„Slušaj, bolan ne bio“ – reče mi jedne prilike, Boga mi sad nešto kontam podavno, rahmetli Almasa s Kovača – „onaj ti 073 kopča k'o Logavina!“.
„Šta se hoće, zaboga“, što bi rekao Ilhamija – i njemu Allah rahmetile – prođe mi kroz glavu. „Šta priča ova starica...“.
E tu zastadoh
S vremenom sam shvatio da mi s Almasom zapravo treba bukvalno rječnik str... čekaj... ne može biti stranih... nejse, nekakav (i nekakvih riječi) pa kakav god bio rječnik da bi s njom uopšte mogao razgovarati, a ne kamoli je razumjeti. Naime, ono što je, zapravo, htjela reći jesta da je 073 – što je zapravo pozivni broj za Foču bio prije rata, a u ovom slučaju se odnosi na kolegu koji od tamo vodi porijeklo, nije baš pretjerano bistar jer – „kopča k'o Logavina“. Hajde dobro – „kopča“, to mogu razumjeti, ali što Logavina? E tu zastadoh! Kakva samo implozija je u meni nastupila kada sam shvatio da se „Logavina“ zapravo odnosi na policiju (imajući u vidu da se tu, u Logavinoj i baš s nazivom Logavina, nalazi obližnja policijska stanica), a nekako svi znamo da taj neki pežorativan i nelijep termin „drot“ sarajevskim mahalama i kvartovima kola kao izraz, ili pak kao supstituent kada se nekome hoće reći da je glup. Elem da prevedem: „Onaj tvoj kolega Fočak ti je dobro glup“, jeste ono što mi je rahmetli Almasa rekla toga dana.
Sarajevki asfalt je uvijek pričao svojim jezikom, ali taj jezik, naravno, nije ono što se čuje na časovima i čita iz knjiga. Kroz kvartove i mahale pulsiraju riječi koje imaju težinu i intenzitet koji obični govor nikada i nikako ne može doseći. To je jednostavno tako. Kao jedan od najreprezentativnijih primjera je ona (riječ) što počinje sa Š i završava na K, a koja se, ustvari, nikada ne odnosi na stražnji dio tijela, već isključivo na karakter i energiju. Zatim “beton”, naravno, nije materijal, već nešto što je dobro da bolje biti ne može, kao i to da djevojka koja “gori” nikako nije u potrebi za „gašenjem“, već odmah znaš da se radi o vanserijskoj ljepoti koja zaustavlja dah prolaznika. Sleng ovdje nije samo komunikacija, već način na koji kvartovi, mahale i ulice dišu, potvrđujući ljude koji ga koriste. Također, sarajevski sleng ne laže. Recimo samo da je alipašinsko „zelje“ umnogome iskrenije i čišće od ulickane i dotjerane fraze poput „sredstva“ (finansijska).
Kurs života
Kroz Čaršiju, tramvaj ili kakvu ulicu što vijuga između starih zgrada, sleng se koristi poput mosta između generacija. Stariji ga šapuću kroz osmijeh, mladi improvizuju ritam i fraze, a oni koji „ne kontaju“, jednostavno ostaju vani. Ako neko kaže “kontaj ovo”, to nije poziv na pažnju nego mali kurs života u pet sekundi.
Ono što se čini posebno zanimljivim jeste to da sleng u Sarajevu nije moda, nije trend, već fenomen sasvim obične spontanosti i nema rok trajanja. On raste, dorađuje se i prenosi s jedne generacije na drugu i vrenemnom srasta i postaje – a možda i prikladnije bilo reći da već jeste – sam genetski materijal, odnosno puls, ritam i krv sarajevskog asfalta s početka teksta, pa ko kopča – kopča. Ko ne kopča – Logavina!
