Muftija Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj Aziz ef. Hasanović prvi je vjerski lider koji je u dugogodi&scaron;njoj historiji postojanja Evropske akademije nauka i umjetnosti postao član ove ugledne institucije koja kroz svoje članstvo okuplja naučnu elitu u Evropi.

U ovom trenutku možda je i te&scaron;ko ocijeniti značaj ovog priznanja, ali jedno je definitivno jasno - ovo je značajno ne samo za Muftijstvo zagrebačko nego i za kompletno dru&scaron;tvo i Bo&scaron;njake kao narod kojem ef. Hasanović pripada.

Muftija Hasanović odgovorno je prihvatio ovo članstvo, ističući da, osim lične satisfakcije, iza članstva u ovoj elitnoj organizaciji krije velika odgovornost. Velika odgovornost kao jednog islamskog autoriteta naročito u vremenu rastuće islamofobije na prostoru Evrope.

Svakako da je ovo priznanje i čast Bo&scaron;njacima koji putem ef. Hasanovića jo&scaron; jednom s punim pravom dokazuju da su ravnopravni član evropske porodice naroda.

LIČNOST DANA Aziz ef. Hasanović

Evropsko priznanje

Dobrotvor iz doline Sutjeske, kako odmila zovu Enesa Hajdarevića, po&scaron;tovanje prema rodnom kraju iskazuje donacijama i gradnjom u ratu poru&scaron;enoga. Tako je Hajdarević do sada novčano osigurao gradnju mosta preko rijeke Sutjeske i gradnju &Scaron;adićke džamije, pomogao pri gradnji osnovne &scaron;kole te s entitetskim ministarstvima i lokalnim stanovni&scaron;tvom asfaltirao 3,3 kilometra puta.

U moderno doba, kada su ljudi okrenuti sebi i svojim životnim potrebama, ovakav poduhvat koji traje godinama primjer je istinske požrtvovanosti i po&scaron;tovanja prema rodnom kraju. Enes Hajdarević, koji godi&scaron;nje stipendira dvoje djece bez obzira na nacionalnost, primjer je odanosti prema domovini.

Hajdarević je odrastao na rijeci Sutjeska, za vrijeme agresije izbjegao je u Australiju. U BiH se vratio nakon nekoliko godina, pokrenuo privatnu kablovsku televiziju i odlučio uložiti u ono &scaron;to je agresor poru&scaron;io.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

LIČNOST DANA Enes Hajdarević

Dobrotvor sa Sutjeske

Nekoliko sekundi adrenalinskog naleta dok se pred očima ukazuje neka od neukrotivih bosanskih rijeka za skakače s mostova je neprocjenjivo i ni po koju cijenu ih se ne žele odreći, pa ni ako je ceh goli život!

Jedni to rade kao profesionalni sportisti, dok drugi skokom s mosta žele na test staviti hrabrost i dokazati mu&scaron;kost. U oba slučaja nipo&scaron;to se ne smije srljati i zaboraviti da su rijeke koje ih primaju u svoju utrobu starije i od njih i od mostova s kojih skaču.

Rijeke se ne smiju potcijeniti, a naročito ako se radi o Drini i Neretvi, koje imaju svoju divlju ćud i ne pra&scaron;taju non&scaron;alantnost i gre&scaron;ke.

Njihovi bukovi, nažalost, bili su posljednje &scaron;to su na ovom svijetu ugledali slovenski skakač Andrej Beuc, te Mevludin Ibrahimović, koji je kao rekreativac, izazivajući sudbinu, skočio sa Starog mosta u Mostaru i izgubio se u dubinama Neretve.

Beuc je izveo na desetine skokova s raznih mostova, ali na takmičenju u Zvorniku nije izronio iz Drine. Sva Beucova fizička spremnost te ogromno iskustvo koje je stekao kao takmičar nisu ga mogli spasiti od smrtonosnog zagrljaja rijeke.

