Katarina Peović je zastupnica Radničke fronte u Hrvatskom saboru i profesorica Odsjeka za kulturološke studije na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Široj javnosti u BiH je postala poznata nakon što je na sjednici Hrvatskog sabora pročitala dio haške presude u kojoj se pominje da je Franjo Tuđman dio udruženog zločinačkog poduhvata i nakon kritika Zoranu Milanoviću za odlikovanje Zlatana Mije Jelića, inače ratnog zločinca optuženog za ubistva Bošnjaka u Mostaru.

U intervjuu za portal „Avaza“ govorila je o ovim, ali i o mnogim drugim pitanjima.

Tuđman je dio UZP-a

- U Sabornici sam rekla da je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju utvrdio da je Franjo Tuđman sudjelovao u udruženom zločinačkom poduhvatu. To je doslovan citat iz presude suda u predmetu Prlić, gdje na 466. stranici  stoji da Vijeće zaključuje da se više osoba dogovorilo da osmisle i ostvare zajednički zločinački cilj i da su tu grupu činili Franjo Tuđman, Gojko Šušak, Janko Bobetko, Mate Boban, Jadranko Prlić, Slobodan Praljak i drugi. Tuđmanu nije suđeno, naravno, jer je preminuo prije podizanja optužnice, ali to su činjenice koje se moraju društveno javno iskazivati, a historija ih se mora držati. Riječ je o presudi suda kojeg Hrvatska priznaje, ni manje ni više, već ustavnim zakonom - rekla je.

Kaže da, iako je rekla činjenično tačan podatak, što su poslije i mediji potvrdili, zbog toga je doživjela brojne kritike bez ikakvog činjeničnog suprostavljanja oko izjavljenog.

- HDZ-ovac Branko Bačić je rekao da klevećem i lažem, predsjednik Sabora Gordan Jandroković je rekao da je ono što sam rekla „neistinito”. Potpredsjednik Sabora Željko Reiner utvrdio je da bismo mi koji ne cijenimo Tuđmana trebali znati da bismo, da nije bilo njega, „sjedili u Užicama” čime je sugerirao da je historija NOB-a suprotstavljena savremenoj Hrvatskoj, iako zapravo Hrvatske ne bi bilo da nije bilo Užičke republike, nego upravo tada bismo sjedili u Austriji ili Italiji, a ne u Hrvatskoj – kazala je.

Dodala je da su nakon toga joj desničari počeli govoriti o asocijacijama petokrake sa razaranjem Vukovara i da je crvena petokraka zločinački simbol, a da su njene izjave sramotne, skandalozne i da je potrebno da se udalji sa sjednice. Smatra da je to način na koji desnica komunicira sa političkim neistomišljenicima, ali ipak je više razočarana reakcijama SDP-a, čiji su se zastupnici javljali samo da podrže napade desnice, a uz poruke da svi znaju koliko je Tuđman zadužio Hrvatsku.

- Samo par mjeseci nakon tog napada na mene u Saboru, jedan je mladić pucao po Markovom trgu, nakon čega se ubio, a taj čin je okarakterisan kao terorizam. Njegov mentor i prijatelj Damir Markuš, županijski vijećnik iz redova Domovinskog pokreta iz Kutine, mjesecima je huškao na svojim Facebook stranicama, gdje se pozivalo i da se mene, pored nekih drugih, spali. Kada se takvo nasilje pojavi na ulicama obično se optuže počinitelji. Za nasilje nisu odgovorni samo počinitelji, već i oni koji ga potiču – smatra ona.

O Milanovićevom pokušaju preuzimanja HDZ-ovog biračkog tijela

- Milanović oduvijek pokušava preuzeti desno biračko tijelo, ne samo u BiH, već i u Hrvatskoj. No Milanovića ne možemo smatrati ljevičarem ni po kojem kriteriju. On to nije bio niti kao premijer – navodi Peović.

Kao primjere zašto Milanović nije ljevičar, Peović navodi Zakon o radu usvojen dok je bio premijer, kojim su ugrožena radnička prava, a zbog čega je Hrvatska bila rekorder po rastu stope privremenog zapošljavanja u EU, a napominje da je danas 25% takvih ugovora, dok je EU prosjek 14%.

- Milanovićevim Zakonom o radu poslodavcu je omogućeno da 36 puta uzastopno produži ugovor o radu na određeno prije nego je primoran ponuditi radniku ugovor za stalno – pojasnila je.

