Ljudi su oduvijek bilježili i pokušavali da otkriju šta se to zapravo dešava sa zemljom kad se trese. Primijećeno je da se ponekad trese manje, a ponekad više, ali koliko je to u nekim jedinicama? Kako da znamo koji je jači, a koji slabiji od dva slična zemljotresa? Svima nam je naširoko poznata Rihterova skala. Isto toliko poznata je i Merkalijeva.Kada je riječ o zemljotresu, njegova jačina se izražava po Rihterovoj skali, a neko vrijeme nakon zemljotresa možete da čujete i broj po Merkalijevoj skali. Ove dvije skale predstavljaju dva različita načina na koja moć zemljotresa može da se opiše.<h2>Rihterova skala</h2>Najčešći standard za mjerenje zemljotresa je Rihterova skala nastala 1935. godine, a njen autor je Čarls F. Rihter s Tehnološkog instituta u Kaliforniji. Rihterova skala se koristi za mjerenje magnitude zemljotresa - količine oslobođene energije. Ona se izračunava korištenjem informacija koje sakuplja seizmograf.Rihterova skala je logaritamska, što znači da skokovi cijelih brojeva ukazuju na desetostruko uvećanje. U ovom slučaju, povećanje je u vidu amplitude talasa. To znači da je amplituda talasa kod zemljotresa šestog nivoa 10 puta veća od onog petog nivoa i da stostruko uvećanje amplitude postoji između zemljotresa sedmog i devetog nivoa. Količina oslobođene energije se uvećava 31,7 puta između svake vrijednosti sa cijelim brojem.Rihterova skala se koristi za mjerenje magnitude zemljotresa - količine oslobođene energije. Većina zemljotresa je veoma slaba i jačina im je manja od tri na Rihterovoj skali. Samo mali broj zemljotresa - oko 15 od 1,4 miliona zemljotresa, koji su iznad 2,0 - budu jačine 7 ili više na Rihterovoj skali, što se smatra velikim potresom. Najveći zabilježeni zemljotres u istoriji imao je 9,5 stepeni Rihtera i pogodio je Čile 1960. godine. Usmrtio je gotovo 1.900 ljudi i uzrokovao štetu od oko četiri milijarde dolara. Rihterova očitavanja nam samo daju grubu predstavu pravog udara zemljotresa. Kao što znamo, razorna moć zemljotresa varira u zavisnosti od sastava zemljišta na području i načina na koji su projektovane i postavljene ljudske građevine.<h2>Merkalijeva skala</h2>Obim štete mjeri se Merkalijevom skalom. Merkalijeva očitavanja, koja se izražavaju rimskim ciframa, zasnivaju se uglavnom na subjektivnim interpretacijama. Zemljotres niskog intenziteta, onaj koji samo pojedini ljudi osjete kao vibraciju i ne izaziva značajna oštećenja, rangira se kao II. Najviši stepen - XII - odnosi se na zemljotrese koji uzrokuju uništenje zgrada, pucanje tla i druge prirodne katastrofe, poput klizišta ili cunamija. Očitavanja po Rihterovoj skali se određuju brzo nakon zemljotresa, čim naučnici uporede podatke sa drugim seizmografskim stanicama. Merkalijeva očitavanja, sa druge strane, ne mogu biti utvrđena sve dok istražitelji ne porazgovaraju sa očevicima kako bi saznali šta se dogodilo tokom zemljotresa. Kada utvrde koliki je obim štete, oni koriste Merkalijev kriterijum da bi odredili odgovarajući rezultat.<h2>Razlika između skala</h2>Ocjene Rihterove skale proizvode se ubrzo nakon što se zemljotres dogodi jer seizmolozi treba samo da uporede podatke iz različitih seizmografskih stanica. Ocjene Merkalijeve skale traju neko vrijeme jer istražitelji moraju razgovarati s očevicima kako bi utvrdili događaje koji su se pojavili tokom potresa.Merkalijeva skala određuje intenzitet određenog potresa njegovim posmatranim učincima. Rihterova skala određuje veličinu dotičnog potresa mjerenjem seizmičkih valova. Dok je Rihterova skala logaritamska, Merkalijeva skala je linearna.Rihterova ljestvica je apsolutna, što znači da će, gdje god je registrovan zemljotres, imati ista mjerenja po Rihterovoj ljestvici. Merkalijeva skala je relativna, a oslanja se na osjećaje i reakcije ljudi. Ljudi doživljavaju različite nivoe potresa u različitim područjima.

Ljudi doživljavaju različite nivoe potresa u različitim područjima

Kako se mjeri jačina zemljotresa?

Naučnici sve vrijeme pomno prate i analiziraju događaje na tom užarenom tijelu, a sada su uočili nešto veoma neobično. Primijetili su da se materijal iz plazme koja je izbila sa Sunčeve površine odvojio i iznad solarnog sjevernog pola i oblikovao svojevrsni vrtlog.

Stručnjaci tvrde da do sada tako nešto nisu vidjeli i da su potrebne daljnje analize kako bi se utvrdilo je li se to stvarno dogodilo ili nije i što to tačno znači, piše Science Alert.Sunce trenutno prolazi kroz fazu pojačane aktivnosti. Do sada je svakog dana ove godine izbacilo poneku baklju. U januaru je čak lansiralo nekoliko njih kategorije X i M.Klasa X je najjača moguća erupcija na Suncu, dok su baklje M klase razinu slabije. Naša zvijezda prolazi kroz različite cikluse aktivnosti svakih 11 ili više godina.Otprilike svakih 11 godina Sunčevi magnetski polovi se okreću, sjeverni postaje južni i obrnuto. Ta situacija se podudara s onim što je poznato kao solarni maksimum, kada Sunce izbacuje najviše baklji i koronalne mase (CME) te ima najviše pjega.

