U Crkvi svetog Preobraženja u sarajevskom naselju Pofalići jučer ujutro izbio je požar u kome, osim pričinjene materijalne &scaron;tete, na svu sreću, nije bilo povrijeđenih. Sve&scaron;tenici ovog pravoslavnog hrama sumnjaju da je od, za sada, nepoznate osobe, kroz prozor ostave hrama ubačena zapaljiva materija s namjerom da ga zapali, te da je riječ o jednom od do sada mnogobrojnih napada na ovaj hram u posljednjih nekoliko godina. &nbsp;

Ko je palilac, tačnije olo&scaron;, koja je usred Sarajeva krenula vatrom na pravoslavnu crkvu, trebali bismo saznati nakon &scaron;to policija i tužioci zavr&scaron;e svoj dio posla. Ustvari, moramo saznati! No, ko god da je, pitanje je ko to u miru želi paliti crkve u BiH, posebno u njenom dijelu u kome su i u vrijeme rata, kad su na drugoj strani džamije i katoličke crkve nemilosrdno paljene i ru&scaron;ene, pravoslavne bogomolje ostale za&scaron;tićene kao dokaz po&scaron;tovanja prema Bogu i vjeri onih koji se u njima mole.

Jesu li palioci ili naručioci paljenja isti oni koji su se od ratnog plamena devedesetih godina itekako grijali svih ovih godina, pa im zapaljene bogomolje, danas, dođu kao posljednje upori&scaron;te za očuvanje ratne stečevine, ustvari, moći kojom nemilosrdno vladaju životima i vjernika i nevjernika? Na to pod hitno odgovor moraju dati nadležne institucije. &nbsp;

Jer, jučera&scaron;nje reakcije većine domaćih, a posebno prekodrinskih du&scaron;ebrižnika za prava pravoslavnih vjernika u BiH, koji su požurili da izgorjeli inventar crkve u Pofalićima &scaron;to prije uknjiže na svoj politički konto, nisu ni&scaron;ta drugo nego hu&scaron;kanje na međuvjersku mržnju i netrpeljivost čije smo posljedice već jednom iskusili.&nbsp;

&Scaron;ta god da je u pitanju, palioci crkve u Pofalićima moraju &scaron;to prije biti otkriveni. Bilo da je riječ o bolesnoj namjeri pojedinaca ili grupa (i čijoj!), iživljavanju piromana nad Božijom kućom ili o nečem sasvim trećem, izvr&scaron;ioci ovog nečasnog djela moraju stati i pred sudije i pred javnost.&nbsp;

Komentar dana

Pronaći vandale!

Nakon spektakularnog koncerta u junu 2010. godine koji je održao pred punim stadionom Ko&scaron;evo, popularni pjevač Željko Joksimović preksinoć je pred oko 30.000 posjetilaca u Sarajevu ponovio uspjeh, na odu&scaron;evljenje fanova koji su pristigli iz cijelog regiona.&nbsp;

Prije &scaron;est godina velika muzička zvijezda je u vi&scaron;e navrata isticala da bi rado ponovila koncert na stadionu Ko&scaron;evu, &scaron;to se, na radost mnogih, i ostvarilo. Obećao je spektakl i priu&scaron;tio ga je publici.&nbsp;

Sjajnu scenografiju, na kojoj je bilo ugrađeno čak 220 kvadrata povr&scaron;ine LED ekrana, upotpunilo je 30 vrhunskih muzičara, a povremeno aktiviranje pirotehnike Željkovu muzičku bajku činilo je jo&scaron; impresivnijom.&nbsp;

Dok se utisci u glavnom gradu jo&scaron; sliježu, jedno je sigurno, a to je da će Sarajlije ugođaj koji im je na Ko&scaron;evu priredio Joksimović pamtiti jo&scaron; dugo.

Željko Joksimović rođen je u Beogradu 20. aprila 1972. godine, a odrastao je u Valjevu, gdje je zavr&scaron;io gimnaziju. Fakultet muzičkih umjetnosti zavr&scaron;io je u Beogradu, dok je 1984. u Parizu osvojio nagradu &quot;Prva harmonika Evrope&quot;, &scaron;to je bio njegov prvi međunarodni uspjeh. Oženjen je Jovanom, poznatom TV voditeljicom, s kojom ima sina Kostu.

