<p>Čini se da djeca često testiraju naše granice i razumljivo je da smo svi u iskušenju da vičemo i da se ljutimo, ali stručnjakinja za roditeljstvo otkrila je razlog zašto djecu nikada ne bismo smjeli zvati bezobraznim i nevaljalim.</p><p>Majka dvoje djece iz Australije, ali i stručnjak za roditeljstvo Csila Lov kaže da dobro zna kako je kada djeca ne slušaju, prenosi „The Sun“.</p><h2>Kako se nositi s nestašlukom</h2><p>Ona kaže da su svi roditelji skloni da budu frustrirani i da je najlakše da se nosimo s nestašlukom jednostavno označavanjem djeteta kao „lošeg“ ili „nestašnog“.</p><p>Međutim, iz perspektive djeteta, to što ga nazivaju „nevaljalim“, navodi ih na pomisao da ga roditelji jedino vide kao nekoga ko pravi probleme.</p><p>- Ovo ima ogroman utjecaj na njihovo samopoštovanje, njihova prijateljstva i njihov odnos s vama - kaže ona.</p><h2>Ikorijenjeno uvjerenje</h2><p>Csila kaže da, kada ih stalno etiketiramo na određeni način, ne samo da će početi da vjeruju u to, već će se i ponašati u skladu s tim.</p><p>Bit će potrebno mnogo napornog rada i unutrašnjeg izlječenja da se poništi ovo ukorijenjeno uvjerenje.</p><p>Ubrzo su uslijedili brojni komentari ljudi koji su tvrdili da im je bilo potrebno mnogo vremena da se odupru od etikete koju su dobili od roditelja tokom odrastanja.</p><p>- Dugo sam se borila da budem u očima svoji roditelja bolja, ali bez uspjeha, i dalje sam pogrešno shvaćena - napisala je jedna korisnica TikToka.</p>

To ima ogroman utjecaj na njihovo samopoštovanje

Govorite li svom djetetu da je bezobrazno: Evo zašto to ne trebate raditi

<p>Blaga anemija može se pojaviti bez ikakvih simptoma, ali kako nivo željeza postaje manji, vaša beba ili dijete može imate sljedeće simptome:</p><p>- djeluje razdražljivo</p><p>- povremeno kao da ostaje bez daha</p><p>- manje jede</p><p>- djeluje umorno i slabo</p><p>- Ima glavobolje i vrtoglavice</p><p>- boja kože postaje bljedunjava</p><p>- nokti postaju slabi i lomljivi.</p><p>Malokrvna djeca su relativno dobro raspoložena, ali se brže umaraju pri naporu, a može se javiti i otežano disanje. Kod veće djece mogu se primijetiti i teži znaci poremećaja snabdijevanja kisikom, posebno mozga i srca, jer su ova dva organa u tom smislu najosjetljivija (vrtoglavica, zujanje u ušima, titranje pred očima, glavobolja, ubrzan rad i lupanje srca ili neodređeni bolovi u grudima oko srca).</p><h2>Blijeda koža</h2><p>Simptomi koje roditelj najčešće prepoznaje kao moguće znakove malokrvnosti kod svoje bebe i malog djeteta su jače ili slabije izraženo bljedilo kože i sluznica (bljedilo kože nije pouzdan znak anemije jer boja kože zavisi od njene debljine, prokrvljenosti i pigmentacije). Drugi znakovi anemije su nezainteresovanost za igru, slabiji apetit, pojačano znojenje. Kod djece s jačom anemijom javlja se lomljivost noktiju i kose.</p>

<h2>Kako se anemija dijagnosticira</h2><p>Dijagnozu anemije uspostavlja ljekar pregledom i obaveznim laboratorijskim nalazima krvi. Rade se testovi krvi koji mjere nivo željeza u organizmu, kao i sposobnost vezivanja željeza (TIBC). Pored ispitivanja broja krvnih ćelija, sastavnim dijelom analize krvi se smatra i utvrđivanje nivoa hemoglobina i hematokrita koji pokazuju kvalitet krvi.</p><p>Prema kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije, anemijom se smatra smanjena koncentracija hemoglobina u krvi ispod 110gr/l za djecu od šestog mjeseca do pete godine života, ispod 115gr/l od pete do dvanaeste godine i ispod 120gr/l za djecu uzrasta od dvanaeste do petnaeste godine života.</p><p>Ukoliko sumnjate da je vaše dijete anemično, obratite se ljekaru. Nemojte na svoju ruku davati djetetu suplemente željeza.&nbsp;</p>

Dijagnozu uspostavlja ljekar pregledom i obaveznim laboratorijskim nalazima krvi

Kako prepoznati anemiju kod beba i djece

<p>Treći krajnik je “kugla” limfnog tkiva koja se nalazi iza nosa (u nosnom dijelu ždrijela). Ako u cijelosti zatvara hoane nosa (izlaz iz nosnih šupljina), dijete ne može disati na nos, hrče, ima prekide u disanju, nazalno govori, ima stalno otvorena usta, često slabije čuje, viče dok govori, ima podočnjake. Dijete ima karakterističan izraz lica koji se naziva adenoidno lice ili “facies adenoidea”. Treći krajnik se nalazi ispred kičme i iza nosa i može se pregledati i vidjeti samo kroz nos! Za to služi endoskop – kamerica kojom se prođe kroz nos i pogleda veličina i izgled trećeg krajnika.<br></p><h2>Adenoidno lice </h2><p>Osim što predstavlja mehaničku zapreku disanju, treći krajnik može biti i žarište infekcije  u kojem mirno prebivaju bakterije, a koje s vremena na vrijeme “prošetaju” do srednjeg uha izazivajući upale i moguće smetnje sluha. Inficirani treći krajnik često je provokativni faktor za pojavu spastičnog bronhitisa i upalu sinusa. U takvim situacijama je neophodan operativni zahvat – adenoidektomija, odnosno odstranjivanje trećeg krajnika.</p><h2>Kada operirati treći krajnik</h2><p>- Kad dijete ima poremećaj disanja tokom spavanja (hrkanje, prekidi u disanju)</p><p>- Kad dijete ima česte bakterijske upale nosa, treće mandule i srednjeg uha</p><p>- Kad ima oslabljen sluh zbog loše funkcije Eustahijeve cijevi jer velika treća mandula onemogućava normalno izjednačavanje pritiska u srednjem uhu.</p>

