Jučerašnji dan bio je svima težak. Informacije o dolasku korona virusa i do nas smjenjivale su se brzinom svjetlosti. Jutro smo dočekali s vijestima da su se iz Italije s ekskurzije vratili osnovci jedne sarajevske škole. Neka djeca su pomalo kašljucala, bili su u školi pa se vratili. Direktor najprije potvrdio pa sve demantirao. Srećom, među učenicima nema zaraženih.

Onda se pronio glas da se prebacuju pacijenti iz sarajevske klinike Podhrastovi, navodno tamo će zaraženi od korone. Pa se pričalo da se u samoposlugama bjesomučno kupuju osnovne namirnice, da su apoteke ispražnjene.

Iz Mostara i Počitelja sumorne vijesti o kineskim državljanima u karantinu, iz Tuzle kako je jedan vozač kamiona iz Italije stigao s grloboljom... U Hrvatskoj potvrđen jedan slučaj, dvoje u Srbiji u karantinu. Da i ne govorimo o vijestima rodbine i prijatelja iz Austrije, Njemačke. I tako do večernjih sati.

Samo ludom srećom (a kažu da i u medicini ima toga) virus će nas zaobići. Faktički, kažu doktori, korona je došla i do nas. Šta to znači? Jesmo li spremni? Imamo li znanja? Imamo li prostora? Krije li se od nas nešto?

Sva ova pitanja potpuno opravdano postavljaju uznemireni građani, a ne može se reći da nadležni baš u potpunosti spavaju. Imamo krizne štabove, doktori su raspoređeni po smjenama, podijeljeni su zadaci, digla se i Federalna vlada, svako radi koliko zna i u ovom momentu može.

Šta je sad najvažnije kad i najveći svjetski naučnici, među njima i Ivan Đikić, član Američke akademije znanosti i umjetnosti, tvrdi da niko o koroni ne zna previše? Najvažnije je smirivati strasti i informacije pažljivo i pametno sortirati.

Nema lijeka ni za virus panike koji je jučer načas zamijenio koronu. Nema lijeka ni za naše „superprovjerene informacije“ zasnovane na načelu rekla - kazala.

U ovim momentima (a u tome smo, nažalost, postali stručnjaci i učili na najteži način) važno je ostati smiren i staložen. Poslušati stručnjake, ne izlagati se bespotrebnoj gužvi i stresu. Za početak i to je dovoljno!