Jedna era je proteklog vikenda i definitivno zavr&scaron;ena. Posljednji put, s kapitenskom trakom oko ruke, na teren Enfilda u Liverpulu iza&scaron;ao je Stiven Džerard (Steven Gerrard).

Fantastični engleski 34-godi&scaron;nji veznjak, koji je tokom karijere igrao samo za &bdquo;Redse&ldquo;, istrčao je kroz &scaron;palir fudbalera Liverpula i Kristal palasa (1:3) dok su ga pratile tri kćerke. Naravno, veliki džentlmen je, kao i uvijek, tokom karijere prvo pružio ruku protivnicima, dok su navijači skandirali njegovo ime.&nbsp;

Njegov opro&scaron;taj izazvao je bujicu emocija među fudbalerima &scaron;irom svijeta, koji su posredstvom dru&scaron;tvenih mreža izrazili po&scaron;tovanje legendarnom kapitenu Liverpula za sve &scaron;to je radio u crvenom dresu.&nbsp;

Pro&scaron;lo je 17 godina, odnosno 6.012 dana od Džerardovog debija u liverpulskom hramu fudbala. Od tada je odigrao 706 utakmica protiv 115 klubova, a postigao je 183 pogotka. Osvojio je 11 trofeja, od kojih je najznačajniji onaj prvaka Evrope 2005. godine. Džerard će karijeru nastaviti u Sjedinjenim Američkim Državama, u dresu Los Anđeles galaksija.

Stiven Džerard

Kraj jedne ere

Bolje je boriti se i gubiti bitku nego nikada se ne izboriti. Tom Hegelovom izrekom očito se posljednjih sedmica rukovode stranke u federalnoj vlasti. Bore se grčevito za fotelje i poluge moći u javnim preduzećima, iako su svjesni da će zbog toga možda cijenu platiti i sama koalicija te da će se aktuelna Vlada FBiH raspasti prije nego &scaron;to se i osovila na noge.

Ta borba, dakle, možda je i uzaludna ako ovaj lo&scaron;i brak ne zaživi, ali partneri u vlasti spremni su na svaku žrtvu. Spremni, jer su upravo javna preduzeća jedan od glavnih razloga njihovog ulaska u koaliciju, htjeli to priznati ili ne.&nbsp;

Kada smo, uostalom, svjedočili ovako žučnim međustranačkim svađama, a da je u pitanju bilo ne&scaron;to drugo &scaron;to se ne tiče državnih kompanija ili nacionalističkih provokacija? Kada su se tako hvatali za vratove prilikom rasprave o nekom zakonu koji se tiče pobolj&scaron;anja životnog standarda građana? Čak ako nekad i jesu, to je vjerovatno bilo samo podmetanje otrovne pilule za neki raniji &quot;nesporazum&quot; u vezi s javnim preduzećima.&nbsp;

Smije&scaron;no sada djeluju njihova opravdanja da tim firmama, ustvari, žele sve najbolje i da se samo zbog toga toliko sekiraju i nervozno galame na partnerske stranke. Javnim preduzećima, da su živa bića, vjerovatno bi srca pukla od tolike brige koju ministri u Vladi FBiH i partijski &scaron;efovi osjećaju prema njima. Istina je, ipak, kao &scaron;to svi znamo, da ih te zlatne koke zanimaju isključivo zbog njihovog kapitala.&nbsp;

A građani i njihovi problemi? Zaboravite. Ono &scaron;to je legendarni bend &quot;KUD Idijoti&quot; ponavljao pred svaki koncert, sada odzvanja hodnicima zgrade Vlade FBiH: &quot;Mi smo ovdje samo zbog para!&quot;

Komentar dana

Samo zbog para

Često se kaže da sreću čine male stvari te da se ona ne može kupiti novcem. Alemu Me&scaron;anović iz Prijedora, koja posljednjih pet godina živi u Domu za stare, za 80. rođendan usrećio je na&scaron; legendarni pjevač Halid Be&scaron;lić.

