Povodom Svjetskog dana opere otvorenim pismom obratio se Dino Mustafić, direktor Narodnog pozorišta Sarajevo, te ukazao na stanje u kojem se nalazi naša opera, koje je daleko od idealnog. Njegovo pismo prenosimo u cijelosti:

Iznimni je povod za ovaj programski tekst koji najavljuje jednu novu generaciju sjajnih opernih solista/ica na našoj pozornici. Neki od njih su već uveliko u našim produkcijama pokazali raskošni talent i potencijal. Danas slavimo i svjetski Dan opere čime se Narodno pozorište Sarajevo priključuje mapi velikih teatarskih centara koji slave opernu umjetnost. Međutim, ja ću s pozicije direktora pozorišta ovaj dan iskoristiti da ukažem na veliku sramotu i odsustvo sluha naše kulturne sredine prema egzistencijalnom položaju mladih opernih umjetnika/ica u institucionalnim okvirima. Više od deceniju je prošlo da Narodno pozorište Sarajevo nije primilo niti jednog mladog kolegu/icu u radni status soliste/ice. Naime, naš sistem i institucije, od vrha do baze društvene piramide ne prepoznaju i ne vrednuju operu kao oblik nematerijalnog javnog dobra i bogatstva, već je smatraju sporednom i marginalnom kulturnom djelatnosti. Opera je percipirana kao gubitnički element u društvu: troši mnogo novca, a ne daje mnogo. Pojedinačni napori i institucionalni iskoraci u određenim vremenskim intervalima ne mogu ublažiti nepravdu prema mladim stvaraocima koji vide i egzistencijalno osjete kako živimo u zapuštenom društvu koje je nesvjesno svojih duhovnih vrijednosti. 

Ono što me brine jeste da je sve manje onih koji na te vrijednosti mogu i ukazati. Kada se čak ukazuje na očigledne etičke izopačenosti i odsustvo respekta prema našim najvrednijim ljudima koji su proveli život radeći u operi Narodnog pozorišta Sarajevo te riječi nemaju snagu, jer su bez političke i finansijske moći. Smatram da moramo radi mladih i darovitih solista/ica, dirigenata i kompozitora, početi kreirati novu kulturnu klimu koja će ih uvjeriti da njihova budućnost ovisi o njihovom talentu i radu, a ne o sposobnosti snalaženja u životu, nekoj „partijskoj ili rođačkoj“ šteli, darvinističkom čekanju da neki stariji kolega umre ili ode u mirovinu. U protivnom mnogi će otići iz zemlje i potražiti generacijsku sreću na drugim teatarskim meridijanima. Našem društvu mora postati važno šta misli pozorišna struka, tim prije jer radimo u mediju koji njeguje kolektivni duh, uči nas empatiji, formira nam svjetonazor, čini jednu sredinu otvorenom i demokratskom. Opera je odvajkada bila veliki društveni događaj, umjetnički i politički, to je umjetnost koja njeguje duh evropske kulturne tradicije da se obraća emancipiranoj publici. I zato ćemo i na ovaj Dan opere preko muzike buditi pozorište u svakom od nas kao važnu dimenziju čovjekove spoznaje da nas umjetnost može mijenjati i činiti plemenitim ljudima.