Često je i žarište infekcije

Treći krajnik kod djece: Kako može izazvati smetnje sluha

<p>Pokušajte da se suzdržite od poriva da pohvalite dijete kada uradi nešto fantastično jer mu tako zapravo odmažete. Ne, to ne znači da nikada ne treba da pohvalite vaše dijete za bilo šta što uradi. Naprotiv, naravno da treba, samo umjesto da hvalite njega, hvalite trud koji je uložilo ili način na koji je nešto uradilo. </p><p>Kada uradi nešto za pohvalu, recite: „Sigurno si se baš potrudio, svaka čast“. Naravno, nakon toga možete da dodate kako je kreativno i pametno, ali akcenat treba da ostane na trudu koji je dijete unijelo u rad.</p><p>Na taj način vi zapravo hvalite nešto što dijete može da kontroliše i na šta može da utječe - količinu uloženog napora, pažnje i volje. Tako ćete ga samo motivirati da se još više trudi u budućnosti i stvorit ćete zdravu naviku za njegov daljnji napredak u životu.</p><p>Ma koliko željeli da svom djetetu dajete nježne pohvale i koliko god bilo jako iskušenje da to radite, nemojte da hvalite dječje sposobnosti, već mu suptilno skrenite pažnju na njih, a komplimente usmjerite ka stvarima na kojima će poželjeti još više da radi.</p>

Kada uradi nešto za pohvalu, recite: „Sigurno si se baš potrudio, svaka čast“

Većina ovako hvali dijete, a to je zapravo pogrešno: Jedna riječ je ključna

<p>Izvesti dijete među nepoznate ljude može biti nezgodno - šta ako se rasplače ili razbaca stvari oko sebe? Evo kako princ Vilijam (William) i njegova supruga Kejt (Kate) rješavaju ovaj problem.<br></p><p>Njihova je tajna - sagni se i pogledaj dijete u oči.</p><p>Kontakt očima je nevjerovatno jako sredstvo koje djeluje, tvrdi dr. Debi Gilboa, stručnjak za pitanja roditeljstva. </p><p>- Naša djeca nekako znaju da, kada ih gledamo u oči, imaju našu potpunu pažnju - tvrdi Gilboa.</p><p>Ako se približite djetetu i pogledate ga direktno u oči, pokazujete mu da obraćate pažnju na njega i to mu pomaže da ono vas bolje posluša. Dok je ovaj način komunikacije lagan i stvara određenu povezanost između roditelja i djeteta, omogućava im i nešto vrlo važno u toj situaciji, a to je - privatnost.</p>

<p>- Stvar je poštovanja dati djetetu priliku da objasni zašto se osjeća loše i opomenuti ga tako da niko ne čuje - smatra Gilboa.</p><p>Ovo će ponašanje spriječiti i da se roditelj osjeća poniženo pred drugima, a svi znamo da postoje situacije kada želimo povisiti ton ili biti oštri, a ovako sebi dajemo priliku da dijete bolje razumijemo i pomognemo mu da se smiri.</p><p>- Ako pažljivo posmatrate dijete, ponekad unaprijed možete prepoznati signale za uzbunu, u tim ih situacijama nemojte nagrađivati, nego na njih obratite pažnju – zaključuje Gilboa.</p>

Ovo će ponašanje spriječiti i da se roditelj osjeća poniženo pred drugima

Trik za smirivanje djeteta kojim se uvijek služe princ Vilijam i Kejt

<p>Iako vam se čini da je vaše dijete još uvijek malo, pitanje je trenutka kada će da uslijedi pitanje: "Kada mogu da otvorim svoj profil na društvenim mrežama?".</p><p>Djeca su danas okružena društvenim mrežama i internetom zbog čega jako brzo nauče da barataju telefonima, tabletima i laptopovima.</p><h2>Veliki rizici</h2><p>Iako su rizici i opasnosti koje vrebaju velike i teško ih je izbjeći, sigurno nećete moći da zabranite djetetu pristup društvenim mrežama, jer je još opasnije da ono to uradi samo bez vašeg znanja. </p><p>Važno je samo da dobro procjenite trenutak kada je vaše dijete zrelo za tako ozbiljan korak. Inače, platforme kao što su TikTok, Instagram i Twitter svojim korisnicima dopuštaju da se prijave ako su stariji od 13 godina, a to je, kako tvrde doktori, prerano.</p><p>- Na osnovu podataka koje sam vidio tvrdim da je 13 godina prerano i da bi ta granica trebalo da bude između 16. i 18. godine - kaže hirurg dr. Vivek Murti i dodaje:</p><p>- Djeca tog uzrasta tek formiraju mišljenje o sebi, svojim vrijednosti i odnosima s drugima, a tu im neće pomoći često iskrivljeno okruženje društvenih mreža.</p><p>Prema njegovim riječima tinejdžeri će zbog društvenih mreža postati preosjetljivi na kritiku. Ako već platforme neće da mijenjaju uzrast kada djeci postaju dostupne, roditelji bi trebalo da zaštite djecu bar do njihove 16. godine.</p><p>Psihijatar dr. Adriana Stesi koja godinama radi s tinejdžerima kaže da korištenje društvenih mreža u mozgu oslobađa „deponiju dopamina“.</p><h2>Loša pismenost</h2><p>- Kada radimo stvari koje izazivaju zavisnost, poput upotrebe kokaina ili pametnih telefona, naš mozak odjednom otpušta mnogo dopamina, što nam govori da to nastavimo da radimo - kaže doktorica i dodaje da je taj dio mozga posebno aktivan kod tinejdžera u poređenju sa odraslima, a prevelikim konzumiranjem sadržaja na društvenim mrežama postaje još aktivniji i osjetljiviji.</p><p>Nedavne studije pokazale su kako i vrijeme provedeno ispred ekrana može utjecati na razvoj mozga, pa je već kod male djece previše vremena koje provode pred ekranom značajno povezano sa lošijim vještinama pismenosti i sposobnošću korištenja izražajnog jezika.</p>

