Migrantska kriza u BiH se nikada neće riješiti. Može opasti njen intenzitet, ali osuđeni smo na ulogu glavne tranzitne zemlje do Evrope. Od političkog establišmenta to niko ne smije reći. Sad će izbori, odoše glasovi. Ali, ko će glasati kada su svi otjerani? U Bihaću, naprimjer, više ima omladine Pakistana, Indije, Afganistana nego naših mladića i djevojaka.
Od ponedjeljka novinske stupce pune slike katastrofalne situacije na Vučjaku. Grad zavrnuo vodu, preko 2.000 migranata ostalo uskraćeno za topli obrok. Smeće tri dana niko nije odvozio. Riješeno da se nastavi privremeno dostavljati voda, hrana i odvoziti smeće i opet svi šute. Crveni križ nema ništa protiv da se Vučjak nikada ne raspusti. Oni će svoje raditi, dostavljati koliko imaju i mogu.
Meterolozi kažu da za par dana počinje kišovito vrijeme. Možda i prvi snijeg. Šta onda?
Čekati da migranti počnu umirati od hipotermije? Ili se već jučer moglo u Medenom Polju početi sa osposobljavanjem hala za, koliko - toliko pristojan smještaj ovim očajnicima. Moglo je, ali nije jer je Milorad Dodik rekao "da političko Sarajevo želi protjerati srpske povratnike". A nije rekao zašto u Medenom polju nema asfalta, rasvjete, vode za piće. A i evropski oci tek nakon alarma Dirka Planerta, humanitarca iz Njemačke, počeli trubiti da se Vučjak mora riješiti.
Gazda prihvatnog centra "Sedra", u kojem su smještene porodice s djecom, stariji i žene, neće produžiti ugovor s IOM-om jer ga je Dragan Mektić, dežurni galamdžija, ministar sigurnosti, optužio da "uzima pare".
Šta će biti sa djecom? Za sad nikoga ne interesira, nego će pet do 12 skočiti svi da se "to tamo gore negdje u dalekoj Krajini riješi". I zgrožavat će se nad sudbinama očajnika, koji će opet puniti novinske stupce.
Do tada će se preplitati nadležnosti, mjesne zajednice, grada, kantona, entiteta i države. Jedni druge će optuživati da je moglo ovako i da trebaju onako.