Me&scaron;anović mnogo voli Halidove pjesme, a muzičar joj je, kao i ostalim korisnicima Doma, poklonio nezaboravnu rođendansku zabavu te pjevao svoje najpopularnije pjesme. &nbsp; &nbsp;

Humanost, prije svega, krasi na&scaron;u veliku muzičku zvijezdu. Ovo, inače, nije prvi put da Be&scaron;lić unosi radost u staračke domove te doprinosi da se ljudi u zlatnoj dobi zabave uz njegove neprolazne hitove. Često ih posjećuje i svakodnevno pokazuje da je, osim muzička, i ljudska veličina.

Halid Be&scaron;lić rođen je 20. novembra 1953. godine na Sokocu. U sretnom je braku sa suprugom Sejdom, s kojom ima sina Dinu, a ponosan je djed blizanaca Lamije i Belmina Kana. Iza njega su stotine solističkih koncerata &scaron;irom svijeta. Dobitnik je brojnih priznanja za muzičko stvarala&scaron;tvo.&nbsp; 
 
&nbsp;

Halid Bešlić

Humanost prije svega

U Tuzli su uhap&scaron;ena četiri pripadnika uniformirane policije MUP-a Tuzlanskog kantona (TK), među kojima i onaj s najvi&scaron;im činom i najvi&scaron;om odgovorno&scaron;ću za rad policije - vr&scaron;ilac dužnosti policijskog komesara Samir Aljukić.&nbsp;

Kroz dvori&scaron;te zgrade MUP-a TK godinama su s lisicama na rukama defilirali kriminalci raznih profila, počev&scaron;i od običnih kradljivaca koko&scaron;i i rakije do prevaranata, falsifikatora, &nbsp; dilera droge, pa sve do direktora državnih firmi, ministara, političara...&nbsp;

Ali se nikada dogodilo nije da se s prozora i iz dvori&scaron;ta MUP-ove zgrade, dok bi ih policija vezane vodila, prolomi aplauz kao &scaron;to se to desilo u petak dok su Aljukića trpali u policijsku maricu. Aplaudirale su, naime, njegove kolege &scaron;to je, zaista, bilo mučno i čuti i vidjeti.&nbsp;

Priče o sili Samira Aljukića i njemu odanih i probranih policajaca godinama su kružile MUP-om, a i Tuzlom. Kako se koja vlast smjenjivala, Aljukić je samo napredovao, kako profesionalno tako i materijalno. Dok je bio na mjestu komesara, smjenjivao je i postavljao kako je koga htio i gdje je htio. &nbsp;

Svi su znali da je on upravo taj kome se &bdquo;treba obratiti&ldquo; kad je u pitanju prijem policajaca, inspektora i drugih zaposlenika u MUP.&nbsp; Posebno &bdquo;bolećiv&ldquo; bio je prema sinovima i kćerkama poznatih biznismena, zbog čega su ga mediji pro&scaron;le godine mjesecima prozivali.

Ne treba, naravno, nikome, pa ni Samiru Aljukiću i &nbsp;trojici policajaca uhap&scaron;enih zajedno s njim, presuđivati prije nego &scaron;to to nadležni sud ne uradi. Jo&scaron; manje treba djela za koja se sumnjiče pripisivati velikom broju časnih i po&scaron;tenih profesionalaca u MUP-u TK koji, za nikakve plaće, godinama po&scaron;teno i predano rade na suzbijanju kriminaliteta, čuvanju javnog reda i mira itd.&nbsp;

Ali, hap&scaron;enje policajca s najvi&scaron;im činom u službi razlog je da se ozbiljno zapitamo ko to danas sve upravlja i naređuje policiji u na&scaron;oj zemlji. Onaj koji u TK nikako nije smio doći u poziciju da naređuje već je iza brave. &Scaron;ta ćemo s onima iz drugih kantona?! 
&nbsp;

Sila i (ne)pravda

Poku&scaron;aji provale u stan i ured sarajevske advokatice Vasvije Vidović posljednji su u nizu napada na advokate i advokaturu, jednu od najstarijih profesija u BiH.