Važno je samo da dobro procjenite trenutak kada je vaše dijete zrelo za tako ozbiljan korak

Ovo je pravo vrijeme da dijete ima profil na društvenim mrežama

<p>Većina beba je spremna za uvođenje čvrste hrane između četiri i šest mjeseci, što je preporuka i pedijatra. Postoje mnogi razlozi zašto ne treba bebama prerano da uvedete čvrstu hranu. </p><p>Prvo, probavni sistem još nije dovoljno razvijen za ovakvu vrstu obroka, potom imaju tendenciju da nesvjesno izbacuju hranu iz usta, a također im još uvijek nedostaje enzim koji pomaže u razgradnji čvrstih namirnica. </p><h2>Zdravstveni problem</h2><p>Osim toga u prvih šest mjeseci bebinog života sve nutritivne potrebe zadovoljene su isključivo majčinim i adaptiranim mlijekom. Prerano uvođenje hrane može također da izazove zdravstvene probleme u kasnijem uzrastu kao što je gojaznost.</p><p>Međutim bez obzira na vašu procjenu i savjet pedijatra, najvažnije je da pratite razvoj svoje bebe. Ona će jasno da vam stavi do znanje kada je spremna za prve kašice.</p><p>Ovo su znaci na koje treba da obratite pažnju:</p><h2>Vaša beba može da sjedi u stolici za hranjenje&nbsp;</h2><p>Za sigurno i bezbijedno davanje hrane, važno je da beba bude u pravilnom položaju za hranjenje i da drži stabilno glavu dok je naslonjena. U suprotnom bit će joj neprijatan taj položaj i sigurno će odbiti hranu.</p><h2>Refleks izbacivanja jezika je nestao&nbsp;</h2><p>On je ključan kako beba ne bi non stop izbacivala hranu. Isprobajte ovaj test: razredite malo hrane majčinim i adaptiranim mlijekom i dajte bebi na vrhu kašičice, ako odmah ispljune, onda je ovaj refleks i dalje aktivan, a vaša beba još nije spremna na čvrstu hranu. </p><h2>Vaša beba pokazuje intersiranje za hranom koju jedete.</h2><p>Ako želi da je dohvati ili dodirne, onda slobodno krenite s prvim kašicama. </p><p>Vaša beba može širom da otvori usta, to je znak da će beba moći da jede hranu bezbjedno.</p>

Za sigurno i bezbijedno davanje hrane, važno je da beba bude u pravilnom položaju