Ličnost dana    Željko Joksimović

Magija na Koševu

Stravični slučajevi nesreća u kojima su posljednjih dana stradali Aldijana Ratković, 28-godi&scaron;nja potporučnica Oružanih snaga BiH, i 16-godi&scaron;nji Amer Hodžić ogoljeli su i svu nemoć i zakržljalost sistema službi Hitne pomoći u na&scaron;oj zemji.&nbsp;

Hitna pomoć, u osnovi, predstavlja službu koja se na licu mjesta nesreće mora naći u &scaron;to kraćem roku, jer nerijetko njihova reakcija spa&scaron;ava živote. U suprotnom, njihova sporost ili nedostatak odgovarajućih medicinskih pomagala, poput kisika, ko&scaron;ta života unesrećene.&nbsp;

Bio je to slučaj i s Aldijanom i s Amerom. Nedugo nakon nesreće na planinskom prijevoju Rogoj objavljeni su videosnimci smrskanih automobila i izjave svjedoka koji su satima čekali dolazak Hitne pomoći.&nbsp;

Dok je Aldijana, te&scaron;ko povrijeđena, u besvjesnom stanju ležala pored puta, očevici su uzalud zvali Hitnu pomoć u Trnovu, udaljenom svega desetak kilometara. Vozilo je na mjesto nesreće stiglo tek nakon sat i po. I to do&scaron;li vozač i medicinska sestra - bez doktora. Bez kisika.&nbsp;

Slično je bilo i prije dva dana u Gornjoj Drežnici kod Mostara. Nesretni Amer, pecajući ribu, okliznuo se i pao niz stijenu u rijeku. Kada je upućen poziv za pomoć Hitnoj službi u Drežnici, s druge strane žice, prema riječima svjedoka, uslijedila je &scaron;okantna rečenica: &bdquo;Nemam nalog da vozim&ldquo;. &nbsp;

S pravom se postavlja pitanje kome zaista treba nalog kada je u pitanju život.&nbsp;

Jesmo li postali dru&scaron;tvo koje po cijenu života robuje birokratiji, administraciji, glupim pravilima, nalozima. Izgleda da jesmo, samo je pitanje koliko ljudi u BiH umre zbog nečijeg naloga.&nbsp;

Očito je da nadležni ni za ovaj izuzetno važan segment ne brinu kako bi unaprijedili sistem Hitne pomoći, nego građanima opet preostaje da se sami pobrinu, po onoj narodnoj: &ldquo;Uzdaj se u se i u svoje kljuse&ldquo;.

Nalog života vrijedan

Ni ove Olimpijske igre Bosanci i Hercegovci neće dugo pamtiti, barem kada su na&scaron;i predstavnici u pitanju.&nbsp;

U Riju nas je predstavljao tim od 11 takmičara i takmičarki koji su prije puta u Brazil obećavali najbolja izdanja u sezoni, obaranje državnog rekorda, ulazak u finale... a javnost je, toliko gladna uspjeha, potajno priželjkivala i prvu olimpijsku medalju u historiji Bosne i Hercegovine.

Koliko smo svi skupa bili nerealni, pokazali su skromni, bolje rečeno lo&scaron;i rezultati s borili&scaron;ta u Riju. Varirali su od ispadanja u prvom kolu ili kvalifkacijama, očajnog plasmana poput 116. pozicije u maratonu rođene Kenijke sa bh. paso&scaron;em Lusije Kimani, dok je tek najbolji sportista države atletičar Amel Tuka pro&scaron;ao prvi krug zaustaviv&scaron;i se u polufinalu utrke na 800 metara.&nbsp;

Od 1992. godine i Igara u Barceloni, u vrijeme agresije na BiH, kada je jedino bilo važno poslati svijetu poruku da postojimo, pa sve do Brazila, na&scaron;i olimpijci čvrsto se drže samo one Kubertenove &ndash; &ldquo;Važno je učestvovati&rdquo;.