No, začuđujuće je i &scaron;okantno da vlasti u BiH ni&scaron;ta ne čine da otkriju napadače na advokate. Pogotovo iznenađuje izostanak bilo kakve reakcije države u ovakvim slučajevima jer, s obzirom na to da je advokatura sastavni dio ustavnopravnog i zakonodavnog miljea, napadi na advokate su napad na pravni sistem zemlje.

No, imajući u vidu sveukupne odnose u BiH, to &scaron;to su napadi na advokate, posebno one koji rade na predmetima čija su&scaron;tina se itekako tiče pojedinih političara, učestali, a za vlasti &bdquo;nevidljivi&ldquo;, jasno implicira da postoji nečiji interes za sijanjem straha i u&scaron;utkivanjem advokatskog esnafa.

Upravo strahovit pritisak na Vidović, ali i raniji napadi na njene kolege Senada Krehu, Izeta Baždarevića, Faruka Balijagića, Ilijasa Midžića, Seada Temima, Asima Crnalića... čiji vinovnici nikada nisu otkriveni, pokazuju da se u zemlji polako, ali sigurno, želi stvoriti atmosfera u kojoj će ruka (ne)pravde iza re&scaron;etaka slati samo one na koje tipuje vlast.

Advokati su, očigledno, postali &bdquo;hodajuće mete&ldquo; zbog nastojanja da očuvaju svoj i dignitet svoje profesije, a time i državnog poretka, upravo zato &scaron;to su u sistemu apsolutno poremećenih vrijednosti u BiH pokazali da su sposobniji od pojedinih tužilaca koje su demaskirali kao sluge vlasti.

Znakovito i zabrinjavajuće je da do sada nije otkriven nijedan napadač na advokate, osim ubice advokatice Jasmine Koričić iz Bihaća. A ba&scaron; pozadina tog slučaja (osveta zbog koristoljublja), nameće zaključak da vlast ima alate da razotkrije ovakve slučajeve.

Za sada ohrabruje jedino stav žrtava među advokatima da ih ni&scaron;ta neće zapla&scaron;iti i da će ustrajati u profesionalnom obavljanju svoga posla, ma koliku cijenu platili zbog toga.

Cijena profesionalnosti

Institut za istraživanje genocida Kanada, s Emirom Ramićem na čelu, dobio je jo&scaron; jednu bitku u borbi za očuvanje sjećanja na žrtve srebreničkog genocida, ali i promociju najvi&scaron;ih ljudskih vrijednosti. Upravo Ramićevo zalaganje doprinijelo je tome da je parlament Kanade prije nekoliko dana jednoglasno usvojio i drugu rezoluciju o genocidu u Srebrenici, nakon &scaron;to je prva rezolucija u toj zemlji usvojena 2010. godine.

Usvajanje druge rezolucije u godini kada se navr&scaron;ava 20 godina od genocida u Srebrenici, kako je istakao Ramić, velika je pobjeda Bo&scaron;njaka i njihovih organizacija u Kanadi. Prvenstveno zbog toga jer je bilo velikih otpora i destrukcija kako pojedinih kanadskih političara tako i veoma jakog lobija negatora genocida.

Ramićev doprinos utoliko je veći jer je godinama na čelu instituta koji je izrastao u respektabilnu instituciju u oblasti istraživanja genocida. Posebno je važno &scaron;to su činjenice koje prezentira Ramić bazirane na naučnoistraživačkom radu, a čije prezentiranje ima ulogu stalno opominjati javnost na razmjere genocida kako se zlo nikome nikada ne bi ponovilo.

Emir Ramić rođen je 1959. godine u Prijedoru. Diplomirao je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Živi u Kanadi.