S druge strane, okolnosti pod kojima je Ibrahimović skočio jo&scaron; se utvrđuju, ali je poznato upozorenje iskusnih mostarskih ikara da se na svoju ruku ne izvodi tako opasan skok. Na žalost njegove porodice i njega, Neretva ne pra&scaron;ta. Obojica mladića prije skokova su imala izbor, iskazali su hrabrost, ali Drina i Neretva su neumoljive, one traže da ih po&scaron;tujete i da ih se pla&scaron;ite. To je možda najbolnije upozorenje svima koji se ovih dana osvježavaju na rijekama i vodotocima u BiH da budu oprezni i slu&scaron;aju savjete stručnjaka. Za svoje dobro. &nbsp;

&nbsp;

Komentar dana

Opasne rijeke

Za danas, i to prije početka radnog vremena, u Osnovnom sudu u Zvorniku zakazana je javna prodaja pokućstva Mevlije Salihović iz Liplja kod Zvornika, kako bi novcem dobivenim od prodaje bili namireni tro&scaron;kovi sudskog postupka koji je Mevlija, zbog vremena provedenog u logoru, svojevremeno pokrenula protiv RS.

Tužbu je, kao i mnoge druge koje su protiv RS podnosili ratni zatočenici srpskih logora, nadležni entitetski sud odbacio, a Mevliji naložio da na račun Pravobranila&scaron;tva u Banjoj Luci uplati 1.200 maraka za trud koji su uložili na odbacivanju tužbe! Zaista, nečuveno!

Mevlija Salihović početkom rata 1992. godine sa svoja tri maloljetna sina bila je zarobljena u logoru Liplje kod Zvornika, gdje je mučena i zlostavljana na najzvjerskiji način. Nikad nije do kraja ispričala &scaron;ta se sve događalo u ovom zvorničkom logoru, ali je, prema vlastitom priznanju, sve ove godine vjerovala u pravdu da će njeni zlostavljači biti adekvatno kažnjeni, a ona kao žrtva dobiti kakvu-takvu satisfakciju za sve &scaron;to je sa svojom djecom preživjela.

Zahvaljujući zakonima koje su nakon rata, u strahu da sistem kojem pripadaju ne bi odgovarao za djela koja je činio u ratu, donosili entitetski parlamentarci, a njihove&nbsp; sudije, čuvajući svoje pozicije, bespogovorno provodile, ne samo da ni&scaron;ta od onoga čemu se tolike godine nadala Mevlija nije doživjela nego je dodatno izložena diskriminaciji, poniženju i patnji. 
&nbsp; 
Najgore je &scaron;to o najnovijem mučenju kojem su izloženi logora&scaron;i uporno i podlo &scaron;ute ne samo institucije nego i silni nevladini, dobro uhranjeni &quot;borci za ljudska prava&quot;. Pitanje je, zaista, gdje je granica izdržljivosti!

&nbsp;

Mevlijina patnja

Saudijski princ Selman bin Abdulaziz el-Saud, koji u na&scaron;oj zemlji boravi već nekoliko dana, ne prestaje intrigirati javnost. Krenuv&scaron;i od veoma skromnog dočeka, na nivou &quot;običnog&quot; putnika, bez pratnje i ikakve pompe na aerodromu do &scaron;etnje Ba&scaron;čar&scaron;ijom, gdje je prilazio prosjacima i dijelio im novac, očitao je lekciju skromnosti i poniznosti domaćinima te napravio jasnu razliku između kraljevskog i bogatog.

Sastao se princ sa mnogim visokim zvaničnicima na&scaron;e zemlje te, kako se nezvanično saznaje, dogovorio investicije i saradnju Saudijske Arabije i BiH, kao &scaron;to se i moglo čuti u nezvaničnom tonu. Na večerama se pričalo i o pogodnostima izvoza bh. proizvoda na trži&scaron;te Bliskog istoka.

Osim ekonomskom i investicijskog zamaha, saudijski milijarder na&scaron;oj je zemlji dao i reklamu kakvu odavno nismo imali. Ovaj zaljubljenik u sport i adrenalin, prateći detaljan plan svoje posjete, oti&scaron;ao je na Bjela&scaron;nicu i kvadom se provozao po obroncima ove ljepotice, spustio se niz Neretvu i uživao u raftingu i posjetio poznate restorane, a slike njegovih avantura oti&scaron;le su u svijet.

