IZAZOVI BH. UMJETNOSTI

Nepokolebljivi entuzijazam domaćih umjetnika jedini je stub kulture

U poslijeratnom periodu kinematografija je umjetnička vrsta koja je Bosni i Hercegovini donijela najviše uspjeha na međunarodnom nivou

Senad Bašić i Admir Glamočak u filmu "Bosanski lonac". Insert iz filma

2.1.2024

Reći da je bh. društvo u značajnoj mjeri neuređeno i nije neka novost. Svakodnevno smo svjedoci korupcije i bezvlašća koji su se uvukli u svaku poru društva.

Kulturna scena

Naravno, ni kultura nije izuzetak. Generalno govoreći, kulturna scena kod nas u velikoj mjeri je siromašna, institucije kulture suočene su s nebrojenim poteškoćama u svom svakodnevnom radu te se sve svodi na entuzijazam i nepokolebljivu upornost umjetnika da stvore i predstave svoje stvaralaštvo. Osvrnemo li se na upravo okončanu godinu, vidjet ćemo upravo to.

Kvalitetnu, ali ne toliko kvantitetnu kulturnu scenu. Kultura i umjetnost su od izuzetnog značaja za svako društvo, pa se samo možemo nadati da će u godini i godinama pred nama kultura dobiti status koji zaslužuje, status intelektualnog, obrazovnog, duhovnog, ali i moralnog čuvara tradicije i pokretača napretka bh. društva.

U poslijeratnom periodu kinematografija je umjetnička vrsta koja je Bosni i Hercegovini donijela najviše uspjeha na međunarodnom nivou. Od Oskara Danisa Tanovića za film „Ničija zemlja“ nizale su se brojne nagrade i priznanja za filmove bh. autora. Ta činjenica ipak nije dovoljna da se studioznije i sistemski posvetimo snimanju filmova.

Nastup benda "Gipsy Kings". Facebook

Čak je nedavno Udruženje reditelja javno od Vlade FBiH tražilo smjenu Antonija Beusa, predsjednika UO Fondacije za kinematografiju, što najbolje ilustrira u kakvom je stanju naša kinematografija. Jedan od najistaknutijih bh. režisera Srđan Vuletić u razgovoru za „Dnevni avaz“ nedavno je istakao da je pravljenje jednog filma za većinu autora proces koji ide uprkos sistemu te koji nije dio sistema.

Uprkos tome, u godini koja je na izmaku domaća kinematografija uspjela se izboriti za neka nova ostvarenja. Valjalo bi istaći naslove kao što je „Bosanski lonac“, film Pave Marinkovića u kojem su se, između ostalih, ostvarili Senad Bašić i Admir Glamočak.

Tematika filma donosi priču neuspješnog bosanskog pisca koji treba biti deportiran iz Austrije ukoliko ne dokaže da je doprinio kulturnom životu svoje nove domovine. Simbolika tog sinopsisa u velikoj mjeri odražava stanje na kulturnoj sceni Bosne i Hercegovine.

Film „Ekskurzija“, za koji je, osim što ga je režirala, Una Gunjak napisala i scenarij, još jedan je novitet naše kinematografije. Asja Zara Lagumdžija, Nađa Spaho, Maja Izetbegović, Mediha Musliović, Izudin Bajrović, neka su od umjetničkih imena koja su dala svoj doprinos ovom ostvarenju.

„Sirin“ je film Senada Šahmanovića u koji su, također, svoj umjetnički senzibilitet unijeli istaknuti glumci poput Izudina Bajrovića, Jasne Đuričić, Danice Ćurčić ili Momčila Otaševića. Ovo ostvarenje donosi potresnu priču povratka na naše prostore, nakon ratnog stradanja i spokojnog života na uređenom zapadu.

„Smrt djevojčice sa žigicama“ još jedan je novitet domaće kinematografije. Režiju filma potpisuje Goran Kulenović, dok u filmu glume Goran Navojec, Slavko Sobin, Ozren Grabarić, Voja Brajović, Elma Juković, Admir Šehović. Film donosi elemente drame, trilera, ispunjen misterijama i intrigama, ali i tematiku povratka na prostore na kojima se nekada živjelo.

Mersiha Husagić donijela nam je film „Sok od višnje“. Osim režije, Husagić se u ovom djelu ostvarila i kao glumica uz Nikalsa Luflera (Löffler). Šta ostaje kad se rat završi? „Sok od višnje“ prati ovo pitanje kroz divlju i nepredvidljivu noć u Sarajevu kad Selma, mlada bosanska scenaristica, sreće njemačkog glumca.