&nbsp;

Ličnost dana

Čuvar sjećanja

Iako već &scaron;est godina prstom upire u kriminal i istražnim organima servira brojne dokaze, jedina satisfakcija koju je Irina Lovrić, prva &bdquo;za&scaron;tićena&ldquo; prijaviteljica korupcije u BiH do sada dobila su brojni epiteti, od neustra&scaron;ivog borca protiv sistema do bosanske Erin Brokovič (Brokovich).&nbsp; &nbsp;

S druge strane, kakvu za&scaron;titu ima od države najbolje govori podatak da je zbog zadiranja u osinjak na kraju dobila i batine od političkog moćnika čije dokumentirane mutne radnje već godinama skupljaju pra&scaron;inu u tužilačkim ladicama.

Iako je već godinama izložena kojekakvim pritiscima na radnom mjestu, &scaron;to ju je ko&scaron;talo i zdravlja, hrabra Irina poručuje da je ni fizički nasrtaji neće spriječiti u &ldquo;zviždanju&rdquo; te da ne gubi nadu da će njena borba s vjetrenjačama na kraju, ipak, rezultirati tužilačkim i sudskim odlukama protiv moćnika čije je nečasne radnje stavila pod reflektore javnosti. &nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Irina Lovrić

Bosanska Erin Brokovič

Svi putevi danas vode na Ko&scaron;evo. Po 105. put u glavnom gradu Bosne i Hercegovine igrat će se vječiti derbi. Za razliku od nekih prethodnih, koji su uglavnom protekli u nezanimljivim i sporednim ulogama, ovaj dana&scaron;nji ima najveći mogući motiv - titulu.

Pobjednik susreta na olimpijskoj ljepotici, koja nosi ime legendarnog Asima Ferhatovića-Haseta, imat će priliku da osim pobjede osjeti i slast vjerovatno &scaron;ampionskog slavlja.

Sarajevo ili Željezničar? Bordo ili plavi? Istinski navijači oba tima s pravom kažu da je ova utakmica trenutak istine, istine koja ekipa ima bolji tim. Najbolji u Bosni i Hercegovini.

Da li će pobijediti tim s Ko&scaron;eva, koji je u osvajanje titule uložio milione maraka, ili će pobijediti &quot;vrtić&quot; s Grbavice pojačan s nekoliko iskusnih igrača, nije toliko ni važno, osim za simpatizere oba tima, koliko je bitno da konačno gledamo vječiti derbi bez incidenata i ružnih scena.

Predostojeći 90 minuta velika su prilika za igrače oba tima da na velika vrata vrate nogomet u na&scaron; glavni grad, Bosnu i Hercegovinu... te Evropi, s obzirom da su dolazak najavili brojni novinari, pokažu da mogu pružiti takvu igru i da razgale srca svih 25.000 navijača koji će biti danas na Ko&scaron;evu.

A neka pobijedi - bolji...

&nbsp;

Trenutak istine

U istom danu kada je s naslovnica dnevnih listova u BiH srbijanski premijer Aleksandar Vučić, prema svemu sudeći krajnje iskreno, poručio da su Bo&scaron;njaci i Srbi ključ stabilnosti Balkana i da su odnosi s Bo&scaron;njacima Srbiji najvažniji, sud u Beogradu donio je samo naoko neočekivanu odluku, vratio točak historije 70 godina unatrag i rehabilitirao četničkog vojvodu, ratnog zločinca Dragoljuba Dražu Mihailovića!

Ta historijska sramota, ravna neonacističkim težnjama da vaskrsnu Hitler ili Gebels, pokazuje da dio srbijanskog dru&scaron;tva naprosto nema snage da izađe iz okova davno začetog zla. Priča je to o dvije Srbije koja se već decenijama prelama na&scaron;im životima. Od Stambolića i Milo&scaron;evića, preko Đinđića i Ko&scaron;tunice, Jovanovića i Tadića, pa do Vučića i Nikolića, građani BiH nadali su se da će tamo preko Drine pobijediti dobro. I uglavnom nije.