Princ Selman poznat je kao biznismen, koji uspje&scaron;no vodi naftnu i građevinsku industriju. Doktor prava sa Sorbone osnivač je privatne aviokompanije i kluba koji na jednom mjestu okuplja svjetske lidere kako bi razmijenili znanje, ideje, gradili mreže i stvarali kontakte.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

LIČNOST DANA Selman el-Saud

Kraljevski gost

Majkl Felps (Michal Phelps) nastavio je skupljati zlatne medalje i na Olimpijskim igrama u Riju.

Američki plivač već je osvojio tri prva mjesta i ukupno ima 21 zlatnu medalju, &scaron;to ga čini uvjerljivo najtrofejnijim olimpijcem svih vremena.

Nakon pobjede s reprezentacijom SAD u &scaron;tafeti 4x100 slobodnim stilom, Felps je pobijedio u utrci na 200 metara delfin, a onda s američkom &scaron;tafetom 4x200 slobodno.

Posebno je slavio pobjedu na 200 metara delfin, jer ga je prije četiri godine u toj disciplini, inače omiljenoj Felpsovoj, pobijedio Čad le Klos (Chad le Clos).

Ukupno, Felps je osvojio 25 medalja na Olimpijskim igrama, čak sedam vi&scaron;e od ruske gimnastičarke Larise Latinjine, koja je &scaron;ezdesetih godina osvojila 18.

Rođen je 30. juna 1985. u Baltimoru, a počeo je plivati kada je imao sedam godina. Kao petnaestogodi&scaron;njak bio je član olimpijskog tima SAD, na igrama 2000. u Sidneju (Australija).

&nbsp;

&nbsp;

LIČNOST DANA        Majkl Felps

Najveći olimpijac svih vremena

Ohrabrujuća je vijest da su rudnici koji posluju u okviru koncerna državne firme &quot;Elektroprivreda BiH&quot; smanjili za prvih &scaron;est mjeseci ove godine gubitak u poslovanju za 13,8 miliona maraka.

Na taj način, nova Uprava EPBiH, uz snažnu podr&scaron;ku federalnog ministra energije i rudarstva Nermina Džindića, stala je ukraj vi&scaron;egodi&scaron;njim malverzacijama u rudarskom sektoru i raznim me&scaron;etarima koji su rudarsku muku iskori&scaron;tavali zarad ličnih interesa i bogaćenja, a sve preko leđa vrijednih i hrabrih komorata.

Dok su ranijih godina gubici u energetskom sektoru konstantno rasli, a tada&scaron;nja vlast nad brojnim nepravilnostima svjesno zatvarala oči, reformska vlada SDA - SBB za kratko vrijeme posložila je kockice u ovoj oblasti i započela žestok obračun s vječitim direktorima rudnika i jama, ali i pojedinim sindikalistima koji su, da stvar bude gora, primali i po pet rudarskih plaća predstavljajući se kao borci za radnička prava.

Vlada FBiH na tome neće stati. Najavljeno je i novo prestrukturiranje rudnika, kao i mjere koje će dovesti do toga da svakom rudaru bude isplaćena puna plaća sa svim doprinosima! Vijest da su rudnici smanjili gubitke pobjeda je i za rudare, jer svaki u&scaron;teđeni fening nova je garancija da će primiti zaslužene plaće, a da ovog puta novac neće zavr&scaron;iti u pogre&scaron;nim rukama.

Također, mjere Vlade, uz jasan i precizan plan koji je na snazi od kraja pro&scaron;le godine, dovele su do povećanja proizvodnje uglja, čime je stabilizacija energetskog sektora postala neupitna.

Sada je vrijeme da oni koji su stvarni krivci za gomilanje dugova u rudnicima, oni koji su krčmili državni novac, nemilice rasipali i tro&scaron;ili pare za nabavku nepotrebnih ma&scaron;ina, odgovaraju i za svoja djela. Za takvo ne&scaron;to nikad nije kasno!

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Pobjeda rudara

Robert de Niro gost je 22. Sarajevo Film Festivala. Kako to lijepo zvuči. Dvostruki oskarovac na svečanom otvaranju, 12. avgusta, predstavit će restaurirano izdanje kultnog filma &quot;Taksista&quot;, a istu večer u Ljetnom kinu primit će nagradu &quot;Počasno Srce Sarajeva&quot; za životno djelo i za izuzetan doprinos filmskoj umjetnosti.