<blockquote class="twitter-tweet">More observations of the <a href="https://twitter.com/hashtag/SolarPolarVortex?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#SolarPolarVortex</a> reveal it took roughly 8 hours for material to circumnavigate the pole at approximately 60° latitude. This means an upper bound in the estimation of horizontal wind speed in this event is 96 kilometers per second or 60 miles a second! <a href="https://t.co/EpHhwdLeDs">pic.twitter.com/EpHhwdLeDs</a>&mdash; Dr. Tamitha Skov (@TamithaSkov) <a href="https://twitter.com/TamithaSkov/status/1621709305761374208?ref_src=twsrc%5Etfw">February 4, 2023</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

Nakon toga dolazi razdoblje smirivanja aktivnosti, a poslije opet kreće razdoblje solarnog maksimuma. Sada je naša zvijezda upravo u toj fazi, odnosno na pragu spomenutog maksimuma.Ciklusi aktivnosti karakteriziraju se i predviđaju na temelju jednog faktora, a to je broja Sunčevih pjega. Naučnici su tajnoviti polarni vorteks uočili 2. februara. Sve je počelo sa solarnom prominencijom, niti plazme koja se proteže sa Sunca.Solarne prominencije su velike strukture zamršenih linija magnetskog polja i plazme iznad površine Sunca, prenosi hitech.

Primijetili su da se materijal iz plazme koja je izbila sa Sunčeve površine odvojio i iznad solarnog sjevernog pola i oblikovao svojevrsni vrtlog

Klasa X je najjača moguća erupcija na Suncu

Na Suncu se formirao "vorteks": Naučnici pokušavaju objasniti pojavu

Ove sedmice, NASA-in svemirski teleskop „James Webb“ primijetio je nešto nevjerovatno što je zabrinulo i uzbudilo naučnike.Prognostičarka svemirskog vremena Tamita Skov (Tamitha) podijelila je video sekvencu koja prikazuje intenzivan vihor.<h2>Polarni vrtlog</h2>-	Hajde da pričamo o polarnom vrtlogu! Materijal sa sjeverne prominence upravo se odvojio od glavnog filamenta i sada kruži u masivnom polarnom vrtlogu oko sjevernog pola naše zvijezde - rekla je i dodala:-	Implikacije za razumijevanje solarne atmosferske dinamike iznad 55 stepeni ovdje se ne mogu precijeniti.SpaceVedr.com je objavio da je srednje velika, snažna Sunčeva baklja čak izbacila kratkotalasni radio iznad Tihog okeana u utorak, 7. februara, prenosi unilad.com.<h2>Solarne širine</h2>Prema NASA-i, eruptivni solarni prominent, također poznat kao filament, je velika, svijetla karakteristika koja se proteže napolje od površine Sunca.Izbočine su usidrene za površinu Sunca i šire se napolje u Sunčevoj vrućoj spoljašnjoj atmosferi - zvanoj korona.Prominencijama je potrebno samo jedan dan da se formiraju, ali mogu da traju u koroni mjesecima, petljajući stotinama hiljada milja u svemir.Skot Mekintoš (Scott Mackintosh), solarni fizičar i zamjenik direktora u Nacionalnom centru za istraživanje atmosfere u Boulderu u Koloradu, rekao je da, iako nije vidioo ovakav vrtlog, nešto čudno se obično dešava na solarnim širinama od 55 stepeni jednom u svakom solarnom ciklusu.Prema Mekintošu, solarne baklje i Sunčeve pjege se mogu očekivati jer je Sunce u ovom trenutku aktivnije nego ikada.

<blockquote class="twitter-tweet">Talk about Polar Vortex! Material from a northern prominence just broke away from the main filament &amp; is now circulating in a massive polar vortex around the north pole of our Star. Implications for understanding the Sun&#39;s atmospheric dynamics above 55° here cannot be overstated! <a href="https://t.co/1SKhunaXvP">pic.twitter.com/1SKhunaXvP</a>&mdash; Dr. Tamitha Skov (@TamithaSkov) <a href="https://twitter.com/TamithaSkov/status/1621276153075109888?ref_src=twsrc%5Etfw">February 2, 2023</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

- Jednom u svakom solarnom ciklusu, formira se na 55 stepeni geografske širine i počinje da maršira do solarnih polova. Veoma je radoznalo. Postoji veliko „zašto“ pitanje u vezi s tim. Zašto se samo jednom pomjeri prema polu, a zatim nestane i onda se magično vrati tri ili četiri godine kasnije u potpuno istom regionu - rekao je za Space.com.Sunčeva površinaIako naučnici znaju da filamenti mogu da otkinu Sunčevu površinu, tek treba da posmatraju ovakav vrtlog.Međutim, istraživači su ograničeni u svojim zapažanjima jer nemaju pristup polarnim regionima Sunca – koji igraju integralnu ulogu u solarnom magnetnom ciklusu.- Sunce možemo posmatrati samo iz ravni ekliptike - ravan u kojoj kruže planete - rekao je Mekintoš.Međutim, sa misijom Solar Orbiter Evropske svemirske agencije koja je u toku, možda smo bliže razumijevanju kako ove istaknutosti funkcionišu.

Izbočine su usidrene za površinu Sunca i šire se napolje u Sunčevoj vrućoj spoljašnjoj atmosferi - zvanoj korona

NASA zabrinula naučnike: Odlomio se ogroman komad Sunca

NASA rover Kuriosti (Curiosity), koji se nalazi na Marsu, otkrio je neobičan komad meteorita. Kuriosti trenutno istražuje planinu Šarp (Sharp), koja se nalazi u krateru nazvanom Gale. Otkriveni meteorit sastoji se pretežno od nikla i željeza te je dobio i ime "Kakao". Meteorit nije naročito velik, prečnik mu je oko 30 centimetara, ali je vrlo zanimljiv. <h2>Veličine loptice</h2>Podsjetimo,&nbsp;Kuriosti je od slijetanja u krater Gale u augustu 2012. otkrio više meteorita, od čega je jedan bio metalni. Meteorit nazvan Egg Rock otkriven je 2016. godine te je bio veličine loptice za golf.Meteoriti od nikla i željeza spadaju u najrjeđe tipove te čine oko šest posto poznatih meteorita. "Kakao" vizuelno odskače od svoje okoline.&nbsp;<h2>Zagrijavanje gasa</h2>Površina Marsa je crvena zbog oksida, a meteorit je tamnosiv i izgleda kao metal. Gladak je i zaobljen, što sugeriše da je prije udara u površinu Marsa prošao kroz atmosferu. Iako je Marsova atmosfera znatno tanja od Zemljine, ipak stvara dovoljno trenja da bi zagrijala površinu meteorita. Udubine na meteoritu "Kakao" vjerovatno su nastale zagrijavanjem gasa koji je topio metal dok je putovao kroz atmosferu.

