Jedan od najpoznatijih i najkontroverznijih eksperimenata u psihologiji je tzv. Milgramov eksperiment. Njegova kontroverznost proističe iz etičkih i tehničkih razloga. Pitanje na koje je šezdesetih godina prošlog vijeka psiholog Stanley Milgram pokušao pronaći odgovor bilo je koliko su se sasvim normalni ljudi spremni pokoriti autoritetu i izvršavati potpuno ‘nečovječne’ naredbe, prenosi Studomat.

Motivaciju za ovaj niz eksperimenata Milgram je pronašao u rezultatima Drugog svjetskog rata. Zašto je toliki broj ljudi u nacionalsocijalističkom režimu bio spreman izvršavati naredbe u službi nacističke mašinerije za ubijanje? Milgram, međutim, nije istraživao ekstremne situacije poput rata. On je želio vidjeti kako će ljudi reagovati pod relativno normalnim uslovima u laboratoriju. Kako bi se ljudi ponijeli kada bi im dali zadatak da moraju drugoj osobi davati elektrošokove? U kojoj mjeri će ljudi postupati prema zadanim uputama i ignorisati svoje vlastito neslaganje sa onim što rade?

Milgramov ekperiment

Učenik je trebao naučiti listu asocijacijskih parova, a njegov partner-nastavnik ga je trebao ispitati. Osim toga, učesnicima u eksperimentu pokazan je ‘generator šoka’ s instrument-tablom. Na toj je tabli bilo trideset prekidača. Prekidači su imali različite vrijednosti i kretali su se od 15 volti (‘laki šok’) preko srednjeg i teškog šoka do 450 volti.

Zadatak nastavnika bio je da svaki put kada učenik da pogrešan odgovor uključe jedan od prekidača koji izaziva elektrošokove.

Eksperiment počinje tako što učenik na samom početku daje više tačnih odgovora i nekoliko pogrešnih. Kod svakog pogrešnog odgovora nastavnik je obavezan pritisnuti sljedeći prekidač. Pri svakom pritisku iz susjedne sobe se čuje bolna reakcija. Kod petog pogrešnog odgovora (75 volti) učenik iz susjedne sobe počinje stenjati. Na 150 volti žrtva moli da se prestane s eksperimentom, na 180 volti žrtva viče da više ne može izdržati bol. Što se eksperiment više približava prekidaču na kojem stoji natpis ‘pazi: opasan šok’ iz susjedne sobe se čuje lupanje o zid, učenik moli da bude oslobođen.

Reakcije učesnika eksperimenta

Učesnici su emocionalno reagovali na patnje svojih žrtava. Neki su protestovali, drugi su se znojili, drhtali, zamuckivali ili pokazivali druge znakove napetosti, ali su ipak poslušali upute voditelja projekta. Ono što je bilo uočljivo u ponašanju ispitanika je da su pokušavali ignorisati svoju žrtvu i fokusirati se na voditelje projekta i njegove upute. To se događalo vjerojatno zbog toga što su pokušavali ublažiti unutarnju napetost koja je nastajala očitovanjem bola žrtve. Dakle, došlo je do pokušaja da se ponašanje prilagodi situaciji.

Nakon završetka eksperimenta sa svakim je učesnikom obavljan razgovor tokom kojeg mu je objašnjeno da ‘učenik’ nije trpio nikakve elektrošokove. Svako je imao priliku obaviti razgovor ‘pomirenja’ sa žrtvom i detaljno porazgovarati s voditeljem ekperimenta. Neposlušnim ispitanicima je objašnjeno da je njihov neposluh ocijenjen kao pozitivan, a poslušnim da su njihove reakcije i ponašanje bili sasvim normalni. Nakon završetka cjelokupnog eksperimenta svi ispitanici su dobili izvještaj i upitnik pomoću kojeg su se još jedanput mogli izjasniti o eksperimentu i svom učestvovanju u njemu.

Rezultati eksperimenta

Rezultati ovog eksperimenta zasjenili su etičke standarde. Ispostavilo se da bi čak 65 posto ljudi mučilo druge ljude do smrti, ukoliko bi ih neko “pritisnuo”. To je potaklo brojne razgovore među psiholozima.

Milgramov eksperiment ponovljen je više puta i u svim je slučajevima pokazao veliki postotak poslušnosti. Eksperimet je proveden u Australiji, Jordanu, Španiji i Njemačkoj. Svuda su ljudi reagovali slično kao i u prvom izvedenom eksperimentu. Pokazalo se da se žene ponašaju jednako poslušno kao muškarci.

Milgram je pretrpio teške kritike zbog ovog eksperimenta. Prebacivali su mu da je povrijedio etička pravila psihološkog istraživanja. Naškodio je ispitanicima time što ih je prisilio na samospoznaju, što je kod nekih ispitanika moglo ostaviti znakove traume, a da se ne govori o tome da su ispitanici na početku eksperimenta bili prevareni. Milgram je nakon toga objavio da je 83,5 posto poslušnih i 83,3 posto neposlušnih ispitanika izjavilo da im je drago što su učestvovali u eksperimentu.

Replikacija eksperimenta

Discovery Channel je u oktobru 2011. godine u emisiji “Koliko ste zli” („How Evil are You“) sproveo replikaciju Milgramovog eksperimenta. Urednik emisije Eli Roth je došao do rezultata koji su slični rezultatima originalnog ekperimenta, s tim da se kao najviša voltaža kažnjavanja koristila ona od 165, umjesto 450 volti.

Zanimljivo je da nam nakon pola vijeka propagiranja i promocije demokratije, ljudskih prava i sloboda, međusobnog uvažavanja i vladavine zakona, replikacije ekperimenta donose slične rezultate kao i originalni Milgramov ekperiment koji je sproveden prije 50-ak godina.

Da li su ljudi po svojoj prirodi zapravo zli ili samo prate autoritete i naređenja?