Kako su i kazale neke od javnih bh. ličnosti, velika je čast ugostiti velikana svjetskog glumi&scaron;ta. Svojom posjetom &scaron;alje poruku da cijeni na&scaron;u zemlju, filmsku industriju, kao i čelne ljude SFF-a koji su ga već desetak godina poku&scaron;avali dovesti na crveni tepih Festivala. Iako SFF, s Mirsadom Purivatrom na čelu, De Niru dodjeljuje priznanje, svojim dolaskom američki glumac, reditelj i producent Bosancima i Hercegovcima, ali i Festivalu ukazuje čast te će ovo zasigurno biti jedna od onih posjeta koje će se nadugo pamtiti i prepričavati.

Robert de Niro rođen je 17. avgusta 1943. u Njujorku u porodici slikara i kipara Roberta de Nira starijeg i slikarice Virdžinije de Niro (Virginija). Najveće uloge ostvario je u filmovima &quot;Kum 2&quot;, &quot;Taksista&quot;, &quot;Razjareni bik&quot;, &quot;Dobri momci&quot; i &quot;Kasino&quot;, a 2012. s Džonom Travoltom (John) snimao je film &quot;Killing Season&quot;, čija se radnja jednim dijelom dotiče i rata u BiH. Ženio se dva puta, ima &scaron;estero djece, uključujući i usvojenu kćerku Drenu de Niro.&nbsp;

LIČNOST DANA Robert de Niro

Velikan u Sarajevu

Sedam stotina i dva miliona konvertibilnih maraka. Cifra koja zvuči kao Ferrari na otvorenoj cesti, prati je samo dugi zvižduk. Tu sumu pospremili su vlasnici privatnih kladionica u vlastitu kasu samo tokom prve polovine ove godine, prema zvaničnim podacima Porezne uprave FBiH.&nbsp;

Ako se taj novac nastavi gomilati dosada&scaron;njom dinamikom, a krcate kladionice govore da se tu ni&scaron;ta neće promijeniti ni za milimetar, u istom sektoru bit će ostvaren ukupni prihod od skoro milijardu i po KM. Od ovih vrtoglavih brojki frapantniji je tek podatak da su državi pripale mrvice od tek 12 miliona KM, uplaćenih na ime poreza u prvoj polovini 2016.&nbsp;

S obzirom na apsurd da mnogo veći porez plaćaju pravne osobe iz manje profitabilnih djelatnosti, sasvim je bila logična odluka Predstavničkog doma PFBiH o izmjenama Zakona o igrama na sreću, kojim se dramatično mijenja dosada&scaron;nji način oporezivanja kladionica i drugih priređivača igara na sreću u Federaciji. Tu, međutim, proceduri nije kraj, već se očekuje da početkom septembra Dom naroda potvrdi te izmjene.&nbsp;

Vrijeme preostalo do tog trenutka, pogađate, vlasnici privatnih kladionica koriste kako bi rukama i nogama spriječili da novo zakonsko rje&scaron;enje ugleda svjetlo dana. Njih nije briga &scaron;to bi se od izda&scaron;nije naplate poreza stabilizirao penzijski sistem ili eventualno omogućila sredstva za nove kilometre autoputa. Iako poku&scaron;avaju novonastalu situaciju predstaviti kao potencijalni smak svijeta, kristalno je jasno da će i dalje zarađivati vi&scaron;e nego dobro te da će novi nameti jedva ogrebati njihov finansijski status.&nbsp;

Krokodilske suze kladioničarskog lobija, dakle, nikoga neće uvjeriti da će preko noći postati sirotinja zbog ne&scaron;to većeg poreza koji bi, s druge strane, itekako koristio državi i njenim građanima.&nbsp;

Uostalom, najvi&scaron;u cijenu ipak neće platiti same kladionice. Već oni koji ih redovno posjećuju.&nbsp;

Kladioničarske suze

Sve učestalije vijesti o sumnjivim prijavama glasača putem po&scaron;te iz Srbije koji žele glasati na predstojećim lokalnim izborima u BiH dovoljan su alarm da nadležne institucije, a naročito Centralna izborna komisija (CIK), poduzmu sve preventivne mjere kako ne bi do&scaron;lo do izborne krađe i prevare.