Ovo je pravo vrijeme za uvođenje čvrste hrane bebama

<p>Neki dječaci izgledaju kao mali klonovi svojih očeva, neke djevojčice kao preslikane majke, u nekim se porodicama generacijama prenose prepoznatljive karakteristike u izgledu pa je članove moguće detektirati već po obliku nosa ili jagodica, ili, u slučaju Habsburgovaca, po isturenoj donjoj čeljusti pa su to stanje (mandibularni prognatizam) nekoć i nazivali po njima. Često se događa i da potomak u djetinjstvu i u mlađoj dobi više podsjeća na roditelja suprotnog spola, a sa sazrijevanjem i starenjem počne ličiti roditelju istog spola.<br></p><p>Oblik vrha nosa, područje oko usta, veličina jagodica, kutevi očiju i oblik obraza ključna su područja koja se ističu u prepoznavanju lica pa nam se ljudi kojima su ti dijelovi lica slični čine neodoljivo nalik jedan na drugoga. Koliko od tih i drugih odlika nasljeđujemo od majke, a koliko od oca.</p><h2>Djevojčica ili dječak</h2><p>U djetetovom DNK 50 posto je majčinih i 50 posto očevih gena, no muški su geni “agresivniji” pa su uobičajeno istaknutiji. Uz to, tijelo trudnice prepoznaje fetus kao djelimično strano tijelo pa zbog djetetove sigurnosti mora “popustiti” pred agresivnim očevim genima, nekada i na štetu vlastitih.</p><p>O ocu ovisi djetetov spol. Od majke će dijete uvijek dobiti hromosom X, a od oca ili X (što znači da će biti djevojčica) ili Y (tada će biti dječak). Nešto se može zaključiti i prema očevoj braći i sestrama – ako je imao više braće, imat će više sinova; ako je imao više sestara, imat će više kćeri. Samo neki muškarci imaju podjednak broj X i Y hromosoma u spermi, pa onda i izjednačenu vjerovatnost za muško i žensko dijete.</p><p>Hromosom Y nosi manje gena nego hromosom X, a neki od njih odgovorni su za razvoj muških odlika, zato je vjerovatnije da će dječaci biti sličniji majkama nego očevima. Djevojčice primaju X hromosom od oba roditelja pa nije moguće predvidjeti na koga će više ličiti.</p><h2>Formula za visinu</h2><p>Očevi više nego majke utječu i na buduću djetetovu visinu. Visoki muškarci obično imaju višu djecu. Smatra se da čovjekova visina 60 do 80 posto ovisi o naslijeđu, a ostalo je rezultat prehrane, životnog stila i zdravlja. Ali neće sva djeca istoga para biti jednake visine, uobičajeno su mlađa djeca niža od starije.</p><p>Postoji više formula kojima se navodno može otprilike odrediti koliku će visinu dijete dosegnuti. Naravno, treba ih uzeti s rezervom.</p><p>- Da biste izračunali sinovu visinu, zbrojite visinu oca i majke pa još dodajte 13 centimetara. Podijelite sa 2 i dobit ćete rezultat.</p><p>- Za kćerku je formula malo drugačija: zbrojite majčinu i očevu visinu, od nje oduzmite 5 pa podijelite sa 2.</p><p>Da biste provjerili tačnost ovih formula, uvrstite u njih visinu svojih roditelja pa ćete lako vidjeti koliko rezultati odudaraju od istine, tj. od vaše visine.</p><p>Možete se poslužiti i jednostavnijom, ali podjednako nepreciznom metodom. Uzmite kćerkinu visinu u dobi od 18 mjeseci, a sinovu u dobi od 24 mjeseca. Pomnožite sa 2 i dobit ćete njihovu visinu u odrasloj dobi (± 10 cm).</p><h2>Pametni na mamu</h2><p>I za učestalost posjeta zubarima odgovorniji su očevi nego majke. Premda dijete veličinu i oblik zuba može naslijediti i od majke i od oca, u ovom su slučaju dominantniji očevi geni. Pa ako tata ima kvarne zube, za očekivati je da će ih imati i dijete. Ali zato su za inteligenciju zaslužnije majke, pogotovo za inteligenciju sinova.</p><p>Geni odgovorni za inteligenciju smješteni su na hromosomu X i to je razlog zbog kojeg je sinovi nasljeđuju od majke. Kćerke primaju gene za inteligenciju od oba roditelja. Kako god bilo, nasljedno je najviše 40 posto majčine inteligencije, ostalo je rezultat životnih okolnosti. Dakle, ništa se neće ostvariti bez napornog rada.</p><p>Naginjanje debljini, odnosno vitkosti, osobine su koje se nasljeđuju podjednako od oba roditelja. No, sklonost debljini nasljeđuje se puno češće nego sklonost vitkosti. Rupice na obrazima, koje se smatraju vrlo šarmantnima, recesivno su (potisnuto) svojstvo. Ipak, ako barem jedan od roditelja ima tu karakteristiku, vjerovatno će je imati i dijete.</p><h2>Ravna ili kovrdžava kosa</h2><p>Tekstura kose određena je većim brojem gena i alela (aleli su dva alternativna gena koji određuju istu osobinu, a u ćelijama uvijek dolaze u paru) koji nisu jednaki u cijeloj svjetskoj populaciji. Naprimjer, geni za ravnu kosu među Azijcima nisu isti oni geni koji su odgovorni za ravnu kosu kod Evropljana. Slično tome, aleli za kovrdžavu kosu nisu jednaki u Africi i u Evropi.</p><p>Roditelji daju jedan alel po genu u trenutku djetetovog začeća, zatim se oni uparuju i određuju, u ovom slučaju, teksturu kose. Hoće li biti kovrdžava ili ravna, neće odrediti jedan specifični gen, nego interakcija među alelima, po tome je tip kose zanimljiv primjer nepotpune dominacije (jedan alel nije potpuno dominantan nad drugim). Uz to, ova osobina pokazuje vrlo širok raspon mogućnosti, što znači da djetetova kosa može biti potpuno ravna ili potpuno kovrdžava ili bilo gdje između te dvije krajnosti. To znači da će dijete koje je dobilo jedan alel od svake verzije gena imati neki stepen valovite kose.</p><p>Kombinacije:</p><p>- ako oba roditelja imaju kovrdžavu kosu, imat će je i dijete</p><p>- ako oba roditelja imaju ravnu kosu, imat će je i dijete</p><p>- ako jedan roditelj ima kovrdžavu, a drugi ravnu kosu, dijete će imati valovitu kosu</p><p>- ako oba roditelja imaju kovrdžavu kosu, a neko u njihovim porodicama ravnu, dijete može imati ravnu kosu</p><p>- osoba valovite kose može prenijeti alel za kovrdžavost ili za ravnu kosu</p><h2>Ko je “kriv” za ćelavost</h2><p>Nisu svi oblici ćelavljenja nasljedni, no androgena alopecija, koja se javlja i kod muškaraca i kod žena, prenosi se s roditelja na djecu. Kod žena rijetko vodi do potpunog gubitka kose, tipično dolazi do ujednačenog prorjeđivanja, najviše na tjemenu i sa strane vlasišta. Kod muškaraca dolazi do povlačenja linije rasta kose te postupno do djelimičnog ili potpunog gubitka kose. Mnogo je mitova stvoreno oko genetskog uzroka muškog obrasca ćelavljenja, a jedan od najžilavijih je onaj koji tvrdi da se nasljeđuje preko majke. U tome je samo dio istine.</p><p>Muškarac će svoj hromosom X – koji nosi ili ne nosi varijaciju gena odgovornu za ćelavljenje – dobiti od majke. Postoji 50 posto vjerovatnosti da je ona taj gen dobila od svog oca pa ako je to tačno, a njen otac je bio ćelav, vjerovatno je da će ćelav biti i njegov unuk. Jednako vrijedi i za gen koji je majka dobila od svoje majke, ali tada je to teže procijeniti, jer ženski obrazac gubljenja kose nije tako očit.</p><p>Jednostavnije, ako otac na glavi ima "šumu", a ujak već u mlađoj dobi ima “redovničku frizuru”, vjerovatnije je da će sin potegnuti na ujakovu stranu. Ipak, gen za muški obrazac ćelavljenja kod androgene alopecije može doći s obje strane. Može i preskočiti generaciju te zahvatiti braću (i sestre) potpuno nasumično.</p>

Neki dječaci izgledaju kao mali klonovi svojih očeva, a neke djevojčice kao preslikane majke