A kad ćemo pobjeđivati, imati nekoliko finalista, pa barem jednog osvajača medalje, gledati bh. sportistu ogrnutog u državnu zastavu kako slavi veliki uspjeh, a mi pored malih ekrana sa suzama radosnicama sve to s ponosom gledati? &nbsp;

To će ostati tek puka iluzija sve dok sport u BiH od osnovnih &scaron;kola do klubova i reprezentacija ne bude dio organiziranog sistema u kojem ćemo znati &scaron;ta i na koji način želimo, a stručnost onih koji rade s djecom bude na prvom mjestu.&nbsp;

Tek tada možemo se nadati stvaranju &scaron;ampiona. A da bi se to i desilo, država i njene institucije moraju biti svjesni da je uspje&scaron;an sport najbolji ambasador jedne zemlje i zbog toga stvoriti zdrav ambijent. Nažalost, i to je iluzija, a osvajanje medalje pusti san.&nbsp;

Pusti san o medalji

Dokazao sam svijetu da sam najbolji. Zbog toga sam rekao da su ovo moje posljednje Olimpijske igre, vi&scaron;e ni&scaron;ta ne moram dokazivati.&nbsp;

Te riječi izgovorio je Usein Bolt (Usain) nakon &scaron;to je u Rio de Žaneiru prekjučer osvojio zlatnu medalju u utrci na 200 metara, svoju drugu na aktuelnim Olimpijskim igrama, a osmu ukupno.&nbsp;

Brzonogi Jamajčanin kao da je svojim prezimenom bio predodređen (Bolt, grom na engleskom) da bude najbrži na planeti i da, samim tim, uđe u dru&scaron;tvo vječnih sportskih heroja. Olimpijada u Riju tek je potvrdila ono &scaron;to smo već znali, da u ovom trenutku Usein nema prave konkurencije u sprinterskim disciplinama.&nbsp;

Poređenja s jednim drugim sjajnim olimpijcem Majklom Felpsom (Michael Phelps) ne želi komentirati, tek ističe da bi volio biti legenda poput Pelea i Muhameda Alija. Za sada je na dobrom putu, iako, po&scaron;teno govoreći, i dalje na pristojnoj udaljenosti...

Usein Bolt rođen je 21. avgusta 1986. u Trelavniju, Jamajka. Medalje na svjetskim prvenstvima i olimpijadama osvaja od 2007.&nbsp;

Ličnost dana    Usein Bolt

Zlatni grom

Karol Bijelecki imao je 28 godina kada mu je Josip Valčić izbio oko u prijateljskoj utakmici rukometnih reprezentacija Poljske i Hrvatske, 11. juna 2010. Bio je to nenamjeran potez Valčića, nesretan slučaj kakav se de&scaron;ava jednom u milion slučajeva, nakon kojeg su mnogi smatrali da je to kraj karijere sjajnog rukometa&scaron;a. &nbsp;

Čak je i sam Bijelecki pomi&scaron;ljao na opro&scaron;taj, ali se ubrzo, poslije svega &scaron;est sedmica oporavka, na radost svih koji vole sport, predomislio i vratio rukometu.&nbsp;

&Scaron;est godina nakon nesreće, Bijelecki je na Olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru reprezentaciji Hrvatske &ldquo;zakucao&rdquo; 12 golova u četvrtfinalu i tako joj nanio jedan od najbolnijih poraza u historiji.&nbsp;

Bijelecki je rođen 23. januara 1982. u Sandomježu, gdje se i počeo baviti rukometom. Od 1999. do 2004. bio je član Kjelcea.&nbsp;

Nakon toga pre&scaron;ao je u Njemačku, nastupajući za Rajn-Nekar Leven i Magdeburg. Prije četiri godine vratio se u Kjelce, s kojim je krajem maja postao klupski prvak Evrope. Za reprezentaciju Poljske odigrao je 234 utakmice postigav&scaron;i 843 pogotka.

Ličnost dana            Karol Bijelecki

Klasa uprkos hendikepu

Da će u predizbornoj kampanji, tačnije, borbi za očuvanje ili dobijanje vlasti u BiH biti kori&scaron;tena sva dozvoljena i nedozvoljena sredstva, građani BiH su to već odavno znali, ali, da će borci za vlast toliko potcjenjivati njihovu pamet, znanje i moral, kao &scaron;to to pred ove izbore rade pojedini partijski &scaron;tabovi, tome se, ipak, nisu nadali. &nbsp;

Jučera&scaron;nji pamflet Gradskog odbora SDP-a Tuzla kojim dugogodi&scaron;nju borbu profesora TK za dobijanje posla u &nbsp;&scaron;kolama, kao i nedavno imenovanje direktora &scaron;kola, poturaju kao &bdquo;diskriminaciju Tuzlaka&ldquo; vrhunac je političke &nbsp;pokvarenosti i podlosti vlasti koja je 20 godina zobala sudbinu Tuzlaka među kojima i ovih, &scaron;to sa hiljadama drugih &nbsp;nezaposlenik, &nbsp;po TK, trče od &scaron;kole do &scaron;kole nadajući se kakvom takvom zaposlenju.&nbsp;

Tužno je gledati obrazovane, uljudne i &nbsp;kulturne &nbsp;ljude, profesore raznih usmjerenja, &nbsp;kako ovih dana &nbsp;stoje pred &nbsp;&scaron;kolskim kapijama ponizno &nbsp;čekajući intervjue za posao, znajući da od njih desetak ili dvadeset koliko ih konkuri&scaron;e na neku od pozicija, samo jedno može biti primljeno.

