FILM I TV

Siniša Pavić: U „Boljem životu“ sam imao apsolutnu kontrolu

Pavić: Danas i Šekspira mijenjaju ( Dušan Milenković/“Blic“)

Razgovarao: Nerma AJNADŽIĆ

8.12.2017

Pantići, Šojići, Šudra, Popadići, teško se danas može zamisliti da neko nije čuo za ove likove ili da nije gledao serije "Bolji život", „Pozorište u kući“, „Vruć vetar“, "Srećni ljudi", film "Tesna koža"...  

Generacije i generacije uživale su gledajući i prateći živote glavnih likova koje je osmislio legendarni scenarista Siniša Pavić (84).


Bogatstvo dijaloga

U ekskluzivnom intervjuu za "Dnevni avaz" Pavić je govorio o svojim ostvarenjima, koliko mu ona znače, ali nam je otkrio i da radi na novom projektu. 

- Spremam novo nešto. Ne radim više tempom kao ranije. Iza mene je dosta toga urađeno. Ovo sad što radim na neki način me obavezuje da bude sasvim drugačije od svega što sam do sada radio, a da se zadrži sve što je bilo dobro u mom rukopisu - govori Pavić.

Dakle, riječ je o seriji?

- Da. Od filma sam pobjegao davno, još poslije "Tesne kože". Nisam se dobro osjećao u sistemu u kojem se kod nas film radi. Dok pišete scenarij, veoma ste omiljeni, a kad ga završite i oni ga se dočepaju preko ugovora, rade nešto što misle da znaju bolje od scenariste. Pošto mislim da mene ne bi zvali da znaju sami uraditi, onda je tu dolazilo do raznih ekscesa. Ponekad sam se odricao svojih tekstova. Ne mogu raditi tamo gdje ja potpisujem scenarij i odgovornost za svaku riječ, a nije svaka riječ moja.

Za seriju "Bolji život" ste rekli da ste njome zadovoljni od početka do kraja.

- Tu sam se prvi put izborio poslije "Vrućeg vetra", gdje sam morao trpjeti, da tako kažem, nasilje reditelja ili producenta. "Bolji život" je već bila serija u kojoj sam imao apsolutnu kontrolu teksta i izbora glumaca, reditelja... Nijedna riječ nije promijenjena u 90 epizoda. To je bio ubitačan tempo. Takav princip rada sam izborio na televiziji, smatrajući da bez scenariste ne postoji ništa osim bijelog papira. Ako je scenarij perfektan i daje veliko bogatstvo dijaloga, onda se tu nema šta mijenjati. Ali danas i Šekspira mijenjaju.

Vi vjerujete u sebe i volite svoj posao?

- Umjetnici ne bi bili neki kreatori niti radili taj posao da ne vjeruju u sebe. Od mladosti sam ponio tu neku klicu da je rad prije svega i da rad čini čovjeka. Moj rezultat se pokazao tek poslije ogromnog broja stvari koje sam uradio za televiziju. Vidi se da je to nešto što ima zajednički temelj, bez obzira na aktuelnosti i bez obzira na generaciju. Danas te serije gledaju generacije koje tada nisu bile ni rođene. Ima nešto što je zajedničko svim ljudima, bez obzira na to kada su rođeni. To su strah, ljubav, kreativnost, nesreća, sreća, mjesto pod suncem, borba za porodicu i bližnjega, borba protiv nekoga... Na kraju krajeva, život je borba.


Jeste li očekivali ovoliku popularnost i desecima godina poslije?

- Teško je reći šta sve čovjek u životu očekuje. Očekuje se da to što radite bude prihvaćeno, a da li će iduće generacije to prihvatiti, ne razmišljate toliko daleko. Scenarije pišem kao što bih pisao knjigu. Čovjek kada piše knjigu, svjestan je toga da će tu knjigu neko čitati, ako je dobra, i kroz 20 ili 30 godina.

Pišem za jednog mog čitaoca ili gledaoca, prijatelja koji je obrazovan, ima smisla za humor, voli čitati, voli smišljene, pametne stvari, u kojima ima smijeha. Ali se smije jer razumije, a ne samo da se nasmije.

Moja kontrola nad snimanjem je upravo zbog toga, da se to što sam radio zadrži, da se ne pada u banalnost, površnost, kreveljenje, nepotrebne seksi scene... To bi samo pojeftinilo stvari. Nisam računao na to, ali sam radio kao da ću živjeti 1.000 godina.

Je li slučajnost da ste kroz serije oslikavali realnost oko nas?

- U mojoj monografiji ima nešto što je jedan kritičar napisao, a što meni laska, a nije netačno. Kaže: "Kad bi cijela naša civilizacija propala, po njegovim serijama, kad bi se one sačuvale, mogli bi da se rekonstruišu naši životi." Moje serije su počele u Jugoslaviji, preživjele su raspad, promijenile su oblik države, sistem i generacije. "Bolji život" egzistira već 30 godina, a kao da je snimljen jučer. Ali društvo je drugačije.

Nema velike razlike u društvu otprije 30 godina i danas?

- Sada je još malo gore nego prije. Niste ranije mogli doći na pozicije. Ranije je bilo poželjno da budete član Saveza komunista, ali nije bilo neophodno. Cijenila se vrijednost čovjeka.

Jedan karakter

U Vašim serijama i filmovima glumili su neki od vrhunskih glumaca...

- Ti likovi su živi, jer svako u njima pronalazi nešto što je on u životu vidio, ali nije shvatio značaj i smisao. I Šurda i Šojić su različiti likovi koji iz različitih uglova posmatraju stvarnost.

Šurdu je utjelovio Ljubiša Samardžić, koji je nedavno preminuo.

- S Ljubišom je bilo lako sarađivati. On je bio otvoren i srdačan čovjek, vrlo komunikativan. Imao je i taj osmijeh koji apsolutno otvara sva vrata. Veoma sam ga volio.

Lane kao Šurda

Je li istina da je Šurdu trebao glumiti Milan Gutović Lane?

- Reditelji su pravili neke svoje podjele u kojima je u "Vrućem vetru" trebao igrati Lane. Nisam u tim podjelama učestvovao. Poslije je to došlo do Ace Đorđevića, koji je već tada bio vodeći reditelj na televiziji. On je to uradio kako je on to smatrao da treba i na kraju je odlično ispalo.

Vodim računa o onima koje volim

- Kad ne pišem, vodim računa o onima koje volim. To su moja supruga i moj unuk kad dođe ovdje da se malo pozabavimo jedan s drugim. Počeo je sada da gleda "Porodično blago" i dopada mu se. Imam i dva psa koja veoma volim - govori Pavić.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.