Dok premijer Vučić &scaron;alje pomirujuće izjave, govori o suživotu koji nema alternativu, o potrebi gledanja u budućnost, predsjednik Srbije Tomislav Nikolić preko svog savjetnika Olivera Antića učinio je ba&scaron; sve da Dražina presuda iz 1946. bude poni&scaron;tena i da mu budu &quot;vraćena građanska prava&quot;.

Pričao mi je ratni komandant Pofalićke brigade Habib Idrizović da mu je prilikom jednog lovačkog susreta s Ratkom Mladićem u osvit agresije na BiH taj ratni zločinac kazao da će se uskoro &quot;pričati istina o Čiči&quot;. I pričala se kroz potoke krvi i genocid u Srebrenici, Prijedoru, Vi&scaron;egradu... Ba&scaron; kao &scaron;to su pod Dražinom zastavom četrdesetih ubijani Bo&scaron;njaci, ali i drugi koji mu nisu bili po volji.

Upravo zbog toga rehabilitacija odavno mrtvog Mihailovića zlokobna je poruka. 
Ne slučajno, posebno smo na to osjetljivi mi u BiH, koja je obnovila svoju državnost, a može i opstati samo na antifa&scaron;ističkim temeljima. Srbijanski historičar Milivoj Be&scaron;lin&nbsp; ispravno je primijetio da je rehabilitacija do&scaron;la da bi se rehabilitirala ideologija koja je bila u temelju četničkog pokreta, to jest nacionalizam, te da bi se &quot;nacionalizam rasteretio stigme zbog zločina koji su počinjeni tokom Drugog svetskog rata i zbog kolaboracije&quot;.

Hoće li rehabilitirani zločinci nadahnuti neke nove koljače na Balkanu, koji je ionako &quot;tinjajuća vatra&quot;, ovisi o broju onih u Srbiji koji mogu shvatiti sav užas takvog puta. Ba&scaron; zbog vaskrslog Draže i mi u BiH se moramo obračunati s fa&scaron;izmom, ma iz čijih redova on dolazio.

&nbsp;

Vaskrsli Draža

Real iz Madrida &scaron;okantno je eliminiran u polufinalu Lige prvaka, a bol navijača &scaron;panskog nogometnog diva dodatno je pojačala činjenica da mu je presudio &quot;njegov čovjek&quot;. Alvaro Morata pro&scaron;log se ljeta iz redova &quot;Kraljeva&quot; preselio u Juventus, &scaron;to je, ne umanjujući veličinu italijanskog kluba, ipak shvaćeno kao svojevrsna degradacija.

Da je Realova struka povukla lo&scaron; potez, rođeni Madriđanin pokazao je u srijedu navečer, kada je izjednačujućim golom za 1:1 uti&scaron;ao publiku na stadionu &quot;Santjago Bernabeu&quot;, a timu iz Torina trasirao put u finale.

Morata je rođen 23. oktobra 1992. Nogometnu karijeru počeo je u Atletiku, prije nego &scaron;to je 2008. stigao u redove gradskog rivala Reala. U julu pro&scaron;le godine u transferu vrijednom 20 miliona eura pre&scaron;ao je u Juventus.

Ni to &scaron;to je Real u dogovoru s Juventusom zadržao opciju da može vratiti Moratu, za deset miliona eura vi&scaron;e, slaba je utjeha pristalicama &quot;Kraljeva&quot;.

Ličnost dana Alvaro Morata

Rođeni Madriđanin presudio "Kraljevima"

Na zvanično priznavanje Palestine od Vatikana čekalo se da na njegovo čelo dođe papa Franjo, koji je aminovao i na taj način podržao historijske napore palestinskog naroda da mirnim putem dobije vlastitu državu.

Uprkos reakcijama Izraelaca, koji ističu da su razočarani odlukom Vatikana, a koje su uslijedile odmah nakon objavljivanja ove informacije, sporazum koji je finaliziran jasno stavlja do znanja da Vatikan uspostavlja svoje diplomatske odnose s državom Palestinom.

Jo&scaron; prilikom pro&scaron;logodi&scaron;nje posjete Palestini, papa Franjo rekao je da je Mahmud Abas &quot;predsjednik države Palestine&quot;.