Ali, jo&scaron; je tužnije znati da sudbinu takvih, u predizbornom dodvoravanju građanima, &nbsp;oplakuju &nbsp;isti oni koji &nbsp;su u vremenu svoga vladanja, bez milosti s listi najboljih na konkursima za posao u &scaron;kolama i drugim javnim institucijama, skinuli mnoge od njih, da bi na njihova mjesta doveli svoje sinove i kćeri sa sumnjivim diplomama, djecu svojih partijskih drugova, rođake, prijatelje, pa i &scaron;valerke.

Izbori su svakako prilika da se građani ozbiljno presaberu, &nbsp;da odvoje laž od istine i poniženje od po&scaron;tovanja u postupcima onih koji traže njihovo povjerenje. &nbsp;

Ne budu li to znali uraditi i dalje će nad njihovom sudbinom &bdquo;plakati&ldquo; &nbsp;isti oni koji su ih godinama držali bez posla i nade da će ga ikada naći. &nbsp;Jer takvi su odavno pokazali da im je moć vlasti jedina svetinja! &nbsp;

Predizborne suze!

U jeku priča o tamnim stranama Olimpijskih igara, proma&scaron;ajima organizatora, lo&scaron;im uvjetima... iz Rija dolazi prelijepa priča koja jo&scaron; jednom potvrđuje da je olimpijski duh jo&scaron; živ. &nbsp;

U drugom dijelu kvalifikacione atletske utrke na 5.000 metara, Novozelanđanka Niki Hamblin (Nikki) i Amerikanka Abi D&#39;Agostino (Abbey) sudarile su se i pale na stazu. No, umjesto da nastavi utrku i poku&scaron;a se dočepati mjesta u finalu, D&#39;Agostino, koja je prva ustala na noge, odlučila je pomoći Novozelanđanki. Pri&scaron;la joj je i nježno je podigla sa staze i ohrabrila da, uprkos svemu, zavr&scaron;i utrku.&nbsp;

Bio je to trenutak koji će se dugo pamtiti, trenutak u kojem je sažeto sve ono &scaron;to Olimpijske igre predstavljaju, pa ne čudi potez organizatora da ih za sportski duh obje nagradi mjestom u finalu. &nbsp;

D&#39;Agostino je rođena 25. maja 1992. godine u Topsfildu, Masačusets, ali dok je u Sjedinjenim Američkim Državama postizala jako dobre rezultate, međunarodna scena jo&scaron; čeka na njen bljesak.&nbsp;

&nbsp;

LIČNOST DANA    Abi D'Agostino

Čin za pamćenje

Jučer su se navr&scaron;ile 182 godine od smrti, vjerovatno i podmuklog trovanja, Husein-kapetana Grada&scaron;čevića, čuvenog Zmaja od Bosne, borca za obnavljanje nezavisnosti i suverenosti BiH. Kako su se tog datuma sjetili tek dio medija i begov potomak, čestiti Bego Grada&scaron;čević, a mnogi znakovito ignorirali, ovo je prilika da se podsjetimo na neke i danas važne istine.

Da je osmanska Porta imala sluha za glasove Grada&scaron;čevića i vi&scaron;estoljetnih bosanskih vjernih boraca za padi&scaron;aha i Carstvo s tri kontinenta te Bosni dala ono &scaron;to, primjerice, Srbija dobi jo&scaron; 1830. godine, sigurno da bi se historija ove zemlje i njenih sinova drugačije pisala. Realno, i podr&scaron;ka tada&scaron;njih velikih sila na&scaron;oj zemlji je izostala.

