KULTURA

Umjetnik svjetskog glasa Braco Dimitrijević za “Dnevni avaz”: Danas se ne može živjeti od starih zasluga

Dimitrijević u Sarajevu: Danas morate biti svugdje prisutni ( Mevludin KADRIĆ)

Razgovarala: Edina BAKIĆ

14.1.2018

Umjetnik svjetskog glasa Braco Dimitrijević (69), čija je adresa već dugi niz godina u Parizu, boravi ovih dana sa suprugom Nenom u rodnom Sarajevu. Vrijeme maksimalno koristi za druženje sa prijateljima te posjećuje popularna okupljališta u bh. prijestonici. 

Nije bilo lako dogovoriti intervju s velikim umjetnikom, koji je za svoj rad dobio brojne nagrade, a i odlikovan je najvišim francuskim Ordenom za umjetnost.

Za ekskluzivni intervju koji je dao za “Dnevni avaz”, Dimitrijević je, kako nam je kazao, izdvojio svoje dragocjene minute, a tema za razgovor svakako nije nedostajalo. Tako nam je otkrio s kim u Sarajevu pije kafu, šta se promijenilo u njegovom rodnom gradu, u kakvom su danas stanju kultura i umjetnost. Otkrio nam je svoje planove za 2018. godinu, kao i kolika je danas moć umjetnika.

Rodna kuća

- Došao sam u obilazak rodnog grada i sa suprugom provodim vrijeme u rodnoj kući - govori nam Dimitrijević.

Kažete da ste u poslu. Šta radite?

- Pišem neki tekst, jer mi je pisanje uvijek bilo sekundarna djelatnost. Pa, tako, uz olovku i papir malo se odmorim.

Spominjete prijatelje, s kim se družite i pijete kafe?

- Vrijeme provodim s onima koji mnogo izlaze, a to je ova sarajevska ekipa, okupljena oka filma, umjetnosti...

A to su?

- Danis Tanović, Jasmila Žbanić, Srđan Vuletić, Pjer Žalica, Ademir Kenović... Uglavnom, to su moji prijatelji, ali i umjetnici.

Izložba “Retrospektiva” bila je tokom prošle godine postavljena u Zagrebu, a kazali ste da je jedna od značajnijih.

- To je značajna retrospektiva za koju sam završio neke radove koje sam započeo čak osamdesetih godina. Tako da sam uspio završiti, prema mome mišljenju, jedan jedinstven rad u dosadašnjim iskustvima historije i umjetnosti. Ustvari, to je jedno platno na koje su svoje znakove stavili i veliki umjetnici kao što su Jozef Bojs (Joseph Beuys), Ričard Hamilton (Richard)... u rasponu od 25 i 30 godina, a kasnije sam to platno, koje su preparirali veliki umjetnici današnjice, završio za izložbu u Zagrebu. Tako je u Zagrebu upriličeno premijerno prikazivanje. Također, još jednu značajnu izložbu otvorio sam prije mjesec u Parizu, u galeriji “Satori”.

Primarni značaj

Možemo li uskoro očekivati Vašu postavku u Sarajevu?

- Sa svim mogućim i nemogućim nestrpljenjem čekam da se nešto počne raditi na zgradi Ars Aevija, jer je to projekt od primarnog značaja. Nedavno sam se vidio sa svojim starim prijateljem iz mladosti i saputnikom u projektu Ars Aevi Enverom Hadžiomerspahićem i razgovarali smo o tome. Iskreno, mislim da Sarajevu trebaju novi prostori pored značajne Umjetničke galerije BiH i treba izgraditi novi muzej savremene umjetnosti, što će biti Ars Aevi sa svojom kolekcijom. Tako, trenutno nemam planova za izlaganje u Sarajevu.

Mijenja li se Vaš rodni grad?

- Teško je uočiti promjene u gradu koji je star 2.000 godina i najbitnije je da ima nekih novih fizionomija i novih predstava. Neku noć sam gledao predstavu Aleša Kurta u Sarajevskom ratnom teatru (SARTR) tako da mi je drago što ima takvih događaja.

Znači li to da ste zadovoljni umjetničkim životom u bh. prijestonici?

- Pa, izuzetno je bogat kulturni život i bilo bi dobro da ovi koji finansiraju, to i proprate. Trebalo bi da se ljudi koji su u politici, brinu o nekim infrastrukturnim stvarima koje se odnose na kulturu i da to isprate na adekvatan način.

Manjak komunikacije

Koliko je Vaša svjetska slava cijenjena u našoj zemlji?

- E, pa ne znam. Vjerovatno danas živimo takvim tempom da ne možemo živjeti od starih zasluga i morate biti svugdje prisutni. Ljudi s kojima ste bliski, pamte šta ste im dali u nekom umjetničkom smislu, ali danas se živi takvim ritmom da se non-stop treba podsjećati šta čovjek radi. Ne napravite jednu izložbu u jednom gradu ili film i već ljudi misle na druge.

A kolika je danas moć umjetnika?

- To je zanimljivo pitanje. Mislim da je današnja kriza proizvedena upravo time što je moć umjetnika velika. Umjetnik je za mene metafora za nekoga ko misli, stvara, reagira, koji doprinosi tako da je taj manjak komunikacije između vlasti i umjetnika pomalo neobjašnjiv. Prije smo imali slučaj da, recimo, jedan SARTR ode svom šefu države i da mu kaže šta misli o nečemu, a danas je došlo do neke satanizacije kulture tako da su riječ i glas umjetnika prisutni na neki, hajmo reći, površinski način. Ljudi koji bi trebali uvažavati glas umjetnika, ne slušaju ga i tu nastaje problem koji će se odraziti na društvo u cjelini.

Generalno, pratite li našu društvenu realnost?

- Ne pratim, jer nemam dovoljno vremena za to.

Nagrade gode, ali su važne mladim umjetnicima

- Nagrade su veoma važne mladim umjetnicima, a poslije, kada čovjek zna šta radi, onda je to sekundarno, ali svakako može da mu godi. Svako ih rado primi, ali su od posebnog značaja mladima – kaže Dimitrijević.

Split, Brisel...

Imate li poslovne planove za 2018. godinu?

- Da, imam planove. U Umjetničkoj galeriji u Splitu otvorit ću jednu izložbu. Osim toga, spremam i neke postavke za Brisel, a vjerovatno tu bude još poneki grad.

Mentalitet djeteta

Izložba “Retrospektiva” u Muzeju savremene umjetnosti u Zagrebu bila je postavljena na dva sprata. Predstavljane su poluapstraktne slike, koje, navodi Dimitrijević, odražavaju mentalitet djeteta koje je spremno za istraživanje u domenu likovne umjetnosti.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.