Srbijanski teatrolog i književnik Jovan Ćirilov preminuo je danas u 84. godini, prenosi Blic.
Jovan Ćirilov je rođen u Kikindi 1931. godine. Diplomirao je filozofiju na Univerzitetu u Beogradu 1955. godine.
Bio je erudita, poliglota, leksikograf, hroničar društva i teatra, modernista u stalnom ratu s konvencijama – jedna od najvećih ličnosti srpske, jugoslovenski i evropske kulture.
Član Jugoslovenskog dramskog pozorišta postao je 1955, najprije kao asistent režije, dramaturg, pa umjetnički direktor, a od 1985. upravnik JDP-a.
Bio je umjetnički direktor-selektor Bitefa od osnivanja 1967, kada je postao i dramaturg Ateljea 212 (do 1985).

Kao selektor Bitefa proputovao je mnoge zemlje, bio izuzetan poznavalac svjetskog teatra i u Beograd dovodio najveće ansamble i reditelje (Bruk, Bergman, Grotovski, Pina Bauš, Robert Vilson, Ronkoni, Nurija Espert, Ljubimov, Dodin, Living teatar), od kojih su mnogi svoju svjetsku slavu počeli sticati u Beogradu.
Tokom četrnaest upravničkih sezona u JDP-u, podigao je ovu kuću ponovo na visoki svjetski nivo, njegujući domaće dramsko stvaralaštvo i postavljajući na repertoar velika svjetska djela s naglaskom na ona koja su dotad bila nepoznata beogradskoj sceni.
Jovan Ćirilov bio je pozorišni esejist i kritičar. Pisao je za Student, Politiku (od 1956), Blic (od 1999), NIN, Ludus, Delo i mnoge druge časopise i listove. U novinama je pokretao svoje rubrike (Pozorištarije, Reč nedelje, Moji savremenici, Dnevnici). Bavio se leksikografskim radom i sastavio je nekoliko rječnika. Objavio je roman Neko vreme u Salcburgu (1980), dijve zbirke poezije (Putovanje po gramatici i Uzaludna putovanja) i nekoliko filmskih scenarija. Bio je član Srpskog PEN centra.
U njegovim kolumnama su uživali čitaoci, a u njegovoj posljednjoj knjizi "Svi moji savremenici" sabrao je događaje, trenutke, priče i anegdote o poznatim ličnostima, kao što su Ivo Andrić, Tito, Žerar Filip, Jurij Ljubimov, Ježi Grotovski, Robert Vilson, Peter Handke, Nurija Espert, Dušan Makavejev, Žan-Pol Sartr, Džordž Soros, Nevenka Urbanova i mnogi drugi.

Objavio je knjige: Putovanje po gramatici, pesme (Nezavisna izdanja Slobodana Mašića, Beograd, 1972), Neko vreme u Salcburgu, roman (Matica srpska, Novi Sad, 1980), Putovanje po pozorištu (Univerzitetska riječ, Nikšić, 1988), Uzaludna putovanja, pesme (Književna zajednica Kikinde, 1989), Dramski pisci, moji savremenici (Sterijino pozorje, Novi Sad, 1989), Pozorištarije (Zajednica profesionalnih pozorišta BiH, 1991), Reč nedelje, 1986–1995 (Grad teatar Budva/Oktoih, 1996), Pozorištarije (Grad teatar Budva/Oktoih, Podgorica, 1998), Najkraće drame na svetu (Kov, Vršac, 1999), Dnevnici (Grad teatar Budva/Oktoih, Podgorica, 1999), Pre i posle gneva, zbornik savremene britanske drame (Zepter Book World, Beograd, 2001), Pre i posle „Kose“, zbornik savremene američke drame (Zepter Book World, Beograd, 2002), Reč nedelje, 1995–2005 (Prosveta, Beograd, 2006), Svi moji savremenici (u dve knjige, Laguna, Beograd)

Autor je Rečnika novih reči (Narodna knjiga, Beograd, 1982), Novi rečnik novih reči (Bata, Beograd, 1991), Srpsko-hrvatski rečnik varijanata/inačica (Stilos, 19891; Bata Orbis, 19942).
Ćirilov je preveo mnoga djela dramske književnosti koja su potom izvedena na sceni.
Dobitnik je mnogobrojnih nagrada za kritiku i za životno djelo, za cjelokupno stvaralaštvo, te doprinos srpskom pozorištu, a Francuska ga je odlikovala ordenom Viteza umjetnosti i književnosti.
Dvije sezone bio je i selektor međunarodnog festivala u Nansiju, član žiriju za Veliku evropsku nagradu za pozorište i član uprave Mitelfesta u Čividaleu, Italija.
Predsjedavao je nacionalnom komisijom za UNESCO (od 2001).
Mjesto i datum komemoracije i sahrane biće naknadno objavljeni.