Spomenula je i Zakon o predstečajnim nagodbama, kojim su tajkunima oprošteni milionski dugovi, radnici su završili na ulici, a Pravni fakultet je taj zakon proglasio koruptivnim.

- Na predsjedničkoj funkciji njegova desna orijentacija ponovno dolazi do izražaja. Najnovija epizoda gostoprimstva Dodiku i relativiziranje genocida u Srebrenici pokazuje smjer koji je odabrao Milanović – rekla je.

O partizanima, ustašama i revizionizmu

- Historijski revizionizam, izjednačavanje partizana i ustaša, historijska su falsifikacija koja želi izjednačiti ono što se izjednačiti ne može, želi se partizane i ustaše prikazati kao dvije strane iste kovanice. Historijski revizionizam ima i svoju skrivenu i vrlo aktuelnu funkciju. Kada izjednačite borce protiv fašizma sa fašistima onda ste relativizirali svaki zločin i otvorili vrata dodatnim relativizacijama. Istovremeno, izjednačivši crno i bijelo, zlo i dobro, zatvaraju se vrata idejama boljeg i pravednijeg društva. Ako nema vizije boljeg i pravednijeg društva jedino što preostaje je postojeći sistem, nema prostora za nove ideje, progres, kritiku sistema, a to i jeste skriveni cilj revizionista – poručila je.

Smatra da je cilj historijskih revizionista da pokažu da svjedočimo nepravdama, socio-ekonomskoj diskriminaciji, kršenju radničkih prava, ali da, uz to, kažu da može biti i gore ako se neko pobuni i da je njihova poruka „Kako je – tako je, drugačije ne može.”

- To je ono što vladajuće elite žele da svi mislimo, žele nas uvjeriti da je ovo ipak bolje nego bilo kakve revolucije, pokreti za bolje društvo, korjenite promjene i preispitivanja sadašnjeg sistema. Historijski revizonizam ima važnu zadaću u zadržavanju statusa quo i zato je zanimljivo gledati kako se u ime neke „neutralne” i „neideološke” politike relativizira zločin – kazala je.

Kao recept borbe protiv historijskog revizionizma navodi ideje zajedništva, solidarnosti, jednakosti, radničkih prava, direktne demokratija, društva u kojem svi imaju mogućnosti ostvariti potencijale, a nasuprot društvenih elita koje nas podređuju svojim interesima.

Utrka prema dnu

- Bogate zapadne zemlje imaju maksimalno do 5% udjela turizma u BDP-u, a Hrvatska ima, prema nekim procjenama, i do 20% udjela turizma u BDP-u. Pandemija u kakvoj se nalazimo ili bilo kakva nepredviđena situacija izlažu takvu ekonomiju nesigurnostima, odnosno izlaže ljude nesigurnostima zadovoljenja temeljnih potreba. Vidimo kakav problem nastane kada se prekinu globalni lanci proizvodnje i kada se nađemo u situaciji da više ne proizvodimo dovoljno hrane, ne proizvodimo lijekove i ostala dobra koja su egzistencijalno nužna – definirala je.

Prema njenim riječima, vlade naših zemalja odabrale su „utrku prema dnu”, pa naše ekonomije konkurentnost postižu samo niskom cijenom radne snage, a ne ulaganjima u tehnologiju, istraživanje i razvoj i porast produktivnosti rada.

- Deindustrijalizirane BiH i Hrvatska sigurno ne mogu konkurisati na evropskom ili međunarodnom tržištu. One su se svele na malo i srednje poduzetništvo koje nema snage niti mogućnosti povesti snažniji privredni razvoj, a bez velikih privrednih industrijskih subjekata na koje se nadovezuju, to malo i srednje poduzetništvo ne može ostvariti zadovoljavajući stepen dohotka – pojasnila je.

O lažnoj ljevici

- Ne postoji ljevica koja koketira s desnim idejama kako bi se svidjela desnom biračkom tijelu, nego ljevica u klasičnom smislu, ona koja zagovara prevladavanje klasnih odnosa, ne može se ni na koji način približiti desnici jer to onda više nije ljevica. Ako se pod ljevicom misli na ekonomske liberale poput Milanovića, nije dovoljno da se neko deklarira kao ljevičar da to ujedno znači i da djeluje kao ljevičar. Izjave pojedinih političkih aktera o njihovoj orijentaciji ne smijemo shvatati doslovno – zaključila je Peović.