Da je rudarski posao jedno od najtežih i najopasnijih "redovnih" zanimanja, znaju i najmlađi. Česta povređivanja, nesreće, ali i cjelodnevni boravak stotinama metara pod zemljom, te ljude uputili su jedne na druge. Rudarska solidarnost, ali i hrabrost, poznata je na svim meridijanima.
Ipak, na površini, kada odlože šljem i lampu, rudari su uglavnom tihi, samozatajni, povučeni momci, željni mira i tišine porodičnog doma. Tek kada dođe dogrla, oni se probude, a tada padaju vlade, ruše se sistemi...
Decenijama ugnjetavani za tuđi luksuz, rudari poput Zeničanina Nasira Sarajlića nisu se previše žalili što u okviru koncerna s "Elektroprivredom" portiri ili čistačice u drugom dijelu firme imaju više plaće. Nasir i kolege traže samo da dobiju ono što krvavo zarade. Kada su stradali u najopasnijoj bh. jami Raspotočje, pred kamerama su im obećavali med i mlijeko. Kamere su se ugasile, a Nasiru je ponuđen novac nedovoljan čak i za lijekove.
Uprkos svemu, ovaj mladi čovjek kao prvi svoj zahtjev naveo je da "Uprava zastalno zaposli kolege koji su na ugovoru". Tražeći za drugoga pa za sebe, rudarska solidarnost, ljudskost, još jednom je pobijedila surovu i bezobzirnu vlast koja uzima i tuđe, a daje mrvice. Ovaj put, Nasir je otišao i korak dalje, ogorčen je prozvao Upravu tražeći i javno, na površini, da se prestane s diskriminacijom heroja Raspotočja.
