Međunarodni praznik rada najčešće nas asocira na prvomajski uranak, ranojutarnji odlazak u prirodu, druženje i roštilj. Ipak, postavlja se pitanje koliko ovaj običaj zapravo ima veze sa samim 1. majem i kako je nastao.

Prema tradiciji, uranak podrazumijeva odlazak u prirodu u zoru 1. maja, a ponekad i dan ranije, uz logorsku vatru, hranu iz kotlića ili roštilj, te druženje s porodicom i prijateljima.

Zanimljivo je da slični običaji postoje i u drugim prilikama, i prije nego što je 1. maj postao praznik rada. Jedan od njih vezuje se za Uskrs, kada vjernici rano ustaju i odlaze na jutarnju liturgiju, nakon čega se tradicionalno okupljaju u prirodi.

Zbog toga se često navodi da je u vrijeme socijalizma jedan „urankački“ običaj djelimično zamijenjen drugim, ideološki prihvatljivijim.

Sam 1. maj obilježava se u znak sjećanja na događaje iz 1886. godine, kada su radnici u Čikagu protestovali tražeći osmosatno radno vrijeme. Nakon sukoba s policijom, 1889. godine odlučeno je da ovaj datum postane Međunarodni praznik rada, simbol radničke solidarnosti.

Običaj ranog ustajanja i boravka u prirodi povezuje se i sa Đurđevdanom, kao i s narodnim sjećanjima na ustanke, kada je uranak imao simboliku okupljanja i zajedništva.

Ipak, bez obzira na porijeklo i različita tumačenja, prvomajski uranak je danas prije svega prilika za odmor, druženje i boravak u prirodi, tradicija koja i dalje okuplja porodice i prijatelje.