratak

Kolumne

Historijski uspjeh

I to su mi neki muslimani

U BiH je nakon izbora zavladalo vanredno stanje!

Početak u Sarajevu

Start iz snova

Oslobođenje Krajine od SDA!

Ortoped od akcije

Narod nije blećak!

Blago s planina

Kusta na savjetničkom putu

Trener za uspjehe

Akademik Muhamed Filipović: Čekajući čas kada ću reći zbogom svijetu i ljudima

ALUMINIJ HDZ je krivac!

Srce kaže BiH

ŽELJKO K. Igrač s klupe SDA!

Veliki povratak