Ovako, zahvaljujući hati&scaron;erifu Mahmuda II, Srbija je dobila autonomiju i na poklon dijelove BiH, &scaron;to je jedan od razloga ustanka i formiranja pokreta za autonomiju. Istovremeno, zamaha je dobio i nacionalizam iza kojeg će ostati, kako se to često kaže, deset genocida nad Bo&scaron;njacima, ali i teritorijalne pretenzije prema ovoj državi koja i danas vodi borbu za svoju sigurniju budućnost.&nbsp;

Jasno, iluzija je poku&scaron;ati obrnuti točak historije u obrnutom smjeru, ali to nije razlog da ne postavimo pitanje kako bi na dana&scaron;nje Bo&scaron;njake gledao Husein-kapetan.

&Scaron;ta bi onaj koji svoje kosti ostavi na istanbulskom Ejupu samo zbog sna o Bosni, rekao o na&scaron;oj &quot;fabrikaciji političke mitologije&quot; (D. Abazović), podaničkom mentalitetu, o na&scaron;im ljudima koji odlaze da servilno ljube skute na Bosforu, uključuju se u tuđi lov na vje&scaron;tice ili čak riskiraju da ova zemlja opet bude moneta za potkusurivanje u tuđim geopolitičkim zaokretima. I sve to za tuđi račun.

Umjesto da poput Alije Izetbegovića i hiljada na&scaron;ih domoljuba svi stanemo na branike za očuvanje sna Zmaja od Bosne i suverene i cjelovite BiH, nismo li previ&scaron;e naivni kada prodajemo svoju skupo plaćenu slobodu za ne&scaron;to imaginarno i daleko? Uostalom, kolika će nam biti neka buduća cijena i jesu Husein-beg i drugih &scaron;ehidi zalud dali glavu?

Ima li danas Bo&scaron;njaka koji će nekom beglerbegu reći da ima Bosne, &quot;da je bilo i da će je biti&quot;... Jednom kad svi odu.

San Zmaja od Bosne

Ne samo da je jučera&scaron;nja posjeta američkog potpredsjednika Džozefa Bajdena (Joseph Biden) Beogradu do&scaron;la u trenutku ključnom za cijeli Balkan nego je time drugi čovjek SAD odaslao jasan signal da Va&scaron;ington želi održati utjecaj na ovom području.

Posjeta ovog iskusnog američkog političara s odličnim poznavanjem prilika na Balkanu istovremeno predstavlja i zahtjev vlade SAD za stabilizaciju prilika u regionu. Posebno se to odnosi na poku&scaron;aje destabilizacije prilika unutar BiH prijetnjom referendumima.&nbsp;

Svakako, SAD žele vidjeti normalizaciju odnosa između Srbije i Kosova te na relaciji Hrvatske i Srbije. Kako god, Bajden ukazuje da za Balkan može postojati samo jedan put, a to je evropski.

Džo Bajden rođen je 20. novembra 1942., a potpredsjednik SAD je od 2008. godine.

Ličnost dana    Džozef Bajden

Važna posjeta

Rodbina i prijatelji jučer su se u Gradi&scaron;ću kod Zenice oprostili od Seđada Đerahovića i Amira Arnautovića, dok će danas u rudarskim Stranjanima biti klanjana dženaza Huseinu Deliću.&nbsp;

Trojica Zeničana, u 33., 30. i 29. godini života, godinama za koje kažemo da su najbolje, napustili su zauvijek svoje porodice. Upravo da bi osigurali egzistenciju svojim najmilijima, oni su svakodnevno i&scaron;li pod zemlju, bili oči u oči sa smrću. Seđad, Amir i Husein stradali su jami, u nehumanim uvjetima, jer u svojoj Zenici i svojoj BiH nisu mogli dobiti posao dostojan čovjeka.

Godinama su bili na evidenciji Službe za (ne)zapo&scaron;ljavanje, slu&scaron;ali priče svakojakih agencija o strategijama razvoja, poticajima i kakvim sve jo&scaron; ne prevarama. Za njih i jo&scaron; oko 1.000 kopača s Rače posla u ovda&scaron;njim preduzećima nema, jer, treba to jasno reći, nemaju &scaron;telu. Između odlaska u inozemstvo, gdje svakodnevno i iz njihovog Gradi&scaron;ća odlazi barem jedna porodica, oni su izabrali ostanak.

Ne bilo kakav, nego ostanak pun odricanja i rizika. Silazili su u jame bez &scaron;ljemova, svjetiljki, za&scaron;titnih odijela, liftova i transportnih traka, boca kisika...