Naročito se ovo odnosi na gradove u Podrinju, a CIK-u je već upućena prijava o takvoj mogućnosti u Bratuncu, pa su sada oči uprte u njih kako će reagirati i &scaron;ta će učiniti po ovoj prijavi. U prilog strahovanjima od prevara govore i informacije iz Srebrenice o masovnim prijavljivanjima lažnih birača iz Srbije.

Riječ je o ljudima koji su napustili Srebrenicu jo&scaron; sedamdesetih godina, a stranke srpske koalicije, kako tvrde Srebreničani, već najavljuje da će im osigurati prijevoz i dnevnice na dan glasanja.

Uz ovakve te &bdquo;fantomske i mrtve glasače&ldquo; koji se svake izborne godine pojave na biračkim spiskovima, da je na djelu orkestrirana kampanja koja bi trebala unijeti haos u birački spisak i među birače, a u korist izbornog rezultata jedne ili vi&scaron;e političkih opcija u manjem bh. entitetu, govore i sve učestalije prijave nezakonite promjene biračke opcije.

Jo&scaron; nepoznati počinioci dočepali su se kopija ličnih dokumenata građana i pomoću njih odjavljuju glasače s biračkih mjesta u zemlji i prijavljuju ih za glasanje iz inozemstva.

Niko ne zna o kojem je broju zloupotrijebljenih podataka riječ, a tek oni građani koji koriste internet imaju mogućnost da to provjere. No, ako se zna da su podaci popisa pokazali da 38,7 posto stanovni&scaron;tva ne posjeduje nijednu kompjutersku sposobnost, onda je jasno koliki je broj potencijalnih žrtava ove prevare.

&nbsp;

Birački spiskovi

Kosovo je već u svom prvom uče&scaron;ću na Olimpijskim igrama ostvarilo san - džudistkinja Majljinda Keljmendi osvojila je zlatnu medalju u Rio de Žaneiru i tako ne&scaron;to manje od dva miliona stanovnika ove mlade države s juga Balkana bacila u delirij.

Na putu do zlata Keljmendi je dokazala ono &scaron;to su bolji poznavaoci svjetskog džuda odavno znali - bolje od nje u kategoriji do 52 kilograma trenutno nema na planeti. Iako je imala sjajne finansijske ponude da se takmiči za druge države, Keljmendi ih je sve redom odbila, svaki put istakav&scaron;i da se može boriti samo pod zastavom Kosova.

Keljmendi je rođena 9. maja 1991. godine u Peći. Iako je pred njom jo&scaron; mnogo velikih takmičenja i medalja, već sada može se pohvaliti da je osvojila sve u džudu. Osim zlata na Igrama u Riju, Keljmendi je 2013. bila svjetska prvakinja. U dva navrata (2014. i 2016.) osvajala je zlatnu medalju na evropskim prvenstvima.

Keljmendi je prije četiri godine na Igrama u Londonu osvojila bronzanu medalju, ali se tada takmičila pod zastavom Albanije.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana   Majljinda Keljmendi

Heroina Kosova

Tradicionalni festival narodne muzike, koji se decenijama, uz kraće prekide, održava na Ilidži pokraj Sarajeva i čija je pozornica iznjedrila mnoge zvijezde narodne muzike, i ove je godine pružio priliku mladim nadama da pokažu svoj talent. &nbsp;

U &bdquo;Takmičarskoj noći narodne muzike - Festival Ilidža 2016&ldquo; izvedeno je 15 numera, a stručni žiri za pobjednicu je proglasio lijepu i talentiranu Amnu Aganović. &nbsp;

Osamnaestogodi&scaron;nja Sarajka osvojila je mnogobrojnu publiku svojom toplom interpretacijom, a konkurenciju je nadma&scaron;ila izvedbom pjesme &ldquo;Sunce&rdquo;.&nbsp;

Aganović je odranije poznato lice te je uz brojna festivalska i TV gostovanja bila i učesnica muzičkog &scaron;oua &ldquo;Prvi glas sevdaha&rdquo;. Smatra da je sevdalinka dio svake bosanske ličnosti, a nakon pobjede na festivalu &ldquo;Ilidža 2016&rdquo;, mlada pjevačica itekako ima razloga za slavlje.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana   Amna Aganović