Anvar Nijemčević, Mina Vavan, Ilija Pujić, Isidora Ratković autori su filma „Omnibus: Šta tebi znači BiH“. Selma Alispahić, Mirsad Tuka, Kerim Čutuna neka su od glumačkih imena koja su dala doprinos ovom ostvarenju. Četiri priče o ljudima koji se ne snalaze u vlastitim životima čine omnibus inspiriran “onima drugima”. Često zanemareni od društva u cjelini, protagonisti u ovim povezanim kratkim filmovima žive na marginama zemlje ranjene prošlošću i nesigurne u svoju budućnost.

Zanimljivo, svi ovi naslovi realizirani su u međunarodnoj saradnji i koprodukciji, što je, također, jedan od simptoma stanja u našoj kinematografiji. Okretanje saradnji na međunarodnom nivou jedan je od načina na koji se naši kinematografi dovijaju da bi se umjetnički ostvarili.

Poseban problem

Književna bh. scena dijeli sudbinu kinematografije, uz još neke propratne otežavajuće okolnosti. Bosna i Hercegovina je zemlja koja ima tri nacionalne biblioteke. Riječ je o instituciji koja je zadužena za prikupljanje kompletne građe objavljene na teritoriji jedne zemlje, a postojanje tri takve institucije u našoj zemlji dodatno komplicira već tešku i zamršenu situaciju. Reklo bi se da zemlja književnog nobelovca zaslužuje bolju sudbinu, ali se, također, sve svodi na entuzijazam pojedinca, spremnost na vlastiti angažman za objavljivanje publikacije, dok su informacije o katalogizaciji objavljenog u značajnoj mjeri neažurne, jer izdavači izbjegavaju „nepotrebne“ troškove katalogizacije objavljenog sadržaja.

Ipak, treba naglasiti da su se u godini za nama pojavili naslovi kao što su „Nemoj da ideš, dušo“ autorice Farah Tahirbegović. Spoj književnosti i muzike u ovoj publikaciji donose autobiografske motive, jer se i sama autorica ostvarila u ove dvije umjetnosti. To je ujedno i književni postupak kojim se služi možda i najznačajnije ime savremene svjetske književnosti Haruki Murakami, pa u tom kontekstu treba posmatrati ovo ostvarenje te vidjeti gdje je savremena bh. književnost u odnosu na svjetsku.

„Ahmići: Osam dana trinaestogodišnjeg Adnana“ djelo je autora Tomasa Obruče. Ovo je priča o 13-godišnjem Adnanu. U vihoru rata u Bosni i Hercegovini svjedočio je brutalnom ubistvu svojih roditelja i sestre, a i sam je teško ranjen vatrenim oružjem. Ovaj trenutak označava početak njegove borbe za preživljavanje. Potpuno sam, posljednjim atomima snage, uspijeva se sakriti u kuću oštećenu u podmetnutim požarima, nadajući se da će izbjeći bitke koje još bjesne, preživjeti i konačno biti spašen. Ali njegova patnja se nastavlja i u skrovištu.

Sarajevska filharmonija. Facebook

Autor je proveo osam godina u Bosni i Hercegovini, gdje je radio u dvije strane misije Ministarstva pri UN-u i kao specijalni istražitelj Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Boravak na licu mjesta, poznavanje zemlje i njene novije historije omogućili su mu da oslika nezaboravan i realističan prikaz ratom razorenog društva.

Ukoliko pažnju posvetimo lirici, u godini za nama objavljen je naslov „Čikma“ Srđana Sekulića.

- O, Sarajevu, njegovim ulicama, simbolima, narativnom imaginariju, civilizacijskoj strukturi, kulturnoj dubini, teškoj historiji i svemu onom drugom, što oko ne vidi, ali se zna da postoji i lebdi u duhu grada – pisali su mnogi. Sarajevo je u tim djelima bivalo različit grad, pa postoji Andrićevo Sarajevo iz zapisa To je grad, Jergovićevo iz romana „Sarajevo, plan grada“, Džamonjino iz pripovijedaka, Samokovlijino jevrejsko Sarajevo, Sidranovo, Sarajlićevo itd. Sva ta različita Sarajeva, usklađena s književnim talentima, znanjima i maštom pisaca, odzvanjaju u „Čikmi“ Srđana Sekulića na vrstan poetski način – napisao je u recenziji Enver Kazaz.