Površina Marsa je crvena zbog oksida, a meteorit je tamnosiv i izgleda kao metal

Rover NASA na Marsu otkrio metalni objekat

Hemosinteza je, kao što je poznato, spekulisana kao potencijalni izvor energije za mikrobe u 19. vijeku, iako nije potvrđena sve dok 1970-ih nisu otkriveni ekosistemi koji okružuju duboke okeanske hidrotermalne izvore.Od tada se način prikupljanja energije oksidacijom neorganskih spojeva smatra rijetkim, ograničenim na ekstremna staništa.Ali nova istraživanja s mora sugerišu da je ova strategija za preživljavanje zapravo obilna, od pola do pola.<h2>Primaran način života</h2>U stvari, kako sunčeva svjetlost blijedi u mrak, tim predvođen istraživačima sa Univerziteta Monash u Australiji pronašao je dokaz da hemosinteza postaje primarni način života za nevidljive morske mikrobe.- Vodonik i ugljen monoksid su zapravo "hranili" mikrobe u svim regionima koje smo posmatrali, od urbanih zaliva do oko tropskih ostrva do stotina metara ispod površine - kaže mikrobiolog sa Univerziteta Monaš Kris Grining.Dodaje i to da se neke čak mogu naći ispod leda na Antarktiku.Za razliku od sunčeve svjetlosti, molekularni vodonik je zgodan izvor energije koji je prisutan u najmanje tragovima u velikom broju ekosistema, od atmosfere do površine, pa čak i ispod.<h2>Bakterije raznolike</h2>U prethodnim studijama, Greening i njegove kolege su pokazali da su u velikom dijelu svjetskog tla bakterijske kulture koje mogu konzumirati vodonik "u izobilju, raznolike i aktivne", na mnogo načina, osnova cijelog lanca ishrane.Sada, on i neki od istih istraživača su pokazali da se ovo odnosi i na duboki okean.Njihova studija je prva koja istražuje mogu li bakterije u otvorenom okeanu koristiti vodonik kao gorivo. Nalazi su zasnovani na 14 uzoraka morske vode, prikupljenih iz Atlantika, Indije, Pacifika i Južnog okeana.<h2>Fleksibilni oblici života</h2>Morske bakterije koje se mogu prebacivati između kemosinteze i fotosinteze vjerojatno bi imale veliku konkurentsku prednost kada bi naseljavale sve različite razine okeanskog staništa.Vjerovatno je to razlog zašto su ovi fleksibilni oblici života i danas u izobilju.- Prvi život je vjerovatno nastao u dubokim morskim otvorima koristeći vodonik, a ne sunčevu svjetlost, kao izvor energije - spekuliše Greening.Kaže i to da je nevjerovatno da 3,7 milijardi godina kasnije, toliko mikroba u okeanima još uvijek koristi ovaj visokoenergetski plin i do sada smo to potpuno zanemarili.Studija je objavljena u časopisu Nature Microbiology.

Način prikupljanja energije oksidacijom neorganskih spojeva smatra rijetkim, ograničenim na ekstremna staništa

U dubokom okeanskom mraku živi veliki broj organizama

Kina će ove godine podstaći fazu 4 svog programa istraživanja Mjeseca, uključujući planiranu misiju vraćanja dva kilograma uzoraka sa druge strane Mjeseca na Zemlju, rekao je glavni dizajner državnog programa tog istraživanja Vu Veiren.Vu je rekao da će Kina nastaviti svoja istraživanja Mjeseca sa misijama Čhange-6, Čange-7 i Čange-8.Kako prenosi Sinhua, predviđeno je da misija Čange-6 završi zadatak vraćanja uzorka, a misija Čange-7 će uključivati slijetanje na južni pol Mjeseca i otkrivanje vodnih resursa.Misija Čange-8 biće pokrenuta oko 2028. godine i radiće u saradnji sa Čange-7 na izgradnji osnovnog modela naučnoistraživačke stanice na južnom polu Mjeseca, uključujući više instrumenata za istraživanje kao što su orbiteri, lenderi, roveri i letjelice, naveo je Vu.Čange-5, lansiran 2020. godine, bila je najnovija kineska lunarna misija.&nbsp;Njena sonda je izvukla ukupno 1.731 gram uzoraka tla sa bliže strane Mjeseca.

Vu je rekao da će Kina nastaviti svoja istraživanja Mjeseca sa misijama Čhange-6, Čange-7 i Čange-8