Nijedan od njih nikada nije imao problema sa zakonom. Po&scaron;tovali su svoj grad i državu. No, država im je okrenula leđa. Slu&scaron;ali smo njihove prijatelje, također kopače, dok su čučali ispred improvizirane jame, gledajući Amirovo, Huseinovo i Seđadovo beživotno tijelo pokriveno poderanim dekama i najlonima. Slu&scaron;ali smo ih i na dženazi. Svi za smrt svojih prijatelja krive &ndash; državu!

Da je državi stalo do njihovog naroda, do Amira, Seđada, Huseina i mnogih drugih koji su stradali čekajući &bdquo;bolje dane&ldquo;, pregovarali bi o investicijama, novim radnim mjestima, a ne o referendumima. Neće referendum popraviti život onima u Bileći, Ljubinju... niti će vratiti ljude u Srebrenicu. Dan žalosti kojeg u Zenici nije bilo, donekle bi pokazao da za državu ima nade i da u njoj ima du&scaron;e.

Država bez duše

Da je neko prije pet ili &scaron;est sezona izjavio da će najveće pojačanje slavnog Mančester junajteda biti 34-godi&scaron;nji fudbaler koji je zaključio reprezentativnu karijeru, mnogi bi mu se nogometni fanovi grohotom nasmijali u lice. Ali, zub vremena neke ne može slomiti tek tako.

Zlatan Ibrahimović u prve dvije zvanične utakmice u dresu &quot;Crvenih đavola&quot; najavio je senzacionalne partije i katapultirao svoj novi klub na poziciju prvog favorita za osvajanje titule prvaka Engleske. Nakon pobjede u njegovoj režiji nad Bornmutom (3:1), hvalospjevi se ne prestaju slijevati na Ibrin račun.&nbsp;

Neko će reći da bi Pol Pogba (Paul), stameni Francuz doveden iz Juventusa za rekordnih 105 miliona eura, trebao ponijeti tu etiketu najpojačanja, ali tamnoputi veznjak jo&scaron; nije zaigrao za Junajted, dok je Ibrahimović u kratkom roku odu&scaron;evio sve koji pohode legendarni Old traford. Dvije utakmice, dva gola, jedan trofej.&nbsp;

Ne treba nagla&scaron;avati da Ibrahimović, zbog svog porijekla, uživa posebne simpatije u na&scaron;oj državi, stoga je sigurno posljednjih dana Mančester junajted pro&scaron;irio svoju bazu fanova i u BiH. Zemlju za koju je Ibrahimović mogao igrati. Uz jedno veliko i nikad do kraja raspetljano &quot;možda&quot;.

Zlatan Ibrahimović rođen je 3. oktobra 1981. u Malmeu. Igrao je za najveće klubove, bio najveći gdje god je igrao. A njegovoj priči jo&scaron; se ne nazire kraj...

Ličnost dana    Zlatan Ibrahimović

Jači od vremena

Milo&scaron;evićev duh ponovo nad Srbijom, vri&scaron;ti naslov beogradske &quot;Politike&quot; u tekstu u kojem se kroz izjave niza sagovornika poku&scaron;ava napraviti &quot;puzajuća rehabilitacija&quot; balkanskog kasapina i dokazati njegova nevinost za zločine u na&scaron;oj zemlji.&nbsp;

Slobodno tumačeći izvjesni paragraf 3.460 iz presude krvoloku Karadžiću kojom je on prije pet mjeseci (!) progla&scaron;en krivim za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine u BiH te osuđen na 40 godina robije, dio srbijanskih zvaničnika predvođenih Ivicom Dačićem i Aleksandrom Vulinom nastoji, kako primijeti i lucidna Vesna Pe&scaron;ić, Milo&scaron;evića izvaditi iz groba. Ba&scaron; kao u ljeto prije 26 godina kada su mo&scaron;ti cara Lazara no&scaron;ene Jugoslavijom, a Srbi dobili vođu koji će ih vratiti u srednji vijek.

I uzalud i pravnici upozoravaju da Milo&scaron;ević nije oslobođen krivice za zločine, jer u konkretnom slučaju nije ni suđeno njemu, već Karadžiću, u Srbiji se opet stvara mit o srpskoj nevinosti i svjetskoj zavjeri protiv te zemlje.

