Ako ima ikakve sličnosti između politike predsjednika SAD Donalda Trampa (Trumpa) i prethodnika Baraka (Baracka) Obame, onda je to strategija povlačenja trupa sa Srednjeg istoka. Ta politika je sada, nakon odluke o Siriji, izložena kritikama sa raznih strana, kako u SAD tako i u savezničkim prijestonicama.

Svojevremena strategija Baraka Obame, koja je na terenu podrazumijevala oslanjanje na lokalne partnere, uz korištenje avijacije da bi se branili interesi Vašingtona u tom dijelu svijeta, a usput proslavio povratak trupa za novogodišnje praznike, zvuči prilično slično onome što se proteklih dana čulo iz Bijele kuće, konstatira eminentni list “New York Times”.  

Obamime odluke su uznemiravale republikance, a danas Trampa kritiziraju demokrate, skoro bez izuzetka.

Zaljučak obojice predsjednika bio je da prisustvo američkih snaga na Srednjem istoku na dugi rok ima, u najboljem slučaju, marginalni efekat.  

Treba se podsjetiti da je u Iraku 2007. bilo skoro 170.000 vojnika SAD, a u Afganistanu 2011. godine više od 100.000.

Tramp je sada procijenio da držanje oko 2.000 jedinica vojske u Siriji neće ništa bitno promijeniti.  

“New York Times” konstatira da je raspoređivanje vojnih snaga na Srednjem istoku ključno ako se teroristi žele zaustaviti prije nego što dođu do američkog teritorija, a istovremeno to je važno za održavanje tamošnjih savezništva.

Donald Tramp je mnogo više bio zainteresiran za ideju da se vojska koristi za osiguranje granice prema Meksiku, nego da se širom svijeta suprotstavlja Rusiji, Iranu, Sjevernoj Koreji ili Kini.  Odlukom o povlačenju iz Sirije, Tramp samo tu svoju ideju pretvara u praksu.  

Pentagon je već najavio povlačenje oko 7.000 vojnika iz Afganistana, čime će njihov broj u toj zemlji biti prepolovljen.  

Prema sagovornicima “New York Timesa”, povlačenjem iz Sirije SAD gube i onaj ograničeni utjecaj koji su tamo imale, a izgleda za to ne dobivaju ništa zauzvrat.

Džejms Džefri (James Jeffry), američki specijalni izaslanik za Siriju, kaže da je Sirija postala područje sukoba velikih sila, u koji su uključeni Amerikanci, Rusi, Iranci, Turci i Izraelci, zbog čega Vašington ne smije da se ograniči samo na unutrašnje konflikte u toj zemlji.

Demokrate, koji su najveći Trampovi kritičari, teško će, međutim, moći da ga zbog ovoga napadaju. Njegov stav da američke snage ne mogu izmijeniti strateški balans na Srednjem istoku i da tamo ne trebaju biti - u suštini je isti kao i stav Obame.  

Upravo je demokrata Obama pri kraju druge godine svog mandata objavio povlačenje posljednjih američkih trupa iz Iraka, čime je ispunio predizborno obećanje.

I Tramp je u predizbornoj kampanji govorio da vojno prisustvo SAD u Siriji jedino može opravdati borba protiv "Islamske države", koja je sada, kako on kaže, pobijeđena.  

Strategija nacionalne sigurnosti koju je Trampova administracija objavila ove godine jasno kaže da borba protiv terorizma više nije primarni cilj.

Iako, kako navodi “New York Times”, neki od predsjednikovih bivših savjetnika tvrde da Tramp nikada nije ni pročitao tu strategiju, odluka o povlačenju iz Sirije je potpuno u skladu s njom.