Šta nasljeđujemo od majke, a šta od oca

<p>Ličnost se formira u ranom djetinjstvu, ali ipak se ne sjećamo iskustava iz najranijih godina. Ova pojava pogađa gotovo sve ljude, a ima čak i službeni naziv - dječija amnezija. Kako starimo, zaboravljamo na ljude, događaje, pa čak i mjesta koja smo posjećivali kad smo bili djeca.<br></p><p>Dječija amnezija je nemogućnost pamćenja detalja i događaja koji su se dogodili prije četvrte godine života. Neki su istraživači otišli dalje i otkrili da se djeca prije sedme godine sjećaju oko 60 ili više posto događaja iz ranih godina, dok se u dobi od devet godina sjećaju samo 40 posto. To im je omogućilo da shvate da se, dok prolazimo različite faze razvoja, manje sjećamo onoga što je tome prethodilo.</p><h2>Je li to povezano s govorom</h2><p>Jedna od teorija zašto ne možemo doprijeti do svojih najranijih sjećanja jeste da u to vrijeme nismo mogli verbalno komunicirati. Kako bismo opisali određeno sjećanje, koristimo se riječima i možemo ga opisati vrlo detaljno, što zahtijeva jezik. Većina male djece ne govori tečno, tačnije cijele rečenice, sve do druge godine, tako da jednostavno nisu u stanju stvoriti kohezivno pamćenje.</p><h2>Razvoj mozga igra glavnu ulogu</h2><p>Jedno je istraživanje pokazalo da mozak "ne pohranjuje sjećanja koja bi inače bila dugoročna" kada je zauzet uzgojem novih ćelija. Osim toga, ne možemo se prisjetiti dnevnih događaja prije treće ili četvrte godine jer naše epizodno pamćenje još nije počelo.</p><h2>Sjećanja roditelja mijenjaju naša</h2><p>Drugo istraživanje sugerira da naši roditelji također značajno mijenjaju naša sjećanja na djetinjstvo svojim pričama. Isto istraživanje pokazalo je da se djeca različito sjećaju istog događaja nakon razgovora s očevima, a drugačije kada o tome razgovaraju s majkama.</p><h2>Moć emocionalnog odgovora</h2><p>Dječiji psiholozi kažu da djeca pohranjuju sjećanja ispunjena snažnim osjećajima, pozitivnima i negativnima. Ovo otkriće omogućuje čak i maloj djeci da svjedoče na sudu. Dakle, veća je vjerovatnost da ćete se moći sjetiti ranog sjećanja koje vam je važno i izaziva snažan emocionalni odgovor, piše "BrightSide".</p>

Ova pojava pogađa gotovo sve ljude

Zašto se ne sjećamo ničega prije četvrte godine života

<p>Da li ste ikada čuli od nekih roditelja kako je mušku djecu u prvim godinama života teže odgajati nego žensku? Iako uvijek postoje iznimke, nedavno su stručnjaci došli do otkrića koje bi moglo potvrditi ovu pretpostavku. </p><p>Naime, neuropsiholog Alan N. Šor (Allan Schore) u najnovijem istraživanju otkrio je kako se desna polutka mozga kod dječaka sporije razvija nego što je to slučaj kod djevojčica.</p><h2>Osjetljivost na zvukove </h2><p>Što to zapravo znači? Kako donosi Psychology Today, to bi značilo da su dječaci osjetljiviji na zvukove i ljude koji ih okružuju, što ih može učiniti zahtjevnijima i ponekad težima za odgajanje. </p><p>Naime, neuropsiholog objašnjava kako je dječacima teže tolerirati stres te su samim time manje otporni na neuropsihijatrijske poremećaje kao što su ADHD ili autizam, poremećaji koji se manifestiraju u najranijem djetinjstvu.</p><p>-	S obzirom na to da mozak muške djece sporije sazrijeva, sigurna majčina funkcija reguliranja privrženosti kao osjetljivog, interaktivnog regulatora afekta njegovog nezrelog desnog mozga u prvoj godini ključna je za njegov optimalan socio-emocionalni razvoj. Ukupno gledano, rezultati istraživanja sugeriraju da su razlike između spolova u obrascima moždanih veza koje objašnjavaju rodne razlike u društvenim i emocionalnim funkcijama uspostavljene već na samom početku života, odnosno da je razvojno programiranje tih razlika genetski kodirano - objašnjava Šor i dodaje kako roditelji ipak mogu olakšati dječacima prvu godinu života.</p><p>Posebnu ulogu u tome imaju majke. Kako tvrdi neuropsiholog, čvrsta veza sina s majkom koja se temelji na razumijevanju, ispunjavanju djetetovih potreba za ljubavlju i blizinom od iznimne je važnosti za razvoj mozga muškog djeteta te ima ogroman uticaj na njega, naročito u prvoj godini njegova života. </p><h2>Savjeti roditeljima </h2><p>Šor savjetuje sljedeće: ne razdvajajte sinove od majki odmah po rođenju, provedite sa svojim sinom cijeli rodiljni i roditeljski dopust, ne budite strogi prema njima, pripazite na njihovo okruženje jer na male dječake posebno negativan utjecaj mogu imati toksini iz okoliša.</p><p>Naravno, neuropsiholog naglašava da je ova pravila također preporučljivo provoditi i s djevojčicama, samo su dječaci nešto osjetljiviji pa im nezadovoljavanje spomenutih potreba može prouzrokovati mnogo više štete nego što je to stvar kod ženske djece.</p>

Naravno, neuropsiholog naglašava da je ova pravila također preporučljivo provoditi i s djevojčicama