Nema nikakve dileme o zločinačkoj ulozi tada&scaron;njeg srbijanskog vodstva u agresiji na BiH i u ratovima na Balkanu. Savremena svjetska historija Milo&scaron;evića je odavno stavila uz bok najvećih svjetskih zlikovaca poput Hitlera, Pola Pota i Staljina. Činjenicu da su Karadžić i Mladić bili marionete u Milo&scaron;evićevim rukama dokazuju hiljade presretnutih snimaka i kamioni dokumenata. Dokazuju to platni spiskovi oficira u Vojsci RS, logori podizani preko Drine, razni &quot;&scaron;korpioni&quot;, legije... Međunarodni sud pravde već je dokazao odgovornost Srbije za nesprečavanje genocida. Beograd je zaboravio slučaj &quot;Tejlor&quot; i obnovljeno suđenje Stani&scaron;iću i Simatoviću.

Nema tog paragrafa iz bilo čije presude koji može vratiti točak historije i dokazati Milo&scaron;evićevu nevinost. Mnogo ozbiljniji problem jeste činjenica da u reafirmaciji ličnosti i ideologije jednog zločinca učestvuju dvojica aktuelnih državnih ministara u Srbiji, od kojih je jedan potpredsjednik Vlade i &scaron;ef diplomatije.&nbsp;

To ukazuje na vitalnost jednog nacionalizma koji je konstantno &quot;u bitkama i pred bitkama&quot;, onih koje &quot;nisu oružane&quot;, mada ni takve očito &quot;jo&scaron; nisu isključene&quot;. O ovoj činjenici svoj stav mora imati i Predsjedni&scaron;tvo BiH.

Srbija i njen premijer Vučić svoju evropsku opredijeljenost mogu dokazati samo spremno&scaron;ću da se boce s duhovima Milo&scaron;evića, Mihailovića, Nedića i drugih fa&scaron;ista zauvijek razbiju o međa&scaron; boljeg sutra.&nbsp;

Sablast nad Srbijom

Olimpizam nije samo u pobjedi, u toj riječi sadržano je mnogo vi&scaron;e od rezultata, medalje ili lovorika koje dolaze u paketu s njom. Olimpizam je, između ostalog, i trenutak u režiji Mohameda Faraha, Britanca somalskog porijekla, koji je svojim nastupom u utrci na 10.000 metara pokazao &scaron;ta je duh.&nbsp;

Ovaj atletičar u Riju je postao prvi Britanac koji je osvojio tri zlata u trkačkim disciplinama, ali u centar pažnje do&scaron;ao je zbog načina na koji je odbranio najsjajnije odličje osvojeno prije četiri godine u Londonu. Farah je, naime, pao, ali je ustao, stigao vodeću skupinu i prvi pro&scaron;ao kroz cilj.&nbsp;

Mohamed Muktar Džama Mo Farah (Jama) rođen je 23. marta 1983. godine u Mogadi&scaron;u (Somalija). Kada mu je bilo osam godina, preselio se u Veliku Britaniju, gdje su prepoznali njegov talent. Mada je njegov otac sanjao o tome da Mo zaigra za Arsenal, bacio se na atletiku. Osim velikog broja britanskih, ima cijeli niz medalja s velikih takmičenja, uključujući tri na Olimpijskim igrama, po pet na svjetskim i evropskim prvenstvima... Ukupno ima 16 zlatnih, sedam srebrenih i dvije bronzane medalje.