Ovakva odluka, da bude potpisan zvanični sporazum o priznavanju Palestine kao države, u skladu je s pozicijom Vatikana, a ovaj je potez poruka da se mirnim putem Palestincima osigura ono &scaron;to im je uvijek pripadalo.

Rođen u Buenos Airesu 17. decembra 1936. kao Horhe Mario Bergoljo (Jorge Bergoglio), on je 266. poglavar Katoličke crkve. Za papu je izabran 13. marta 2013. godine kao nasljednik Benedikta XVI.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Papa Franjo

Priznanje Palestine

Kada zvaničnici Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) upotrijebe sintagme poput &quot;drastična nezaposlenost mladih&quot; ili &quot;neprihvatljivo visoka nezaposlenost&quot;, onda je to zasigurno posljednji alarm za državu da konačno ne&scaron;to uradi na rje&scaron;avanju ovih gorućih problema. Upravo je ovo prekjučer na izno&scaron;enju zaključaka o stanju u BiH, nakon dvosedmičnog skeniranja situacije u na&scaron;oj državi, iznio &scaron;ef Misije MMF-a za BiH Ron van Roden (Van Rooden).

U najkraćem, MMF je bio ovdje da snimi fiskalnu, ekonomsku i socijalnu situaciju u kojoj se nalazimo, prije nego &scaron;to se u narednoj fazi uopće počne pregovarati sa bh. vlastima o novom aranžmanu. Pojednostavljeno rečeno, situacija je katastrofalna, a bez novog kredita MMF-a, kako sada stvari stoje, aktuelne strukture u vlasti neće preživjeti ni ljeto!

Jer, entitetski budžeti u te&scaron;koj su dubiozi, a posebno federalni, koji bilježi vi&scaron;e od milijardu KM deficita. Ali, &scaron;ta zapravo traži bh. vlast novim standby aranžmanom?

Traži kredit od vi&scaron;e stotina miliona maraka, i tako stvara nova zaduženja, kojima će pokrivati stare dugove i redovnu potro&scaron;nju. Novi aranžman morat će trajati vi&scaron;e godina, a to pretpostavlja i Van Roden, jer su obaveze koje su stvorene enormne.

Vlastima će, naime, trebati dugoročniji aranžman kako bi, s jedne strane, mogle vraćati dugove, a s druge, imale koliko-toliko prostora za druga budžetska davanja.

Sve to, međutim, ovaj put neće moći funkcionirati ako se ova vlast, kao i sve prethodne, bude isključivo fokusirala na rastro&scaron;nost te krpljenje budžeta, a s druge strane zanemarivala rastuću brojku nezaposlenih, ga&scaron;enje radnih mjesta, pad domaćih i stranih investicija, propadanje javnih preduzeća.

O tome, zapravo, svjedoče rigorozna upozorenja zvaničnika MMF-a decidirano upućena Denisu Zvizdiću, Fadilu Novaliću i ostalim funkcionerima na sastancima održanim u proteklim danima. Jasno im je dato do znanja: bez ozbiljnih reformi, nema ni zahtjeva za novi kredit.

&nbsp;

&nbsp;

Posljednji alarm

Jedan od rijetkih fudbalskih reprezentativaca koji igra u kontinuitetu, i to dobro, krilni je napadač turskog prvoliga&scaron;a Istanbula Edin Vi&scaron;ća. Posljednja potvrda stigla je jučer s Bosfora, gdje je Vi&scaron;ća bio strijelac prvog pogotka Istanbula u domaćoj pobjedi (2:1) nad Sivasporom u 31. kolu turskog prvenstva.

Istanbul zauzima četvrtu poziciju na tabeli i ako zadrži ovo mjesto, izborit će takmičenje u kvalifikacijama za Evropsku ligu, &scaron;to predstavlja veliki uspjeh, za &scaron;ta je itekako zaslužan i bh. reprezentativac.