Književnost u Bosni i Hercegovini zastupljena je i u sada već tradicionalnom književnom festivalu „Bookstan“, koji je i ove godine okupio neka značajna i nagrađivana imena savremene svjetske književnosti poput Sandre Sinseros, Kolma Toibina ili Jakute Alikavazović.

Koncertna muzika

Muzika možda u tolikoj mjeri i ne dijeli tešku sudbinu ostalih umjetničkih vrsta. Ipak treba napraviti distinkciju između muzike koja se smatra kulturnom i one estradne. U godini za nama treba spomenuti da je u glavnom gradu Bosne i Hercegovine za Dan pobjede nad fašizmom 9. maja Sarajevska filharmonija održala svečani koncert u Vijećnici, da je istim povodom ispred Narodnog pozorišta u izvedbi tri hora održan koncert „Pjevamo naše pjesme“, što je bio splet partizanskih, antifašističkih pjesama. Savremeno muzičko stvaralaštvo dobilo je prostor ispred Vječne vatre te su tom prilikom nastupili bendovi kao što su „Zoster“ ili „Helem nejse“.

Nakon 30 godina na sceni Narodnog pozorišta izvedena je opera „Madame butterfly“ kompozitora Đakoma Pučinija (Giacomo Puccini). Na repertoaru su se, između ostalog, našle i opereta „Orfej u podzemlju“, kao i balet „Krcko Oraščić“ Pjotra Iljiča Čajkovskog.

Klasična muzika predstavljena je i koncertom slavnog italijanskog dirigenta, maestra Rikarda Mutija (Riccardo Muti) održanog povodom stote godišnjice Sarajevske filharmonije na kojem su izvođene Betovenove i Šubertove simfonije.

Muzičkoj kulturnoj tradiciji smo kao društvo zaista posvećeni, što je za svaku pohvalu. Teško je nabrojati sve muzičke događaje posvećene sevdalinci, ali treba istaći manifestaciju „Sarajevo sevdah Soiree“, u okviru koje je Armin Muzaferija održao koncert na Žutoj tabiji. Tradicija i muzika imaju i sponu na brojnim tradicionalnim bajramskim i božićnim koncertima širom naše zemlje.

Savremena umjetnička muzika u najvećoj mjeri zastupljena je na brojnim koncertima širom naše zemlje. Ističu se festivali „Garden of Dreams“ u Sarajevu, Banja Luka Fest, OK Fest na Tjentištu, „Kaleidoskop“ u Tuzli ili Mostar Summer Fest.

Izazovi i prepreke

Vrhunska umjetnost i kultura duboko su ukorijenjeni u našem društvu. Imali smo i imamo značajna imena u svim vrstama umjetnosti koji stvaraju zaista pažnje vrijedna djela. O tome najbolje svjedoče nebrojene nagrade koje naši umjetnici osvajaju na međunarodnom nivou, kao i posjeta na svim kulturnim manifestacijama gdje god da se održavaju. Međutim, izazovi s kojima se susreću u svom stvaralaštvu i prepreke koje moraju savladati da bi se umjetnički izrazili fenomeni su koje treba sistemski riješiti. Do tada, uzdat ćemo se u njihov nepokolebljivi entuzijazam kako bismo i dalje imali umjetnost i kulturu u svojim životima.

Svjetske muzičke zvijezde

Dok su planetarno popularna muzička imena česti gosti u gradovima regiona, isto se, nažalost, ne može reći za bh. gradove. Istina je da je Sting imao nastup u Sarajevu, ali 2022., dok su u godini za nama jedina planetarno popularna imena koja su nastupala kod nas Brus Dikinson (Bruce Dickinson), bend „Gipsy Kings“, kao i izraelska pjevačica Jasmin Levi (Yasmin Levy).

SFF kao dominantna kulturna manifestacija

Tradicionalno, kao i svake godine, Sarajevo Film Festival i u 2023. godini bio je dominantna kulturna manifestacija kod nas. Prikazano je 235 filmova iz 59 zemalja u 18 festivalskih programa. Na Festivalu je bilo oko 3.000 festivalskih gostiju iz filmske i TV industrije. Festival je ove godine zabilježio rekordnu posjetu s više od 120.000 posjetilaca na projekcijama i pratećim programima.

Festivali i druge kulturne manifestacije koje svake godine kod nas zavređuju pažnju su Baščaršijske noći, MESS, Sarajevska zima, Festival narodne muzike Ilidža, kao i međunarodni festival Kamernog teatra 55 “Dani Jurislava Korenića”.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.