Kina unapređuje program istraživanja Mjeseca

Geni posebne vrste hobotnica sadržavaju "zapise" o topljenju ranije antarktičke ledene ploče, a saznanja povećavaju strahove od toga šta bi sljedeće otapanje moglo donijeti, piše britanski Guardian.Duboko u DNA antarktičke Turketove hobotnice naučnici su možda otkrili glavni trag o budućoj sudbini ledenog pokrivača kontinenta – što budi strahove da bi globalno zagrijavanje moglo uskoro pokrenuti brzo topljenje.<h2>Ledena ploča</h2>Naučnici koji se bave klimom pokušavaju otkriti je li se ledena ploča potpuno urušila tokom zadnjeg "međuledenog" doba prije oko 125.000 godina, kada su globalne temperature bile slične današnjima.Ledena ploča sadrži dovoljno vode da podigne nivo mora za 3 do 4 metra uz strah da bi je globalno zagrijavanje moglo uskoro gurnuti prema brzom otapanju, što bi zabetoniralo rast nivoa mora tokom vijeka.Tim od 11 naučnika, uključujući biologe, genetičare, stručnjake za ledenjake, kompjuterske stručnjake i modelare ledenih ploča, proučavao je genetiku Turketove hobotnice, vrste koja živi oko antarktičkog kontinenta oko 4 miliona godina.<h2>Zapisi o prošlosti </h2>Genski uzorci uzeti su od 96 hobotnica prikupljenih tokom tri decenije s cijelog kontinenta.DNA hobotnice sadrži zapise o prošlosti, uključujući kako i kada su se različite populacije kretale i miješale razmjenjujući genski materijal.Naučnici su otkrili jasne znakove da su se prije oko 125.000 godina neke populacije hobotnica na suprotnim stranama ledene ploče zapadne Antarktike pomiješale, a jedini vjerojatni put bio je morski put između južnog Weddellova mora i Rossova mora.-	To se moglo dogoditi samo ako se ledena ploča potpuno urušila - rekla je dr. Seli Leu (Sally Lau), genetičarka sa Sveučilišta James Cook koja je vodila istraživanje.Rekla je da se informacije o promjenama u DNA hobotnice mogu koristiti kao sat omogućujući da se tačno odredi razdoblje kada su se hobotnice u južnom Vedelovom (Weddellovom) moru i Rosovom (Rossovom) moru miješale.<h2>Hobotnice koristile svoju rutu</h2>Profesor Nik Džoledž (Nick Golledge), koautor istraživanja sa Sveučilišta Victoria u Velingtonu (Wellingtonu) na Novom Zelandu, rekao je da je razlog za veliku zabrinutost to što kada ledena ploča dosegne prekretnicu, topljenje postaje "samoodrživo" i nastaviće se najmanje stoljećima.Rekao je da je ruta koju su hobotnice koristile otprilike 1.500 do 2.000 metara ispod vrha sadašnjeg ledenog pokrivača. Taj bi kanal bio dubok oko 1.000 metara, ali plići bliže rubu.-	To je veliki dio okeana i značajan morski put kroz koji organizmi mogu proći - rekao je.Rekao je da u posljednje dvije decenije stopa gubitka leda na zapadu Antarktike raste.Prema zadnjoj procjeni UN-a, temperature tokom posljednjeg međuledenog doba bile su između 0.5 i 1.5 Celzijusa toplije od perioda neposredno prije industrijske revolucije.Nivo mora bio je između 5 i 10 metara viši nego danas.<h2>Globalo zagrijavanje</h2>Autori istraživanja hobotnica kažu da njihova otkrića upućuju na to da čak i uz globalno zagrijavanje od 1.5 stepeni, što je najambiciozniji cilj prema globalnom Pariškom sporazumu o klimi, ledena ploča zapadne Antarktike može biti osuđena na kolaps.Profesor Netan Bindof (Nathan Bindoff), okeanograf i stručnjak za Antarktiku na Sveučilištu Tasmanije, rekao je da uz tako visoke nivoe mora naučnici vjeruju da je topljenje ledene ploče zapadne Antarktike moralo pridonijeti rastu nivoa mora.Bindof, koji nije bio uključen u istraživanje, rekao je da je korištenje DNA hobotnice "posljednji način na koji bih pomislio da dobijem dokaze o velikim promjenama nivoa mora koje proizlaze iz kolapsa ledene ploče zapadne Antarktike".Razvoj ledene ploče ključan za naše razmišljanje o budućnosti u najnovijem izvještaju UN-a o klimi, prema Bindofu, upravo je veza visokog nivoa mora sa ledenim krovom zapadne Antarktike jedno od najneizvjesnijih područja.<h2>Ostrvske države</h2>Rekao je da oko 670 miliona ljudi trenutno živi u nizijskim područjima širom svijeta, a daljih 65 miliona u malim ostrvskim državama.-	Ovo istraživanje još je jedan dokaz koji smanjuje neizvjesnost o tome kako se ova ledena ploča razvijala u prošlosti i to je ključno za naše razmišljanje o budućnosti – rekao je. Profesor Ričard Elej (Richard Alley), vodeći stručnjak za ledenu ploču na Sveučilištu Penn State, rekao je da iako postoje dokazi da se ledena ploča urušila prije više miliona godina, "još uvijek nismo sigurni je li ledena ploča otopljena tokom posljednjeg međuledenog perioda".Opisao je istraživanje hobotnice kao "zanimljivo i važno" i rekao da je ojačalo argumente za gubitak ledenog pokrivača tokom posljednjeg međuledenog perioda.