Ugledni neuropsiholog tvrdi da je teže odgajati dječake 

<p>Temperatura kod djece nije nimalo prijatna pojava, naročito kada zbog virusa može trajati i danima. Zabrinutost roditelja je u tim situacijama neizostavna, a djeca nerijetko budu razdražljiva i neraspoložena, naročito ukoliko noću ne mogu mirno da spavaju.<br></p><p>Svaka temperatura kod djeteta je znak da je djetetov organizam napao virus ili bakterija. Često se dešava da je pored primjene preparata za spuštanje temperature (brufena ili paracetamola) potrebno uključiti i antibiotik (kada se radi o nekoj bakterijskoj infekciji). To najlakše možete saznati klasičnim pregledom kod svog izabranog pedijatra ili putem analiza krvi i urina.</p><p>U slučaju da je krvna slika „mirna“, može se zaključiti da je u pitanju virus i da roditelji treba da budu strpljivi, s obzirom na to da povišena temperatura kod virusa može trajati nekoliko dana.</p><h2>Šta može pomoći</h2><p>Kada kažemo skidanje temperatura kod djece, tu prije svega mislimo na sve one metode koje su i naši roditelji koristili kada smo mi bili djeca. Ništase od tada nije posebno promijenilo. Većina mladih roditelja se vodi tom logikom da je pored sirupa za skidanje temperature kod djece važno koristiti i ostale „prirodne metode“ koje također mogu pomoći. Tu prije svega mislimo na učestalo tuširanje djeteta mlakom vodom, a nakon tuširanja preporučuje se da se dijete peškirom obriše jakim pokretima (masiranjem) kako bi se potakla cirkulacija.</p><p>Isto tako, kod skidanja temperature kod djece, metoda "krompir u čarapama" je itekako blagotvorna. Također, dijete svucite i sa natopljenim čaršafom ga skroz obmotajte. Već nakon nekoliko minuta primijetit ćete da temperatura polako spada.</p><p>Kada je temperatura visoka (preko 39), kombinacija sirćeta i kukuruznog brašna daje izvanredne rezultate kada se radi o skidanju temperature kod djece. Napravite kompaktnu smjesu od ova dva sastojka tako da ne bude previše tečna, stavite je u čarape i navucite ih na djetetove noge. Dijete će se u nekom trenutku preznojiti, što je dobar znak da se temperatura polako spušta.</p><h2>Provjetrena prostorija</h2><p>Kada se dijete nalazi u febrilnom stanju, gledajte da prostorija u kojoj se dijete nalazi bude čista i provjetrena, kao i dovoljno prijatna (ne preporučuje se da u sobi bude više od 22 stepena). Dijete nikako ne biste trebali da utopljavate, već da ga razgolitite koliko god je to moguće. Možete ga ostaviti samo u majici, gaćicama, boso. Previše stvari na njemu će samo naknadno povisiti temperaturu, što se svakako ne preporučuje.</p><h2>Hladne obloge</h2><p>Temperatura se u većini slučajeva manifestuje na čelu i vratu djeteta. Ovi dijelovi tijela su najviše vrući, pa je shodno tome poželjno stavljati hladne obloge. Možete nakvasiti pamučnu krpu ili maramicu vodom, iscijediti je i staviti je na djetetovo čelo. Ovo ponovite nekoliko puta u toku dana.</p><h2>Što više tečnosti</h2><p>Kod skidanja temperature kod djece, veoma važnu ulogu ima i unos dovoljne količine tečnosti u organizam. Pedijatri preporučuju da dijete što češće pojite vodom, prirodnim sokovima i limunadama ili čajevima kako bi se nadoknadio gubitak tečnosti.</p>

U slučaju da je krvna slika „mirna“, može se zaključiti da je u pitanju virus i da roditelji treba da budu strpljivi

Kako djeci spustiti temperaturu 

<p>Iako se na prvu tako ne čini, dosada je vrlo korisna za dječiji razvoj. Vrlo često kao roditelji ne možemo podnijeti da nam se dijete dosađuje, čak sami sebe okrivljujemo u tim trenucima, jer eto nismo svom djetetu uspjeli osigurati kakvu-takvu zanimaciju. Naravno da je dobro poticati djetetovu kreativnost i s djecom kreativno raditi, ali treba imati mjeru i ne osmišljavati i određivati djetetu svaki trenutak.<br></p><h2>Dosada kao motivacija</h2><p>– Dosada ima svoju funkciju. Toliko je nelagodna da dijete mora nešto smisliti da je više ne osjeća. Ona služi za samomotivaciju. Kada im je dosadno, djeca najčešće traže pomoć odraslih. Tada je važno da ih ostavimo u tome. Oni uvijek smisle nešto kako bi se zabavili. Mi taj kritičan trenutak moramo preživjeti. To nije lako, ali je neophodno - smatraju stručnjaci.</p><p>Djeca u tim trenucima uče što bi sama sa sobom, šta ih pokreće i zanima.&nbsp;<br></p><p>Kroz igru i istraživanja djeca počinju shvatati koji su njihovi interesi i smišljaju kako ih realizirati. Tako se razvijaju mentalne sposobnosti itekako važne za daljnji život.</p><h2>Priuštiti djetetu dosadu</h2><p>Dosada kod djece potiče maštu i kreativnost.</p><p>Svakodnevica koju danas žive djeca i njihovi roditelji vrlo često ne pruža mogućnost da djeca dožive trenutak dosade.</p><p>Djeca imaju previše izbora – previše mobitela, televizije, tableta, previše igračaka, aktivnosti. A previše izbora dovodi do paralize. Treba, doduše, reći da su izbori važni jer nam donose osjećaj kontrole. Zato nekakav izbor ipak treba postojati, ali nikako prevelik. Važno je smanjiti količinu igračaka i dati im onu koja može imati više namjena. U protivnome, igračke će prestati biti bitne,.</p><h2>Ne organizirajmo djetetu igru</h2><p>Od izuzetne važnosti je djeci osigurati igru bez nadzora i strukture odraslih.</p><p>Roditelji danas u velikoj mjeri upravljaju igrom i svakim slobodnim trenutkom svoje djece, naravno, u dobroj namjeri. Tako vrlo često na društvenima mrežama nailazimo na mame koje pokušavaju pronaći još kakve dodatne zanimljive aktivnosti za svoju djecu ‘jer im više ništa nije zanimljivo!’</p><p>Hrvatska psihologinja Sanja Ivanušević-Grgas kaže da danas bilježimo porast mentalnih poteškoća kod djece zbog toga što djeca nemaju mogućnost slobodne igre (igre bez nadzora) i igre bez strukture odraslih. Slobodnom igrom, naime, djeca razvijaju fokus. Nažalost, slobodne igre sve je manje ili je uopće više nema. Djeca se više ne igraju – zbog velikih školskih obaveza i mnogobrojnih vanškolskih aktivnosti, zbog ekrana kojima su izloženi u ogromnoj količini te zbog kontrole njihovih roditelja.</p><h2>Previše slobodnih aktivnosti nije dobro</h2><p>Prekobrojne aktivnosti za djecu nisu dobre. Djeca svaki dan nakon vrtića ili škole imaju nekakvu organiziranu obavezu – balet, muzičku školu, strani jezik, sport. (Još u vrtiću upisujemo ih na raznorazne radionice, a vrtići se takmiče u tome koji će roditeljima ponuditi više slobodnih aktivnosti za djecu.) Kad napokon dođu kući, djeca imaju svega dva sata slobodnog vremena prije spavanja, a to je malo.</p><p>– Mnogo bitnije za dječiji razvoj od organiziranih aktivnosti je omogućiti im da se igraju vani, po mogućnosti u prirodi. No, čak su i današnja igrališta postala ‘predvidljiva’ i ‘risk free’, s mekanim podlogama i ograđena. Padne li, djetetu nije ništa, pa nije ni motivirano paziti - rekla je Sanja Ivanušević-Grgas, ukazujući na roditeljsku preveliku brigu i kontrolu, čime djecu činimo nesamostalnima, s nemogućnošću reguliranja jakih osjećaja, ukratko, stvaramo od njih buduće ne baš sretne odrasle ljude.</p><p><br></p>

