Zoran Živković je političar iz Srbije koji je bio dio procesa u Srbiji kada se rušio režim Slobodana Miloševića.
Ovaj kadar Demokratske stranke bio je gradonačelnik Niša, pa kao dio DOS-a (Demokratska opozicija Srbije), koji je srušio Miloševića postao je ministar unutrašnjih poslova.
Premijer Srbije Zoran Živković postaje u najtežem mogućem momentu za Srbiju, nakon atenta na njegovog stranačkog kolegu Zorana Đinđića. Na funkciji premijera je bio od marta 2003. godine do marta 2004. godine.
Dok je obnašao funkciju premijera dao je ekskluzivni intervju za „Dnevni avaz“, koji je objavljen 1. avgusta 2003. godine. U nastavku donosimo tekst objavljen tada u „Dnevnom avazu“.
- Nakon okončanja samita u Salcburgu, u razgovoru za "Dnevni avaz" premijer Srbije Zoran Živković je kazao:
- Ne treba od svakog samita očekivati nešto historijsko. Mislim da ovakvi sastanci, prije svega, koriste što sve više i više stičemo međusobno povjerenje.
U bliskoj prošlosti imali smo potpuno drugu situaciju, nepovjerenje, ratove, sve ono što je ružno. Sada ponovo treba graditi povjerenje.
Odnosi mogu biti bolji
Kakvim u ovom trenutku cijenite odnose Srbije i Crne Gore i BiH?
- Mislim da su dobri, ali i da mogu biti bolji. Jača saradnja u infrastrukturnom sektoru, u saobraćaju, intenziviraju se privredna i kulturna razmjena...
Ono što je sada opterećenje naših odnosa jeste tužba BiH protiv Srbije i Crne Gore za genocid pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu.
Znači li to da ste protiv te tužbe?
- Razumio sam političku potrebu da se ta tužba podigne onda kada je i podignuta. Ali, mislim da sada treba razumjeti i naš stav da tako nešto ne može doprinositi poboljšanju naših komunikacija, nego da ih to opterećuje.
Režim su pojedinci
Svakako može rezultirati zvaničnom osudom režima protiv kojeg ste se politički i sami borili?
- Da, ali tu moramo biti jasni. Režim su pojedinci i njima se sudi u Hagu za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije. Mi smo, kao demokratska vlast, intenzivno počeli saradnju sa Hagom.
Isporučili smo dva bivša predsjednika države, pola njihove vlade, bivši vojni vrh, bivši vrh tajne službe, znači sve one koje su međunarodna zajednica i haški tužilac odredili kao osumnjičene za ratne zločine.
S druge strane, tužba protiv države je tužba protiv svih njenih građana. Siguran sam da niko u BiH ne misli da je većina građana Srbije i Crne Gore kriva za ono što se dešavalo prije sedam-osam godina.
Kada se ima u vidu sve što ste naveli, ispada da je Srbiji više stalo do Ratka Mladića iz BiH nego do svojih, makar i bivših lidera?
- Mislim da ste vi ozbiljan novinar. Kao takav ne možete dati takav zaključak.
Tako ispada!?
- Ne može da ispadne tako zato što sa poznavanjem onoga što se radi u Srbiji u posljednje dvije godine jasno je da Ratko Mladić nije uhapšen i isporučen Hagu iz samo dva moguća razloga.
Prvi - da on nije na našoj teritoriji, i drugi - da se tako dobro krije da ga ne možemo pronaći. Izručenje Ratka Mladića nije političko pitanje.
Onog trenutka kad bude lociran, bit će uhapšen i isporučen Hagu. Tehničko je pitanje naći ga, a prije toga je pitanje da je na našoj teritoriji.
Koliko to pitanje opterećuje odnose Srbije i BiH, odnosno Srbije i međunarodne zajednice u cjelini?
- Razumijem želju i vlasti i građana BiH da i Ratko Mladić bude u Hagu. Ali, vjerujte da je to i moja, odnosno i naša želja. Mi ne želimo da zbog pojedinaca koji su vršili ratne zločine ili koji su osumnjičeni za to kao država i narod budemo obilježeni kao neko ko pravi probleme.
Uslovi za zajedničko funkcionisanje
Gdje vidite najbolju mogućnost za uspostavljanje boljih odnosa između Srbije i BiH?
- U stvaranju uslova za bolju trgovinsku razmjenu, za kooperaciju na infrastrukturnim projektima kapitalne izgradnje, omogućavanju uslova za normalan život. Onda će se i privrednici, i sportisti, i kulturni radnici i obični građani snaći i naći pravi način za zajedničko funkcionisanje.