Nada sevdaha

Niko ne može osporiti da su Bo&scaron;njaci u ratovima devedesetih godina pretrpjeli najveće torture, stradanja, etnička či&scaron;ćenja. Bo&scaron;njaci su u krvavoj borbi za svoju državu BiH postali sinonim za stradanje. Srebrenica, Žepa, Omarska, Prijedor, Bijeljina, Zvornik, Sarajevo, skoro da nema dijela države gdje nisu stradali nedužni.&nbsp;

U borbi protiv agresora rođeni su heroji, dogodile su se sada već legendarne bitke.&nbsp; 
Zbog toga su i podignuta spomen-obilježja te su određeni datumi rezervirani za odavanje počasti žrtvama i borcima. Na tim skupovima, gdje Bo&scaron;njaci odaju počast žrtvama i herojima, nema vrijeđanja drugih, nema izno&scaron;enja neistina, paljenja zastava...&nbsp;

Stotine boraca su na obilježavanje historijske bitke na Igmanu do&scaron;le sa zastavama svoje države i poklonile se nastradalim saborcima koji su svoje kosti ugradili u suverenu i slobodnu BiH, bez i jednog jedinog incidenta. Bez povika o četnicima ili usta&scaron;ama. Slično je bilo i tokom obilježavanja herojskih podviga 5. korpusa Armije RBiH.

Za razliku od Bo&scaron;njaka, u kom&scaron;iluku je posve drugačija slika.&nbsp;

Vidjelo se to i na obilježavanju godi&scaron;njice &bdquo;Oluje&ldquo; u Hrvatskoj. Dok su se hiljade Hrvata skupljale u Kninu na obilježavanju &bdquo;Oluje&ldquo;, pristalice usta&scaron;kog pokreta su i ovu godi&scaron;njicu iskoristile za ordiniranje u crnim ko&scaron;uljama, pjevajući usta&scaron;ke pjesme i uzvikujući fa&scaron;ističke pozdrave &bdquo;Za dom spremni&ldquo;, pri tome budeći duhove iz najmračnijih hodnika pro&scaron;losti. Tradicionalno paljenje srbijanskih zastava ni ove godine nije izostalo.&nbsp;

Sa spomen-obilježja rat se prenio na diplomatski nivo, i to protestnim notama između Srbije i Hrvatske. Srbija &scaron;alje protestnu notu i negoduje zbog rehabilitacije Alojzija Stepinca, gradnje spomenika Miri Bare&scaron;iću, paljenja zastava, a Hrvati odbijaju jer su njihovi susjedi iz Srbije ranije rehabilitirali Dražu Mihailovića, četničkog zapovjednika.&nbsp;

I sad, kao i mnogo puta ranije, Bo&scaron;njaci su kom&scaron;ijama i s istoka i sa zapada očitali lekciju iz dostojanstva, tolerancije, po&scaron;tivanja drugoga i drugačijega.&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Lekcija komšijama

U Rio de Žaneiru se u noći s petka na subotu sedmi put na otvaranju Olimpijskih igara zavihorila zastava Bosne i Hercegovine.

Od prvog nastupa na&scaron;ih sportista na Ljetnim olimpijskim igrama nakon stjecanja nezavisnosti pro&scaron;le su 24 godine, ali na&scaron;i sportisti jo&scaron; čekaju na olimpijsku medalju.

Prolazili su Atlanta, Sidnej, Peking, London, a kako su godine prolazile, olimpijski tim BiH imao je sve manje sportista, a i očekivanja uoči najveće sportske smotre bivala su sve manja. Sve do ovogodi&scaron;nje Olimpijade i svjetske smotre najboljih sportista u Brazilu.

Nakon Barcelone i 1992. godine, prvi put će na&scaron;a zemlja imati dvocifreni broj takmičara, ali i jednog favorita za osvajanje olimpijske medalje - Amela Tuku.

Ovog rođenog Kakanjca bila je milina gledati na otvaranju Igara, kada je na prepunoj Marakani nosio zastavu BiH i predvodio preostalih desetero bh. sportista, koji će učiniti sve da u naredne dvije sedmice budu najbolji sportski ambasadori na&scaron;e zemlje.

Bilo je milina gledati i Tuku kako je u nekoliko navrata, dok je nosio zastavu, pogledao prema njoj, onako ponosno, želeći dati svima do znanja da i Bosna i Hercegovina, koja je protekle skoro tri decenije bila u centru svjetske pažnje zbog agresije ili poratnih de&scaron;avanja, ima svoje adute na OI u Riju.

