Doktorica Jelena Begović, novoizabrana ministarka inovacija, nauke i tehnološkog razvoja Srbije, prošla je sve faze, od mlade naučnice do doktora nauka i naučnog savjetnika. Njena borba za nauku pokazuje koliko je posvećena poslu i svemu što radi, piše Alo.rs.
Prevalila je dug put, od Etiopije do Srbije, zatim do Kanade kada je otišla na studije, da bi se vratila u Srbiju kako bi završila Biološki fakultet u Beogradu. Različita interesovanja i aktivnosti kojima se bavila učinili su da drugačije gleda na svijet, proširi vidike i shvati šta je zaista bitno za okruženje, ali i globalno, za planetu Zemlju.
Inače, Jelena Begović rođena je u Beogradu 1970. godine iako je malo falilo da se rodi u Adis Abebi gdje su se i upoznali njeni roditelji.
- Vrlo brzo po mom rođenju vratili smo se u Etiopiju gdje sam i provela prve godine svoga života. Kasnije kada me je život odveo ponovo u Afriku, moja emocija prema tom kontinentu je toliko snažna bila da vjerovatno ima direktne veze sa mojim ranim djetinjstvom i odrastanjem tamo. Iako se ne sjećam tog perioda, moj um je to zabilježio kao nešto posebno što me prati kroz život - ispričala je Begović na početku razgovora za Naj Ženu.
- Dalje usmjeravanje u obrazovanju, a i u životu dobila sam u Osmoj beogradskoj gimnaziji (današnja Treća beogradska) gdje sam na kraju završila na smjeru za biohemiju i molekularnu biologiju odakle su uglavnom đaci uspješno upisivali i završavali medicinu - ispričala je dodala da je u tom periodu promijenila nekoliko fakulteta pokušavajući da pronađe svoj put.
Od malih nogu je znala da će se baviti istraživanjem, ali do kraja srednje škole nije bila sigurna da je to arheologija kojom se amaterski bavila i provodila vikende u Donjem gradu na Kalemegdanu gdje su često bila neka arheološka iskopavanja.
- S druge strane, u porodici se njegovala velika ljubav i prema prirodi i još tada se mnogo pričalo o tome da dolaze vremena gdje ćemo ozbiljno ugroziti našu planetu našim načinom života, da je budućnost i rješenje u prirodnim naukama koje će imati primjenu u svim segmentima našeg života... Tako sam odrastala, a moja porodica, posebno moj otac su bili u pravu - dodaje ona.
Na intervjuu za posao u Institutu za molekularnu genetiku i genetičko inženjerstvo su doktorica Begović na intervjuu za posao pitali šta bi voljela da radi.
- Moj odgovor je bio da želim da radim sa najopasnijim virusima na šta su se svi nasmijali i rekli da mogu da mi ponude da radim na bakterijama, a to sa virusima da zaboravim. To je ostalo kao anegdota do 2020. godine kada je počela pandemija i kada sam zajedno sa kolegama naučnicima izgradila i razvila laboratorije za testiranje CARSCoV-2 virusa Vatreno oko u Beogradu i Nišu. U suštini, svoj radni vijek do sada sam provela u institutu i prošla sam sve faze od mladog naučnika do doktora nauka i naučnog savjetnika.
Doktorica Begović kaže da od kada je postala direktor Instituta 2014. godine više nije radila u laboratoriji i razvijala se u smjeru menadžera. Željela je da napravi sistem gdje će se istraživanja iz laboratorije mnogo više primjenjivati i transformisati u proizvode i usluge. Tako je njen fokus prebačen na transfer tehnologije i inovacije, ne samo u našem institutu nego i šire.
- Mislim da ono što sam uradila za vreme pandemije u smislu izgradnje i razvoja laboratorija kako bi se podigli kapacitet Srbiji za testiranje u ovakvoj vanrednoj situaciji je nešto na šta sam jako ponosna. Također, način na koji su kolege naučnici reagovali na to i radili kao dobrovoljci dan i noć me je učinilo jako sretnom jer ponekad nismo ni svjesni koliko fantastičnih ljudi se nalazi u našem okruženju. A oni su pokazali da u ovakvim strašnim situacijama zaista razmišljaju srcem i onim najboljim što čovjek nosi u sebi. Biti dio te priče i činjenica da poznajem takve ljude me je učinila počastvovanom - ponosno je ispričala.
- Ako gradite karijeru, a imate dan koji traje 24 sata često morate da žrtvujete neke stvari koje mislite da nisu prioritet - kaže doktorica Begović i navodi da nije sigurna da je to dobro, ali da je u njenom slučaju tako i da je sve pitanje izbora.
- Nešto čega sam se odrekla, a pružalo mi je veliko zadovoljstvo jeste aikido koji sam trenirala šest godina i to 4-5 puta sedmično. Bila sam jako posvećena i zaista mi je ta borilačka vještina je držala i um i telo u savršenoj formi. Čak sam i neke filozofske principe ove vještine zadržala i primjenjujem ih u svakodnevnom životu. Ali nemam više vremena za treninge. Pored toga i manje viđam ljude koje volim, kćerku, partnera, porodicu i prijatelje. Nekada mislim da pretjerujem sa radom, ali to je jače od mene. Puno ideja a tako malo vremena, ako se sejćate filma Mediteraneo - rekla je doktorica Begović.
Na pitanje šta radi u slobodno vreme, poslije napornog dana ističe da joj ono izmiče. Skoro uvijek gleda da vrijeme provede sa ljudima koje voli, jer joj to uvijek napuni i srce i um. Dovoljna je makar kratka kafa i neobavezna priča da je vrate u bazično stanje i omoguće joj da ne misli o poslu. Dodaje da pomognu i čaša dobrog vina ili neka lijepa večera u kućnom okruženju nakon napornog dana.
Kao poruku svim ženama navodi da je njena poruka obrazovanje i samo obrazovanje, a posebno za žene.
- Moja iskrena poruka je: Obrazovanje i nauka su najbolji put i treba kao žene da budemo aktivne učesnice u kreiranju naše budućnosti, prenosi Alo.rs.