Možda upravo Vi&scaron;ća bude adut selektora &bdquo;Zmajeva&ldquo; Mehmeda Baždarevića za predstojeći važan okr&scaron;aj protiv Izraela u Zenici 12. juna, u okviru kvalifikacija za odlazak na Evropsko prvenstvo 2016. u Poljskoj.

Vi&scaron;ća je rođen 17. februara 1990. godine u Olovu, a fudbalsku afirmaciju doživio je noseći dres sarajevskog Željezničara od 2009. do 2011. godine. U posljednje četiri sezone član je Istanbula, a dobrim igrama u Turskoj skrenuo je pažnju brojnih klubova iz zapadne Evrope pa nije isključeno da uskoro promijeni sredinu.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana  Edin Višća

Efikasni „Zmaj“

Iz ovogodi&scaron;njeg državnog budžeta Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) BiH dobit će dodatna 3,2 miliona KM, od kojih je milion maraka namijenjeno za gradnju objekta u kojem će biti smje&scaron;tana Ambasada BiH u Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE).

Ne bi u ovakvoj odluci bilo ni&scaron;ta sporno, naprotiv bilo bi pohvalno to &scaron;to BiH kupuje i gradi objekte po svijetu, da dosada&scaron;nja iskustva s davanjem novca MVP-a za ove namjene ne svjedoče da milioni maraka namijenjeni za kupovinu zgrada za ambasade godinama leže neiskori&scaron;teni.

Jo&scaron; prije nekoliko godina, naime, ovom ministarstvu odobreno je oko pet miliona maraka za kupovinu diplomatsko-konzularnih predstavni&scaron;tva BiH u Berlinu, Zagrebu i Beogradu.

Do danas zgrade nisu kupljene, a iz MVP-a ne žele ni odgovoriti zbog čega pare stoje neiskori&scaron;tene i prenose se iz godine u godinu, na &scaron;ta ukazuju i revizori, dok se plaćaju ogromne kirije za na&scaron;a predstavni&scaron;tva.

Pogotovo je ovakva odluka apsurdna ako se ima u vidu činjenica da ovakvim potezima iz na&scaron;e države u jednu od najbogatijih zemalja svijeta odlazi milion maraka, i to direktno iz džepova poreznih obveznika, koji vape i žude za boljim i kvalitetnijim životom.

A mogla su izdvajanja za ogromne kirije za na&scaron;a predstavni&scaron;tva po svijetu biti i mnogo manja da su na&scaron;i političari na vlasti sposobniji i manje rasipni.

Primjerice, Srbija u elitnom dijelu Abu Dabija za potrebe svoje ambasade koristi prekrasnu rezidenciju, uz plaćanje kirije, ali, kako tvrde srbijanski mediji, dvije trećine tog novca na godi&scaron;njem nivou Ujedinjeni Arapski Emirati refundiraju zvaničnom Beogradu.

&nbsp;

&nbsp;

Igranje milionima

Sarajevski zanatlija, filigran, predsjednik Obrtničke komore FBiH Mensur Bektić besramno je oteo dizajn &bdquo;Cvijeta Srebrenice&ldquo;, na koji autorsko pravo polažu članice Udruženja &bdquo;Gračaničke kere&ldquo;, kako bi ga izradio u srebru, a potom prodavao kao bro&scaron;eve onima koji ga mogu kupiti. &nbsp;

&bdquo;Cvijet Srebrenice&ldquo;, koji su dizajnirale i iskerale vrijedne ruke gračaničkih hanuma, već nekoliko godina postao je simbol tuge i sjećanja na nevino ubijene Srebreničane i kao takav je u&scaron;ao u skoro svaku na&scaron;u kuću. Na svojim reverima istakli su ga najveći humanitarci i miroljupci svijeta, borci za ljudska prava, političari, umjetnici, intelektualci, vjerski dostojanstvenici... Na&scaron;ao se na reveru pape Franje, glavnog rabina Njujorka Artura &Scaron;najera (Arthur Schneier), na reverima najumnijih muslimanskih glava svijeta...