LIČNOST DANA Mohamed Farah

To je olimpizam

Američka ambasadorica u Sarajevu Morin Kormak (Maureen Cormack) u ime vlade u Va&scaron;ingtonu, koja, da se ne lažemo, ostaje jedini glavni garant provedbe Dejtonskog sporazuma, ukazala je na to da planirani septembarski referendum o tzv. danu RS, pod dirigentskom palicom Dodikove vrhu&scaron;ke u Banjoj Luci, ostaje i van ustavnih odluka.&nbsp; 
&nbsp; 
To je važno, jer borba za BiH kao države svih njenih građana ipak se sve dosljednije vodi na polju vladavine prava i zakona. Tu nema uzmaka, a forsirani lažni patriotizam &ndash; kao posljednje utoči&scaron;te nitkova svih nacija &ndash; postaje sve prozirniji i sve vi&scaron;e besprimjeran. Bude li održan, referendum će, dakle, biti novo kr&scaron;enje Ustava BiH, ali i Dejtonskog sporazuma, kojeg se u RS drže kao pijan plota ponajvi&scaron;e kada se tamo&scaron;nji vlastodr&scaron;ci nagnu da poljube kaldrmu. 
&nbsp; 
Američko upozorenje je i politička platforma uoči ateriranja potpredsjednika SAD Džoa Bajdena (Joe Biden) u Beograd i njegovog sastanka s premijerom Srbije Aleksandrom Vučićem, već u utorak.&nbsp; 
&nbsp; 
Ako Vučić doista želi, kao &scaron;to to pokazuje, uz pomoć Amerike izvući Srbiju iz balkanskog blata, onda svaka pomisao da se taj dio svijeta pretvori u političku guberniju ili vilajet mora biti praćena jasnim distanciranjem od toga, kao i djelima, a ne samo lijepim riječima. 
&nbsp; 
Zapad bi, s Amerikom na čelu, a to je ponovo odlična prilika za potpredsjednika Bajdena, ovog puta u Beogradu trebao konačno dovr&scaron;iti poglavlje prenagla&scaron;enih pohvala Aleksandru Vučiću i napraviti korak dalje s njim u Bosni. Treba ili sru&scaron;iti taj mit da Vučić &ldquo;nastoji&rdquo; ukrotiti Milorada Dodika ili srbijanskog premijera o&scaron;trije zamoliti da rezultatski, odmah, demonstrira tu svoju moć nad najisturenijim ruskim političkim vazalom u tom dijelu Evrope. 
&nbsp; 
Ta &ldquo;bosanska veza&rdquo; Bajdenove posjete Beogradu seže i do javnih primjedbi na izgleda pre&scaron;utno Vučićevo slaganje s Ivicom Dačićem, koji sada traži rehabilitaciju Slobodana Milo&scaron;evića upravo zbog njegove uloge u Bosni?! Vrijeme je da im Bajden, možda čak i diplomatski ultimativno, ukaže na pogubnost takve opasno ambivalentne ili, bolje rečeno, bezobrazne politike.&nbsp;

Bosanska veza

Nakon &scaron;to je Ustavni sud RS donio odluku kojom je, kako se tvrdi, otvoren put za održavanje referenduma o danu RS, Ambasada Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u Sarajevu javnosti se obratila saopćenjem u kojem je iznijela stav da je takva odluka protiv Ustava BiH i prijeti stabilnosti BiH. Dakle, suprotno tvrdnjama zvaničnika RS, ima prepreka za njegovo održavanje. &nbsp;

Odgovor iz Banje Luke uslijedio je samo nekoliko sati nakon ovog saopćenja, a predsjednik manjeg bh. entiteta Milorad Dodik otvoreno je osuo paljbu, poručiv&scaron;i da stavovi Ambasade SAD u Sarajevu ne odražavaju stav američke ambasadorice u BiH Morin Kormak (Maureen Cormack), već da su to stavovi &bdquo;Bo&scaron;njaka zaposlenih u Ambasadi u Sarajevu&ldquo;.&nbsp;

Da sve ne bi ostalo na ovome, ambasadorica Kormak već sljedeći dan je objavila videoporuku u kojoj je jasno i svima u BiH, a naročito Miloradu Dodiku, poručila da stavovi koji se iznose saopćenjima Ambasade SAD u Sarajevu predstavljaju stavove ne samo nje kao ambasadorice ove prijateljske zemlje nego i vlade SAD.&nbsp;

Ambasadorica Kormak namjerno je upravo videoporukom i na ovaj način stala u odbranu kao prvo državnosti Bosne i Hercegovine, ali u konačnici i uposlenika Ambasade na čijem je čelu. Te na ovaj način jednom i zauvijek stavila do znanja svim snagama koje se bore protiv ove države da će Sjedinjene Države kao potpisnice Dejtonskog mirovnog sporazuma stajati u odbrani državnosti BiH.&nbsp;

&nbsp;

Pronaći vandale!

Magija na Koševu

Nalog života vrijedan

Pusti san o medalji

Zlatni grom

Klasa uprkos hendikepu

Predizborne suze!

Čin za pamćenje

San Zmaja od Bosne

Važna posjeta

Država bez duše

Jači od vremena

Sablast nad Srbijom

To je olimpizam

Bosanska veza

Odbrana državnosti

Kolumne

Pronaći vandale!

Magija na Koševu

Nalog života vrijedan

Pusti san o medalji

Zlatni grom

Klasa uprkos hendikepu

Predizborne suze!

Čin za pamćenje

San Zmaja od Bosne

Važna posjeta

Država bez duše

Jači od vremena

Sablast nad Srbijom

To je olimpizam

Bosanska veza

Odbrana državnosti