Nivo mora bio je između 5 i 10 metara viši nego danas

Pomoću hobotnice moguće otkriti razvoj nivoa mora

Revolucionarna studija pokazala je da su se "organoidi ljudskog mozga", kuglice neurona veličine sjemenki sezama, uspjeli integrirati u mozak štakora, povezujući se s njihovim opskrbom krvlju i komunicirajući s neuronima štakora.Tim koji stoji iza ovog rada sugerira da bi ljekari u budućnosti mogli uzgojiti komadiće moždanog tkiva iz pacijentovih vlastitih ćelija u laboratoriju i koristiti ih za popravak povreda mozga uzrokovanih moždanim udarom ili traumom.- Ovo je nevjerovatno uzbudljivo za mene kao liječnika - rekao je Isak Čen (Isaac Chen), ljekar i asistent profesora neurohirurgije na Sveučilištu Pennsylvania.<h2>Stvara se autizam</h2>Naučnici su pokazali da kada se uzgajaju u pravim uslovima, neuroni počinju formirati sićušne strukture nalik mozgu, što omogućuje naučnicima da istražuju razvojna stanja kao što je autizam.Novi rad prva je demonstracija da se moždano tkivo uzgojeno u laboratoriju može uspješno implantirati u mjesto povrede kako bi se popravio mozak odrasle osobe, što sugerira da bi u budućnosti mogla postojati klinička primjena.Čen i njegove kolege uzgajali su organoide ljudskog mozga u posudi dok nisu dostigli promjer od oko 1,5 mm. Kuglice tkiva su potom transplantirane u mozgove odraslih štakora koji su pretrpjeli ozljede vidnog korteksa. U roku od tri mjeseca, presađeni organoidi integrirali su se u mozak svog domaćina, povezujući se s opskrbom krvlju, proširivši se nekoliko puta u odnosu na početni volumen i šaljući projekcije koje su se povezivale s neuronima štakora.- Nismo očekivali ovakav stepen funkcionalne integracije tako rano. Ovo sugerira da je transplantacija neuralnog tkiva u mozgu odraslog sisavca, posebno onog koji je poremećen nekom vrstom povrede, stvarno održiv put naprijed za neuralni popravak - dodao je Čen.<h2>Prazne procesne jedinice</h2>Naučnici nisu procijenili jesu li implantati poboljšali sposobnost štakora da funkcioniraju, ali testovi su pokazali da su ljudski neuroni "ispaljivali" električne signale kada su štakori bili izloženi blještavim svjetlima. Čen je rekao da to podupire ideju da organoidi mogu djelovati kao "prazne procesne jedinice" koje bi mozak mogao apsorbirati i koristiti za obnovu nakon ozljede.Dr. Serena Barral, predavačica razvojne neurologije na UCL-u, koja nije bila uključena u rad, opisala ga je kao "nevjerovatnu" demonstraciju čiste prilagodljivosti neurona.- Postoji mnogo informacija koje se nalaze u samoj DNK i koje omogućuju neuronima da rade gdje god se nalazili, bilo da su u plastičnoj kutiji u laboratoriju ili u mozgu - rekla je.<h2>Sposobnost mozga</h2>Dodala je da će u budućim kliničkim primjenama stepen do kojeg se mozak može popraviti vjerojatno ovisiti o tome koje su funkcije izgubljene. - Vizualni korteks je jednostavniji, ali ako razmišljate o zamjeni područja koja su važna za govor, matematičke izračune, razmišljanje to bi moglo biti malo teže jer postoji mnogo sposobnosti mozga koje se razvijaju iskustvom - dodala je Barral.

Naučnici su pokazali da kada se uzgajaju u pravim uslovima, neuroni počinju formirati sićušne strukture nalik mozgu

Naučnici uspjeli presaditi djeliće ljudskog u mozak štakora

Tim arheologa iz Penn Muzeja pronašao je 5.000 godina staru kafanu sa otvorenim prostorom za ishranu i djelomičnom kuhinjom.Kafana se nalazi u južnom drevnom iračkom gradu Lagash, sada poznatom kao Al-Hiba. Arheolozi su otkrili da se u kafani nalaze klupe, prostorija koja je služila kao hladnjača, peć i ostaci stare hrane.<h2>50 centimetara ispod površine</h2>Direktorica istraživaja Sara Pizzimenti sa Univerziteta u Pisi predložila je da umjesto kopanja ravno prema dolje, tim treba koristiti drugačiji pristup iskopavanjem područja vodoravnim kopanjem. Tim je otkrio da je krčma samo 50 cm ispod površine koristeći taj pristup.- Otkrivanje lokacije poput ove gotovo 5.000 godina stare javne kafane tako blizu površine je nevjerojatno - rekla je Holi Pitman (Holly Pittman), direktorica Lagash Archaeological Project (LAP) i kustosica Bliskoistočnog odjela Penn Muzeja.&nbsp;Dodala je i to da samo pedantno, višefazno horizontalno iskopavanje može razotkriti ono što ostaje.Lagash je bio jedan od najstarijih i najvećih mezopotamskih gradova oko 3.000 godina prije nove ere. Zbog okolnih močvara i plodne zemlje, bio je glavni proizvodni centar za poljoprivredu i ribarstvo.<h2>Slobodni ljudi</h2>Pitman i tim međunarodnih istraživača uključeni su u Arheološki projekt Lagash četiri godine.Od početka istraživanja 2019. godine, arheolozi su pronašli dvije kuće, ceste, uličice, peći za pečenje keramike i keramike koje su ostale netaknute hiljadama godina.Pitman je rekla da stanovnici u Lagashu nisu bili ni elita ni robovi, već slobodni ljudi koji žive u urbanim četvrtima, drugačiji pristup od onoga što su arheolozi prije mislili kada su iskopavali ovakva područja.- Vjerovatno ono što imamo - a posebno u tako nesigurnom okruženju kao što je južna Mezopotamija - je da imate široku skupinu ljudi koje bismo mogli smatrati "srednjom klasom" tokom trećeg milenija - objasnila je Pitman.&nbsp;Kaže i da su imali slobodu djelovanja, donosili su odluke.&nbsp;- Nisu nužno imali bogatstvo, ali su bili uglavnom nezavisni i imali su mobilnost - prenosi Jerusalem Post.