Bijeli srebrenički cvijet govori o Srebrenici vi&scaron;e nego svi govori ovda&scaron;njih političara i kojekakvih licemjera &scaron;to kad god im usfali autoriteta, sa TV ekrana krenu liti suze za Srebrenicom. A onda se na&scaron;ao &bdquo;baja&ldquo; zvani Mensur Bektić da ukrade njegovu nevinost, da&nbsp; njegovu bjelinu i svetost pretvori u biznis i slično svim &scaron;anerima ovog svijeta uknjiži koju hiljadu na tuđoj muci i na tuđoj krvi. Od kakvog li to drveta samo treba biti ishoblan karakter čovjeka pa da 11. juli (1995.) pretvori u 117 eura.

Srebrenu repliku cvijeta Srebrenice Bektić je već podijelio bosanskim moćnicima. Zna se i za&scaron;to i ko je dao pare, pa da ih on tako svesrdno dijeli! Srebrenjak je stigao i do predsjednika Turske Redžepa Tajipa Erdoana (Recep Tayyip Erdogan). Aman!

Ako u svom srcu ima imalo tuge za Srebrenicom, imalo islamskog odgoja, Erdoan će koliko je danas taj Bektićev poklon zafrljaciti s najbližeg prozora svoje rezidencije. Jer, toliko licemjerja i harama te&scaron;ko da smo mogli vidjeti u posljednjih 20 godina.&nbsp; &nbsp;

&nbsp;

Haramija

Nakon &scaron;to je napustio Majami i vratio se u &quot;matični&quot; Klivlend, mnogi su konstatirali da će Lebronu Džejmsu (James) trebati najmanje jedna sezona da se prilagodi novim saigračima i treneru kako bi mogao ponovo juri&scaron;ati na titulu NBA prvaka.

Skeptici su do&scaron;li na svoje nakon &scaron;to su Čikago bulsi poveli 2:1 u polufinalnoj seriji Istoka i na vlastitom parketu do&scaron;li u priliku da dovuku Klivlend na rub eliminacije. No, Džejms je imao druge planove. Osim &scaron;to je postigao 25 poena u utakmici na gostovanju u kojoj je njegov tim spa&scaron;avao kožu, vjerovatno najbolji aktivni svjetski ko&scaron;arka&scaron; sa zvukom sirene, iz veoma te&scaron;ke pozicije, postigao je pobjedonosni ko&scaron; za konačnih 86:84.

Džejms je tako jo&scaron; jednom pokazao da je rođeni lider, spreman preuzeti odgovornost kada je njegovom timu najteže. Hoće li to biti dovoljno za plasman u finale NBA plej-ofa? Te&scaron;ko je reći. Sigurno je, tek, da će svi koji stanu Kavalirsima na tom putu, ako ni&scaron;ta drugo, imati velikih problema da zaustave Kralja Džejmsa.

Lebron Džejms rođen je 30. decembra 1984. u Akronu. U NBA ligi je od 2003. godine, kada ga je Klivlend izabrao kao prvog &quot;picka&quot; na draftu. Dva puta bio je NBA prvak, ali s Majami hitom.

&nbsp;

&nbsp;

Kraj jedne ere

Samo zbog para

Humanost prije svega

Sila i (ne)pravda

Cijena profesionalnosti

Čuvar sjećanja

Bosanska Erin Brokovič

Trenutak istine

Vaskrsli Draža

Rođeni Madriđanin presudio "Kraljevima"

Priznanje Palestine

Posljednji alarm

Efikasni „Zmaj“

Igranje milionima

Haramija

Rođeni lider

Kolumne

Kraj jedne ere

Samo zbog para

Humanost prije svega

Sila i (ne)pravda

Cijena profesionalnosti

Čuvar sjećanja

Bosanska Erin Brokovič

Trenutak istine

Vaskrsli Draža

Rođeni Madriđanin presudio "Kraljevima"

Priznanje Palestine

Posljednji alarm

Efikasni „Zmaj“

Igranje milionima

Haramija

Rođeni lider