Dosada ima svoju funkciju, toliko je nelagodna da dijete mora nešto smisliti da je više ne osjeća, smatraju stručnjaci

Zašto je dosada poželjna i korisna za dječiji razvoj

<p>Neliječena trauma iz djetinjstva nosi sa sobom mnogo problema u odrasloj dobi. Traumatično iskustvo može izazvati snažne emocije i fizičke reakcije koje traju dugo nakon događaja. Djeca mogu osjećati strah i bespomoćnost, a mogu se javiti i fiziološke reakcije, koje uključuju povraćanje, gubitak kontrole crijeva ili mjehura.</p><h2>Nisu imuni</h2><p>Kao i svi roditelji, pokušavate zaštititi svoje dijete od nepouzdanih događaja. Ali postoje slučajevi koji ne zavise od vas i dešavaju se van porodice, u školi ili na ulici. Također, na djetetovu psihu utječe i ponašanje roditelja koji zloupotrebljava psihoaktivne supstance (alkohol, droge), ali i odvajanje od roditelja (razvod, dugotrajna hospitalizacija ili kada je jedan od roditelja u zatvoru).</p><p>Traumatske reakcije mogu uključivati različite reakcije kod djece: intenzivan i trajni emocionalni stres, depresivne simptome ili anksioznost, promjene u ponašanju, poteškoće sa samoregulacijom i samokontrolom, teškoće sa spavanjem (noćne more). Djeca, bez obzira na to koliko imaju godina, nisu imuna na posljedice traumatskih iskustava.</p><h2>Stepen razvoja</h2><p>Čak i bebe i mala djeca mogu doživjeti stres. Način ispoljavanja traumatskog stresa zavisi od uzrasta i stepena razvoja. Ako se ne liječe, traumatski događaji u djetinjstvu mogu utjecati na mozak i nervni sistem i povećati ponašanja koja ugrožavaju zdravlje (npr. pušenje, poremećaji u ishrani, upotreba supstanci).</p><p><br></p>

<p>Te emocionalne traume potom nosimo sa sobom u odraslo doba, a one se odražavaju na naše odnose, karijeru, sreću i zdravlje.</p><p>Djeca koja su doživjela nasilje u djetinjstvu ili adolescenciji, posebno žene, stječu strah od ulaska u seksualni kontakt i odnose s muškarcima, jer se plaše samih uspomena zbog kojih su povrijeđeni i zgroženi.</p><h2>Kako se liječi</h2><p>Trauma iz djetinjstva može se liječiti u bilo kojem dobu. Kada ljudi dođu kod psihijatra s jednim problemom, vrlo često se utvrdi da je izvor problema trauma iz djetinjstva. Zajedno sa specijalistom psihijatrije možete pronaći izlaz iz “ljuske”. Trebate živjeti život u pravcu u kojem želite, a ne da s vama upravljaju strahovi iz djetinjstva.</p>

Mogu osjećati strah i bespomoćnost, a mogu se javiti 
i fiziološke reakcije

Problem koji vas može pratiti i u odraslom dobu

<p>Dobro uhranjena beba obično se smiri i zaspi neposredno nakon hranjenja, a nedovoljno ishranjena je i dalje nemirna i budi se sat-dva nakon obroka, ostavljajući utisak gladnog djeteta. Ovi znaci loše ishrane nisu uvijek očigledni i roditelji ih ne razumiju.<br></p><p>Neuhranjenost može biti rezultat nervoze ili neudobnog položaja pri hranjenju, ili uslijed teškoća u žvakanju i gutanju, također usljed neadekvatne tehnike hranjenja, ili čak graška u pripremi formule. </p><p>Dobijanje u težini manje od 200 grama sedmično kod dojenčeta mlađeg od četiri mjeseca, ukazuje na neadekvatnu ishranu. Dojena beba, koja ne dobija dovoljno na težini, može se mjeriti prije i poslije podoja - nekoliko puta, da bi se izmjerila količina unesenog mlijeka. Ako ona nije dovoljna, razmisliti o dohrani formulom.</p>

Dobijanje u težini manje od 200 grama sedmično kod dojenčeta mlađeg od četiri mjeseca, ukazuje na neadekvatnu ishranu

Kada je beba neuhranjena

<p>Djeca vole slagati i izrađivati stvari. Osim što je izrađivanje raznih kreativnih predmeta zabavno, ono djeci pomaže njegovati kreativnost, razvijati motoriku, razvijati sposobnost rješavanja problema i vidno-pokretnu koordinaciju. Isto tako, kada neku radnju uspiju završiti, djeca imaju osjećaj postignuća i ponosa vezano uz predmet koji su izradili.<br></p><p>Kako bi im pomogli da razviju sve te vještine, već u predškolskoj dobi možemo im ponuditi nekoliko kreativnih igrica koje će ih zabaviti i poticati na učenje.</p><h2>Reljef</h2><p>Ova kreativna igra uključuje izradu raznih slika i prizora na papiru, kartonu ili tkanini. Djeci je vrlo zanimljiva i ugodna te djeluje umirujuće, a ne košta gotovo ništa i možete je organizirati uz pomoć sitnica koje nalazite po kući.&nbsp; &nbsp;</p><p>Potrebni materijali: sitni predmeti kao što su komadić špage, kartončići s ambalaže, grančice iz dvorišta i slično, veliki komad kartona, makaze, ljepilo, kist, boje, valjak za zid.</p><p>Temu zajedno osmislite, dozvolite djetetu da u miru rasporedi elemente po površini kartona kako bi dobilo prizor koji želi napraviti. Nakon što je kompozicija napravljena, sve predmete treba zalijepiti na svoje mjesto i ostaviti ih da se osuše.&nbsp;Kad je sve suho i zalijepljeno, dijete može svoj reljef obojiti temperama</p><h2>Rezanje slika</h2><p>Ova kreativna igra idealna je za djecu. Rezanjem i ljepljenjem raznih oblika šarenog papira, djeca mogu izraziti čitav niz slika i prizora te ukrasiti neke osobne predmete kao što su natpis za vrata svoje sobe, okvir za slike, kutijica s uspomenama ili razni podmetači.</p><p>Potrebni materijali: Stari časopisi, katalozi, papiri za zamatanje, makaze, ljepilo.</p><p>Motive im izrežite makazama i pustite da ih lijepi na kutiju za cipele, kartonski okvir ili kartonsku ploču. </p><h2>Bojenje tegli </h2><p>Za ovu igru trebat će vam boja za staklo koju možete kupiti u svim većim centrima s hobi programom. Iskustva onih koji rade s djecom govore da su djeca zaista sposobna napraviti prava umjetnička djela na običnoj tegli. Predmeti koji se mogu ovom radionicom dobiti su vaze, kutijice za olovke, kutijice za svijećice i slično.</p><p>Potrebni materijali: Staklenke i staklene posudice od ambalaže, selotejp, papir, boja za staklo, crni flomaster.</p>

