"ZUJALI SU MECI"

Potresna ispovijest mladića koji je preživio masakr u Mladenovcu: Drugovi su mi padali kao svijeće

Ovaj mladi momak bio je pribran da pobjegne i pokuša da spasi goli život, a nije osjetio ni da je upucan dok se nije sapleo trčeći preko njiva

Uroš B. je usmrtio osam osoba. Nikola Anđić / MUP Srbije

H. J. I.

13.5.2023

N. M. (17) iz smederevskog sela Malo Orašje, gdje je Uroš Blažić iz obližnje Dubone, 4. maja navečer napravio masakr, ubivši pet mladića i ranivši više njihovih vršnjaka, pogođen je metkom u toj pucnjavi bočno iznad kuka. 

Pošto je operisan u bolnici u Smederevu, tinejdžer je u srijedu pušten na kućno liječenje. Njegove lijepe plave oči pune suza svjedoče o strahoti koju je preživio, jer je bio pribran da pobjegne.

"Mrtvi drugovi popadali kao svijeće"

– U školsko dvorište sam otišao s L. M., J. R., M. M. i A. M., to je bila naša ekipa. Nas je pozvao jedan od drugova jer je htio da časti što je postao ujak. Okupilo se još društva i neko je dao prijedlog da odemo gore, kod spomenika, na fudbalski teren da ložimo vatru. Tako smo i uradili. Sjedili smo i pili pivo. Oko pola 11 došao je taj Uroš Blažić iz Dubone i rekao: "Lezite dolje, sve ću da vas pobijem." Ja ga nikada prije nisam vidio. Otvorivši suvozačeva vrata, iznio je pušku, za koju sam pomislio, a vjerujem i ostali, da je plastična i da je u pitanju neka fora. Mi smo se našalili, odnosno, nasmijali smo se i rekli mu: "Hajde da pijemo", a on je počeo da puca. Zujali su meci i mrtvi drugovi su mi popadali kao svijeće – prepričava Nikola strahotu koja je Srbiju zavila u crno.

Ovaj mladi momak bio je pribran da pobjegne i pokuša da spasi goli život, a nije osjetio ni da je upucan dok se nije sapleo trčeći preko njiva.

– Ni sam ne znam kako sam se dao u bijeg. Trčao sam koliko su me noge nosile. Preko njiva desno od igrališta sam trčao i sapleo sam se o nešto i prilikom pada sam prste zario u ranu i tek tada shvatio da sam ranjen od metka. Nisam osjećao bol iako su mi prsti bili krvavi i odjeća natopljena krvlju. Jedan drug koji mi se našao, ranjenog me je dovezao do moje kuće. Probudio sam oca i majku i odvezli su me u bolnicu i usput saznavali najtužnije moguće vijesti da su moji drugovi i komšije zauvijek zbrisani sa zemlje i da su njihove kuće i loze maltene ugašene jer su iza četvorice ostale samo sestre, bez muškog nasljednika u porodici – rekao je on za Republiku.

Komšiluk skroz utihnuo

Njegovi roditelji i tri sestre bez osmjeha dopunjavaju njegovu ispovijest i kažu da su njegovi najbliži drugovi mrtvi, a da se Jovan s brojnim povredama oporavlja u Urgentnom centru u Beogradu.

Navode i da je njihov komšiluk zbog masovnog ubistva skroz utihnuo i da im se čini da više nikada neće biti veselja i srećne omladine u tom mjestu i susjednoj Duboni, gdje je zločinac Uroš Blažić također nastavio da puca u okupljenu omladinu kod škole. Tamo je ubio brata i sestru Milana i Kristinu Panić i Dalibora Todorovića, njihovog druga od malih nogu, a 15, mahom mladih ljudi, ranio u oba sela.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.