Srbijanski politički magazin Nedeljnik objavio je dosad nepoznate izvještaje CIA-e o Slobodanu Miloševiću. U dokumentima američke obavještajne agencije može se pročitati kako su Amerikanci doživjeli njegov dolazak na vlast, njegov odnos s Dobricom Ćosićem, Vojislavom Šešeljem, Vukom Draškovićem i opozicijom, ali i neke privatne stvari. Prije svega su komentirali raskalašen život njegova sina Marka, ali i Miloševićevu ljubav prema finim cigarama i viskiju.
Dokumenti također opisuju kako je CIA mijenjala mišljenje o Miloševiću, ali i, kako tvrdi Nedeljnik, cenzurirala vlastite izvještaje, tako da je ratni zločinac iz 90-ih od ljubaznog i šarmantnog političara u samo par godina postao američki neprijatelj broj 1.
U jednom dokumentu iz 1992. tako piše:
- U aprilu 1987. Milošević je privukao pažnju međunarodne javnosti svojim dramatičnim dolaskom na protest Srba s Kosova, gdje je inicirao žestoku kampanju kako bi ispravio pogreške zbog kojih su patili i zatražio brz napredak prema punoj demokraciji i tržišnoj ekonomiji.
Međutim, s obzirom na kasnija događanja i ratna zbivanja u Hrvatskoj i BiH, CIA je bila primorana dokument malo prepraviti. Ta priča nikako se nije uklapala s onom "Milošević - neprijatelj SAD-a", tako da je verzija dokumenta iz 1995., prema pisanju Nedeljnika, bila nešto drugačija:
- Milošević je postavio zahtjeve za brz napredak prema punoj demokraciji i tržišnoj ekonomiji, pišu mediji.
Dakle, sada to više nije predstavljeno kao činjenica (kao što je bilo 1992.), već je "prema izvještajima medija", navodi se u analizi koja je objavljena u Nedeljniku.
Međutim, to očito nije bilo dovoljno, tako da je 1998. godine famozni dokument dobio novo ruho.
- U aprilu 1987. Milošević je privukao pažnju međunarodne javnosti svojim dramatičnim dolaskom na protest Srba s Kosova, gdje je inicirao žestoku kampanju da "ispravi greške'" zbog kojih su, prema njegovim tvrdnjama, patili", navodi se u izvještaju CIA-e.
U dijelu izvještaja pod imenom "Jedan na jedan", koja se, kako se čini, oslanjala na one koji su lično poznavali Miloševića, on se opisuje kao "impresivan govornik, samopouzdan, uvijek dominantan u razgovorima oči u oči". Kaže se da ne samo da je "obično pažljiv i opušten tokom sastanaka u njegovoj kancelariji", već je i "majstor za razmišljanje i donošenje odluka pod pritiskom".