Kafana se nalazi u južnom drevnom iračkom gradu Lagash, sada poznatom kao Al-Hiba

Arheolozi pronašli 5.000 godina staru kafanu

Svakog dana, otpad i otpadne vode iz domaćinstava i fabrika San Hosea završe u rijeci Tarkoles. Pored toga što ova toksična rijeka predstavlja dom mangrova u njoj živi i oko 2.000 američkih krokodila. - To je super-kontaminirano područje, koje nije uticalo na populaciju krokodila - rekao je Ivan Sandoval, biolog sa Nacionalnog univerziteta Kostarike.&nbsp;On objašnjava da je Tarkoles najzagađenija rijeka na Kostariki i jedna od najzagađenijih u Centralnoj Americi uopšte, kao i da se u njoj mogu naći teški metali, nitriti, nitrati i velika količina otpada. <h2>5.000 jedinki ove vrste</h2>Prema Međunarodnoj uniji za očuvanje prirode u svijetu je nakon nekoliko decenija lova i uništavanja staništa ostalo samo oko 5.000 jedinki ove vrste krokodila. Ipak i pored ovoga, organizacija Crocodilus navodi da se njihov broj u toku posljednjih nekoliko godina uvećao.&nbsp;Dok nova otkrića ukazuju da je to možda i zato što su veoma otporni, jer kako se čini ovim velikim gmizavcima ne smeta ni jedna od 150 vrsta bakterija koje su otkrivene u spomenutoj rijeci.Sandoval tvrdi da ovi "živi fosili" očigledno imaju izvanredne sposobnosti za preživljavanje, što ne čudi ako se uzme u obzir da na planeti Zemlji postoje oko 100 miliona godina.- Nisu morali ništa da mijenjaju milionima godina, savršeno su dizajnirani - kaže&nbsp;Sandoval.<h2>Zakoni se ne primjenjuju</h2>Sandoval je rekao da se od 1980. godine populacija krokodila Kostarike "oporavlja" i upozorava da za njih veliku prijetnju predstavljaju turisti koji ih posmatraju u njihovom prirodnom okruženju i ugrožavaju tako što ih hrane. S druge strane, o problemu zagađenja svjedoči vozač jednog od turističkih brodova Huan Karlos Buitrago, koji tvrdi da on i lokalni mještani redovno izvlače na stotine guma i plastični otpad iz rijeke. On dodaje da želi da njegovi sunarodnjaci prestanu da zagađuju njegovu "kancelariju", koja je prebogata životinjskim i biljnim svijetom. - Ne možemo sakriti zagađenje - objašnjava on, a prenose agencije. Kostarika predstavlja pravo prirodno bogatstvo, sa trećinom teritorije koja je pod zaštitom. Međutim, ono što zabrinjava je činjenica da se zakon ne primjenjuje striktno, kao i da se ova država mora efikasnije da pristupi rješavanju problema po pitanju zagađenja i očuvanja životne sredine.&nbsp;

On objašnjava da je Tarkoles najzagađenija rijeka na Kostariki i jedna od najzagađenijih u Centralnoj Americi uopšte

Najzagađenija rijeka: Kako krokodili uspijevaju živjeti u njoj

Kineski naučnici uspješno su klonirali tri "superkrave" koje mogu proizvesti neuobičajeno veliku količinu mlijeka, prenose kineski mediji.Državni list Ningkia dejli prenio je da su stručnjaci sa Sjeverozapadnog univerziteta za poljoprivrednu i šumarsku nauku i tehnologiju klonirali holštajn-frizijsko govedo koje potiče iz Holandije, prenosi CNN.Ove krave mogu proizvesti 18 tona mlijeka godišnje, odnosno 100 tona mlijeka tokom svog života, a što je skoro 1,7 puta više od količine mlijeka koju proizvodi prosječna krava u SAD.<h2>Kloniranje 120 embriona</h2>Kako navode klonirane životinje rođene su početkom ove godine.Prvo od kloniranih teladi, rođeno je 30. decembra carskim rezom, zbog relativno velike veličine od 56,7 kilograma. Naučnici su izveli kloniranje 120 embriona iz ćelija visokoproduktivnih krava i stavili ih u surogat kravu.Naučnik koji je vodio projekat, Jin Iaping, rekao je da je kloniranje "superkrava" veliki korak naprijed jer omogućava Kini da uzgaja najbolje rase "na ekonomski izvodljiv način".- Samo pet od 10.000 krava u Kini može da proizvede 100 tona mlijeka tokom života, što ih čini vrijednim resursom za uzgoj. Ali ponekad je teško tačno odrediti koja je životinja u pitanju, što otežava njihov uzgoj. Planiramo da u od dvije do tri godine stvorimo stado od više od 1.000 superkrava kako bi se smanjila zavisnost Kine od uvoza krava - rekao je Jin, prenosi Tanjug.<h2>Značajan napredak</h2>Kina uvozi čak 70 posto muznih krava iz inostranstva.U mnogim zemljama, uključujući SAD, farmeri ukrštaju klonove sa konvencionalnim životinjama kako bi dodali poželjne osobine genskom fondu, kao što su visoka proizvodnja mlijeka ili otpornost na bolesti.Kina je posljednjih godina ostvarila značajan napredak u kloniranju životinja.Kineski naučnici su 2022. godine uspješno izveli prvo kloniranog arktičkog vuka na svijetu, a 2017. godine izvedeno je kloniranje goveda sa povećanom otpornošću na goveđu tuberkulozu.

Ove krave mogu proizvesti 18 tona mlijeka godišnje, odnosno 100 tona mlijeka tokom svog života

Uspješno klonirane tri "superkrave"

Tim međunarndnih naučnika je simulirao globalni potop uzrokovan udarom asteroida prije 66 miliona godina.Naučnici su koristili specijalni softver kako bi rekreirali ogromni cunami za koji se vjeruje da je "zbrisao dinosaure s lica Zemlje" prije nekoliko desetina miliona godina. Potop uzrokovan udarom asteroida doveo je do talasa visokih nekoliko kilometara, koji su zapljusnuli cijelu planetu.Američka nacionalna administracija za okeane i atmosferu (NOAA) objavila je isječak kompjuterske simulacije na Twitteru.