Svojih pet minuta slave na stadionu Marakana imala je i Amina Kajtaz. Ova Mostarka, kćerka biv&scaron;eg fudbalera Veleža Seada Kajtaza, svojom ljepotom odu&scaron;evila je brojne ovisnike o dru&scaron;tvenim mrežama &scaron;irom svijeta, a neki od njih su čak napisali da od sada navijaju za Bosnu i Hercegovinu.

I da srce ne zaigra...

&nbsp;

I da srce ne zaigra...

U noći s petka na subotu brazilska Marakana bila je u centru pažnje svjetske sportske javnosti. U defileu 206 reprezentacija prisutni su pozdravili i zastavu Bosne i Hercegovine, koja se sedmi put u historiji zavihorila na Olimpijskim igrama.

Zastavu je nosio najbolji bosanskohercegovački atletičar Amel Tuka, koji je predvodio delegaciju od jedanaestero predstavnika BiH. Rođenog Kakanjca pred milionskim auditorijem savladale su emocije pa je sjajni atletičar za vrijeme svečanog defilea nekoliko puta pogled vinuo uvis i s ponosom u očima gledao zastavu najvoljenije zemlje koju je njihao vjetar u Rio de Žaneiru.

Amel Tuka je rođen 9. januara 1991. godine u Kaknju. Nastupa za Atletski klub Zenica, a trener mu je Đani Gidini (Gianni Ghidini). Osvajač je bronzane medalje na Svjetskom prvenstvu u Pekingu na 800 metara. Bh. javnost u Amela polaže najveće nade na Olimpijskim igrama u Brazilu i s pravom se nada prvoj olimpijskoj medalji za na&scaron;u zemlju.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana  Amel Tuka

Ponos u očima

Pomoć koju je Ambasada Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u najtežim danima pružila Historijskom muzeju u Sarajevu mjeri se s nekoliko hiljada maraka. Sredstvima od 69.000 dolara obnovljen je krov muzeja.&nbsp;

Krunu ovoj građevini koja krasi bh. prijestonicu &quot;stavila&quot; je ambasadorica Morin Kormak (Maureen Cormack), koja je i u vi&scaron;e navrata svojim obilaskom muzeja ukazala na važnost ove institucije, kao i na nužnost njenog očuvanja. Ovom donacijom Ambasada ne samo da je pomogla da muzej izgleda ljep&scaron;e i da dobije stakleni krov nego bolje dane mogu očekivati i sami radnici. Dala im je krov nad glavom i pružila optimalne uvjete.&nbsp;

Ova brižna diplomatkinja svima nam je dala lekciju iz očuvanja blaga zemlje. Brojnim dobrima koje je uradila za na&scaron;u zemlju pokazala je da voli BiH te zaslužila da joj ne samo radnici muzeja kažu hvala nego i svi građani Sarajeva, ali i cijele zemlje. Dosta vremena i energije posvetila je obilazeći brojne ustanove u na&scaron;oj zemlji, pokazujući razumijevanje prema njihovim potrebama. Davanjem i pružanjem ruke prijateljstva Kormak se može uvrstiti u najveće humanitarce BiH.&nbsp;

U biografiji ambasadorice Kormak navodi se da je rođena 1957. godine.

Evropsko priznanje

Dobrotvor sa Sutjeske

Opasne rijeke

Mevlijina patnja

Kraljevski gost

Najveći olimpijac svih vremena

Pobjeda rudara

Velikan u Sarajevu

Kladioničarske suze

Birački spiskovi

Heroina Kosova

Nada sevdaha

Lekcija komšijama

I da srce ne zaigra...

Ponos u očima

Brižna diplomatkinja

Kolumne

Evropsko priznanje

Dobrotvor sa Sutjeske

Opasne rijeke

Mevlijina patnja

Kraljevski gost

Najveći olimpijac svih vremena

Pobjeda rudara

Velikan u Sarajevu

Kladioničarske suze

Birački spiskovi

Heroina Kosova

Nada sevdaha

Lekcija komšijama

I da srce ne zaigra...

Ponos u očima

Brižna diplomatkinja