Kako bi im pomogli da razviju vještine, već u predškolskoj dobi možemo im ponuditi nekoliko kreativnih igrica koje će ih zabaviti i poticati na učenje

Igre za razvoj motoričkih vještina

<p>Čitajući djetetu, hranite njegov mozak i raspirujete njegovu maštu. Ali, nemojte to činiti samo zato da bi vaše dijete bilo pametnije. To je, istodobno, divna prigoda da se priljubite jedno uz drugo te isprepletete srca i duše. Znate i sami koliko su ti trenuci vrijedni i kako vaše maleno brzo raste...<br></p><p>Ako je vaše dijete preaktivno tokom dana, da bi smireno moglo sjediti uz vas dok čitate priču, odaberite vrijeme dana kad ga počinje svladavati umor i kad će imati dovoljno strpljenja da se usredotoči na slike i listanje stranica.</p><h2>&nbsp;Obavezni komentari</h2><p>Vrlo je važno komentirati sve što vidite, pitati ga što vidi na stranici, kako se to zove, kako se određena životinja oglašava, koje je boje i slično. </p><p>Kod malo starijeg djeteta, recimo dvogodišnjaka, primijetit ćete to i sami, nećete moći više proizvoljno mijenjati tok priče i kratiti je, jer ono već jako dobro zna cijelu radnju i priču gotovo napamet i naučilo je poštivati pravila, pa će to isto zahtijevati i od vas. </p><p>Trogodišnjak će vas i nakon što završite čitanje ispitivati što se kasnije dogodilo, zašto se nešto dogodilo te će željeti razgovarati o tome i ono što vas sigurno jako veseli, ako ste došli do te faze - vaše trogodišnje blago već je postalo sjajan pripovjedač. </p><p>Svojim lutkicama i igračkama već samo priča priče koje ste zajedno čitali i izmišlja nove, kombinira ih i ludo se zabavlja. </p><h2>Probudite kreativnost </h2><p>Ne zaboravite da svako dijete ima bujnu maštu koju treba poticati. To nećete postići samo čitanjem, treba mu zaposliti sva čula.</p><p>Ponudite djetetu različite materijale za umjetničko izražavanje. Nemojte mu vi pokazivati kako da nacrta mačku ili mamu, već mu dopustite da se samo kreativno izrazi. </p><p>U početku će to biti samo jedna išarana mrlja, no, svakako se potrudite pronaći nešto pozitivno u tome. Pitajte ga da vam pokaže ruke, noge, oči, šapu, oko. Dijete tačno zna gdje se što nalazi na njegovom malom umjetničkom djelu. </p><p>Potaknite zato svaku iskru inventivnosti i stvaralaštva koju vaš mališan iskaže i na taj ćete način pomoći njegovoj mašti da procvjeta u izniman alat na koji će se moći oslanjati čitav život. </p><h2>Mašta je važnija od znanja</h2><p>Čak je i slavni fizičar Albert Einstein rekao: "Mašta je važnija od znanja. Dok znanje određuje ono što trenutačno znamo i razumijemo, mašta upućuje prema svemu što bismo tek mogli otkriti i shvatiti."</p>

Govorite li svom djetetu da je bezobrazno: Evo zašto to ne trebate raditi

Kako prepoznati anemiju kod beba i djece

Treći krajnik kod djece: Kako može izazvati smetnje sluha

Većina ovako hvali dijete, a to je zapravo pogrešno: Jedna riječ je ključna

Trik za smirivanje djeteta kojim se uvijek služe princ Vilijam i Kejt

Ovo je pravo vrijeme da dijete ima profil na društvenim mrežama

Ovo je pravo vrijeme za uvođenje čvrste hrane bebama

Šta nasljeđujemo od majke, a šta od oca

Zašto se ne sjećamo ničega prije četvrte godine života

Ugledni neuropsiholog tvrdi da je teže odgajati dječake

Kako djeci spustiti temperaturu

Zašto je dosada poželjna i korisna za dječiji razvoj

Problem koji vas može pratiti i u odraslom dobu

Kada je beba neuhranjena

Igre za razvoj motoričkih vještina

Čitajte djeci

Rast & razvoj

Govorite li svom djetetu da je bezobrazno: Evo zašto to ne trebate raditi

Kako prepoznati anemiju kod beba i djece

Treći krajnik kod djece: Kako može izazvati smetnje sluha

Većina ovako hvali dijete, a to je zapravo pogrešno: Jedna riječ je ključna

Trik za smirivanje djeteta kojim se uvijek služe princ Vilijam i Kejt

Ovo je pravo vrijeme da dijete ima profil na društvenim mrežama

Ovo je pravo vrijeme za uvođenje čvrste hrane bebama

Šta nasljeđujemo od majke, a šta od oca

Zašto se ne sjećamo ničega prije četvrte godine života

Ugledni neuropsiholog tvrdi da je teže odgajati dječake

Kako djeci spustiti temperaturu

Zašto je dosada poželjna i korisna za dječiji razvoj

Problem koji vas može pratiti i u odraslom dobu

Kada je beba neuhranjena

Igre za razvoj motoričkih vještina

Čitajte djeci