<blockquote class="twitter-tweet">NEW from NOAA SOS: This dataset shows the tsunami wave caused by the asteroid that hit Earth 66 million years ago. The wave was so impressive because the asteroid is estimated to have been 6+ miles (10+ km) in diameter! Want to learn more? <a href="https://t.co/MHCGQ1VDEa">https://t.co/MHCGQ1VDEa</a><a href="https://twitter.com/hashtag/dataviz?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#dataviz</a> <a href="https://twitter.com/hashtag/Data?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#Data</a> <a href="https://t.co/tbIxp7keoy">pic.twitter.com/tbIxp7keoy</a>&mdash; NOAA Education (@NOAAeducation) <a href="https://twitter.com/NOAAeducation/status/1620086968326696961?ref_src=twsrc%5Etfw">January 30, 2023</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

Razorni prirodni događaj, koji je bio snažniji 30.000 puta od bilo kojeg zabilježenog cunamija, pokrenut je nakon udara ogromnog asteroida na mjesto gdje se sada nalazi meksički poluotok Yucatan. Nebesko tijelo je imalo prečnik veći od 10 kilometara.Asteroid je ostavio duboki krater koji je danas poznat kao krater Chicxulub, a udar je prouzrokovao valove visoke do 4,5 kilometara.<h2>Prva silumacija&nbsp;</h2>Udar asteroida se poklapa s izumiranjem u kojem je nestalo 75 posto cjelokupne flore i faune na Zemlji uključujući dionsaure bez krila. Kompjuterska simulacija je plod zajedničkog rada istraživača iz nekoliko zemalja. Naučnici su kombinovali numeričko modeliranje i analizu geoloških zapisa kako bi kreirali ono što opisuju kao "prvu globalnu simulaciju cunamija nakon udara asteroida".Moćni kompjuterski program koji modelira detalje kompleksnih tokova tekućine, koji je nazvan hydrocode, rekreirao je prvih 10 minuta generacije cunamija, dok su dva NOAA-ina modela simulirala obrasce prema kojima su se talasi širili planetom.<h2>Uticaj cunamija</h2>Naučnici su analizirali i geološke podatke s više od 100 lokacija širom svijeta kako bi potvrdili svoje procjene. Ovo istraživanje bi moglo pomoći u "procjeni i kvantificiranju rizika budućih velikih udara asteroida". Pored toga, model bi mogao pomoći u predviđanju uticaja cunamija manjih razmjera, koji se danas redovno događaju.

Asteroid je ostavio duboki krater koji je danas poznat kao krater Chicxulub

Naučnici rekreirali smrtonosni cunami koji je uništio dinosaure

Iako to mnogi vjerovatno ne znaju, Antarktik je zapravo oaza za stijene koje iz svemira padaju na Zemlju. U proteklih 100 godina naučnici su pronašli oko 45.000 meteorita na zamrznutom kontinentu, samo mali broj njih, svega oko 100, teški su otprilike kao meteorit koji je nedavno pronađen. Riječ je o meteoritu teškom 7,57 kilograma. - Veličina meteorita nije nužno važna jer čak i mikrometeoriti mogu biti nevjerovatno naučno vrijedni. Ipak, rijetkost je pronaći ovako veliki meteorit - izjavila je Maria Valdes, naučnica iz Muzeja Field.<h2>Dobro očuvan</h2>Većina svemirskih stijena koje se pronađu na Zemlji potiču iz pojasa asteroida koji se nalaz između Marsa i Jupitera. Naučnici vjeruju da je i "novi" meteorit stigao is istog pojasa prije nekoliko desetina hiljada godina.Ovakve svemirske stijene su sačinjene od starih materijala i minerala, a njihovo proučavanje pomaže naučnicima da bolje razumiju kosmos. Teški meteorit je dobro očuvan, a mogao bi rasvijetliti mnoge nepoznate aspekte historije našeg solarnog sistema.Zanimljivo, većina dobro očuvanih svemirskih stijena su otkrivene u pustinji ili na Antarktiku. Eksperti iz američke svemirske agencije NASA-e tvrde da na otkrivanje čeka još 300.000 svemirskih stijena na ledenom kontinentu.<h2>Zamrznuta pustinja</h2>Snježni pejzaž Antarktika je lišen bilo kakvog "autohtonog" kamenja, što olakšava naučnicima da uoče tamne vanzemaljske stijene u ledu.&nbsp;NASA-in opservatorij je čak objavio mapu koja ističe žarišta meteorita na Antartiku. Kontinent je praktično zamrznuta pustinja s vrlo malom stopom padavina i suhom klimom, tako da nijedna stijena nije pretrpjela mnogo vremenskog utjecaja u poređenju s bilo kojim drugim mjestom na planeti.Također, kontinuirano kretanje glečera i leda na Antarktiku otežava meteoritu da zauvijek ostane skriven ispod leda.

Teški meteorit je dobro očuvan, a mogao bi rasvijetliti mnoge nepoznate aspekte historije našeg solarnog sistema

Naučnici na Antarktiku pronašli meteorit teži od sedam kilograma

Nedavno otkrivena zelena kometa će uskoro proći pored Zemlje prvi put u 50.000 godina. Posljednji put je bila vidljiva na noćnom nebu tokom kamenog doba.Nazvana C/2022 E3 (ZTF), kometa ima orbitu oko Sunca koja prolazi kroz spoljne krajeve Sunčevog sistema, zbog čega joj je potrebno dosta da ponovo prođe pored Zemlje.<h2>Udaljenost nekoliko miliona kilometara</h2>Ova kometa će pored Zemlje proći između 1. i 2. februara, na udaljenosti od oko 42 miliona kilometara do 44 miliona kilometara, prenosi CNN.Rano jutarnje nebo, kada mjesec zađe poslije ponoći za one na sjevernoj hemisferi, optimalno je za posmatranje komete. Svemirski objekat će biti teže uočljiv za one na južnoj hemisferi.U zavisnosti od svoje osvjetljenosti, C/2022 E3 (ZTF) može čak biti vidljiv golim okom na tamnom nebu, ali dvogled ili teleskop će olakšati uočavanje komete.<h2>Prugasti repovi prašine</h2>Kometa se može razlikovati od zvijezda po svojim prugastim repovima prašine i energiziranih čestica, kao i po sjajnoj zelenoj komi koja je okružuje.Koma je omotač koji se formira oko komete dok prolazi blizu Sunca, što dovodi do sublimiranja njenog leda ili pretvaranja direktno u gas. Ovo uzrokuje da kometa izgleda nejasno kada se posmatra kroz teleskope.Nakon što prođe pored Zemlje, kometa će se najbliže približiti Marsu 10. februara.Ako oblaci ili loše vrijeme stane na put posmatranju neba, projekat Virtuelni teleskop će podijeliti direktan prijenos komete na nebu iznad Rima.

Ova kometa će pored Zemlje proći između 1. i 2. februara

Noćas nas očekuje fenomen koji nije viđen od kamenog doba 

Rijetka Zelena kometa koja kruži oko Sunca svakih 50.000 godina uskoro će proletjeti pored naše planete.Do 1. februara, kometa C/2022 E3 (ZTF) će se najbliže približiti Zemlji, a njena pozicija na nebu je takva da su Kanađani na idealnom mjestu da je primijete.Kometa kruži oko Sunca samo jednom u 50.000 godina, a obišla je oko Sunca 12. januara, a sada se kreće prema Zemlji na izlasku iz Sunčevog sistema. Zbog prirode svoje orbite, možda više nikada neće posjetiti unutrašnjost Sunčevog sistema, što znači da bi ovo mogla biti posljednja prilika čovječanstva da ugleda ovaj komet.- Trenutno je nemoguće da bi se kometa mogla vidjeti golim okom -&nbsp; rekao je Paul Vieger (Wiegert), profesor na odsjeku za fiziku i astronomiju na Univerzitetu Western u Londonu.Međutim, rekao je da će "postati svjetlija kako bude prilazila kraju januara" i da bi moglo biti vidljivo golim okom ako je nebo vedro i nema mnogo svjetlosnog zagađenja u vašem području.Smatra se da C/2022 E3 (ZTF) dolazi iz Oortovog oblaka, područja oko vanjskog Sunčevog sistema za koje se smatra da sadrži milijarde kometa koji su uglavnom u stabilnoj orbiti oko Sunca.Svakako vrijedi potruditi se, izaći vani i potražiti kometu, pogotovo ako možete doći do nekog mračnog mjesta sa što manje svjetlosnog zagađenja.

Kometa kruži oko Sunca samo jednom u 50.000 godina, a obišla je oko Sunca 12. januara, a sada se kreće prema Zemlji na izlasku iz Sunčevog sistema

Zelena kometa će proletjeti pored Zemlje prvi put nakon 50.000 godina

Legendarni teleskop je napravio fotografiju regije svemira pod nazivom Westerhout 5, koja je poznata i kao Soul Nebula.Regija sjaji vatreno crvenom bojom zbog H-alfa emisija, koje se javljaju kada vrlo energični elektroni u atomima vodika gube energiju i emituju crveni sjaj.

Hubble je prošle godine snimio maglicu Soul Nebula, koja se nalazi na udaljenosti od oko 7.000 svjetlosnih godina od Zemlje.&nbsp;Nova fotografija otkriva niz impresivnih karakteristika, a jedna od njih slobodno plutajuća gasovita globula (frEGG), koja se može vidjeti kao tamni plutajući oblak pri vrhu fotografije.Nazvana je KAG 2008 globula 13 i označena oznakom J025838.6+604259, a pripada klasi gasovitih globula koje isparavaju (EGG) i koje se javljaju u maglicama kada energetsko zračenje mladih zvijzda jonizuje okolni plin uklanjanjem njihovih elektrona.&nbsp;Gas se zatim raspršuje od zvijezda u procesu koji se naziva fotoevaporacija. FreGG-ovi se razlikuju od EGG-ova po činjenici da su odvojeni od okolnog plina, što im daje izgled suze.I jedni i drugi su interesantni astronomskoj zajednici jer se vjeruje da bi mogli biti područja u kojima su se rađale zvijezde.

Kako se mjeri jačina zemljotresa?

Na Suncu se formirao "vorteks": Naučnici pokušavaju objasniti pojavu

NASA zabrinula naučnike: Odlomio se ogroman komad Sunca

Rover NASA na Marsu otkrio metalni objekat

U dubokom okeanskom mraku živi veliki broj organizama

Kina unapređuje program istraživanja Mjeseca

Pomoću hobotnice moguće otkriti razvoj nivoa mora

Naučnici uspjeli presaditi djeliće ljudskog u mozak štakora

Arheolozi pronašli 5.000 godina staru kafanu

Najzagađenija rijeka: Kako krokodili uspijevaju živjeti u njoj

Uspješno klonirane tri "superkrave"

Naučnici rekreirali smrtonosni cunami koji je uništio dinosaure

Naučnici na Antarktiku pronašli meteorit teži od sedam kilograma

Noćas nas očekuje fenomen koji nije viđen od kamenog doba

Zelena kometa će proletjeti pored Zemlje prvi put nakon 50.000 godina

Snimljene zapanjujuće fotografije vatrene maglice

Nauka

Kako se mjeri jačina zemljotresa?

Na Suncu se formirao "vorteks": Naučnici pokušavaju objasniti pojavu

NASA zabrinula naučnike: Odlomio se ogroman komad Sunca

Rover NASA na Marsu otkrio metalni objekat

U dubokom okeanskom mraku živi veliki broj organizama

Kina unapređuje program istraživanja Mjeseca

Pomoću hobotnice moguće otkriti razvoj nivoa mora

Naučnici uspjeli presaditi djeliće ljudskog u mozak štakora

Arheolozi pronašli 5.000 godina staru kafanu

Najzagađenija rijeka: Kako krokodili uspijevaju živjeti u njoj

Uspješno klonirane tri "superkrave"

Naučnici rekreirali smrtonosni cunami koji je uništio dinosaure

Naučnici na Antarktiku pronašli meteorit teži od sedam kilograma

Noćas nas očekuje fenomen koji nije viđen od kamenog doba

Zelena kometa će proletjeti pored Zemlje prvi put nakon 50.000 godina

Snimljene zapanjujuće fotografije vatrene maglice