TOP-INTERVJU

Jovan Marjanović, direktor SFF-a za "Dnevni avaz": U temeljima festivala je želja za umjetnošću

Kroz jedan program govorimo o prošlosti, a mislimo na budućnost

Jovan Marjanović. Foto: Edvin Kalić

11.8.2023

Novo izdanje Sarajevo Film Festivala je pred nama. Glavni grad Bosne i Hercegovine zahvatila je festivalska groznica, te nema sumnje da će grad na Miljacki u narednim danima biti centar kulture, umjetnosti, dobrog provoda i susreta ljudi iz cijelog svijeta. O festivalu nekad i sad, njegovom uticaju na kulturu, izazovima u organizaciji ovako monumentalnog događaja, za Dnevni Avaz govori Jovan Marjanović, prvi čovjek SFF-a. U jednom izuzetno otvorenom razgovoru, otkriva šta zapravo Sarajevo Film Festival znači za Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu.

Rekalibrirani programi

Šta možemo očekivati od ovogodišnjeg Sarajevo Film Festivala?

-Na 29. Sarajevo Film Festivalu publika može očekivati ono što se očekivalo i što je okupljalo publiku svih ovih godina postojanja Festivala, a to je prije svega kvalitetan program. Ove godine prikazujemo 235 filmova iz 59 zemalja u 18 programa, od kojih je 49 filmova u takmičarskim programima u konkurenciji za Srce Sarajeva u četiri takmičarske sekcije. Programski, ove godine imamo nekoliko novina. Open Air program, pored tradicionalno najširem krugu publike zanimljivih naslova iz cijeloga svijeta koji se prikazuju u Ljetnom kinu Coca-Cola ili popularnom Metalcu, od ove je godine proširen na veći broj filmova i dodatno fokusiran na domaći film posebnom selekcijom koja se prikazuje u Ljetnom kinu Stari Grad. Summer Screen i Kinoscope programi su rekalibrirani, pa Summer Screen donosi panoramu najboljih svjetskih arthouse filmova prvog dijela godine, a Kinoscope istražuje nove tendencije svjetske kinematografije. Kao što je film otvaranja „Poljubite budućnost“ (Kiss the Future) koji govori o prošlosti, ali se odnosi i na budućnost što se vidi i u naslovu filma, kroz jedan program govorimo o prošlosti, a mislimo na budućnost. To je program „30 godina od Prvog ratnog kina Apollo“, u kojem prikazujemo filmske klasike. Prikazujemo ih u podrumu Akademije scenskih umjetnosti, gdje smo filmove gledali u tada gradu pod opsadom i gdje su ljudi rizikovali svoje živote – i oni koji su te filmove prikazivali, puštali, i oni koji su dolazili da te filmove gledaju. Želja za umjetnošću, za slikom svijeta iz jedne drugačije perspektive i iz drugog svijeta, bila je jača od razaranja i uništavanja. To je nešto što je i u temeljima Festivala. Festival ima svoje korijene u brojnim filmskim programima koje je Obala Art Centar organizovala za vrijeme opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine, poznatih kao „Prvo ratno kino Apollo“. Sjećamo se kako je bilo onda gledajući te izvrsne filmove danas na istom mjestu, i slavimo umjetnost. Vjerujem da će ove projekcije biti poseban doživljaj.

Ono što je također novost ove godine je da dio programa već četvrtu godinu zaredom prikazujemo u Mostaru, a od ove godine po prvi put i u Tuzli, zahvaljujući novom ekskluzivnom sponzoru, Bingo Group. Nakon festivala, filmove prikazujemo i u Gradačcu, Jajcu i Visokom. Možemo reći da smo svi zajedno u jednoj priči, jednom kinu, na jednoj otvorenoj ljetnoj lokaciji, s istom željom za filmskom umjetnošću i zajedništvom, što nas je okupljalo i u najmračnija vremena. Slika svijeta koju nudi film i zajedničko gledanje filma, nema alternativu.

Iako ste i ranije aktivno učestvovali u organizaciji Sarajevo Film Festivala, ovo je druga godina da ste na čelu festivala. S kojim izazovima ste se susretali u dosadašnjem radu?

-Najveći izazov je bila godina pandemije 2020., kada smo u prilično kratkom roku cijeli Festival morali prebaciti “online”, u godini u kojoj sam bio ko-direktor s Mirsadom Purivatrom. To je vjerovatno bio najveći izazov, ali i godina poslije koja je još uvijek bila pandemijska nije bila puno lakša. Međutim, sve smo te izazovne procese uspješno integrisali u naš razvojni plan i nastavili rasti. Ove godine je izazov štrajk filmskih radnika u Hollywoodu, koji će se, još više nego na ljetne, odraziti na jesenje festivale, ali sigurno da i mi osjećamo utjecaj tog štrajka. Izazovi nas prate još od nastanka, ali Festival ih je svaki put uspješno integrisao u dio svog razvojnog procesa.

Čime se najviše ponosite u dosadašnjem angažmanu na čelu Sarajevo Film Festivala i čemu težite u narednom periodu?

-Moj angažman na Sarajevo Film Festivalu traje skoro 25 godina, i bez obzira što sam profesionalno još nekim angažmanima uključen u filmsku industriju – kao producent, pedagoškim radom na Akademiji scenskih umjetnosti i konsultantskim radom za različite poslovne subjekte, Sarajevo Film Festival je od početka bio i sve ove godine ostao konstanta. Ono što ovaj Festival čini posebnim, ili mene lično i ponosnim, jesu ljudi koji se okupljaju oko Festivala i zajedničkim trudom, radom i zalaganjem od njega čine jedan od najprepoznatljivijih i najsnažnijih domaćih brendova, jednu pozitivnu stvar po kojoj je Bosna i Hercegovina prepoznata u međunarodnim okvirima. Čini me ponosnim da taj projekt, zajedništvo ljudi okupljenih oko njega, zajednička želja za uspjehom, od ovog projekta iz zemlje s brojnim problemima stvaraju projekt od kojeg koristi ima cijela regija i koji je prozor u svijet i za domaću i za regionalnu kinematografiju, mjesto susreta regije i svijeta. U narednom periodu težit ćemo naravno rastu, ali moram napomenuti da je Sarajevo Film Festival uvijek rastao i širio se strateški, onda kad smo smatrali da postoji razlog za to i u segmentima gdje je to bilo potrebno.

Promjena paradigme

Kakav je status bh. filma u odnosu na regionalnu, evropsku i svjetsku kinematografiju? Kasnimo li ili idemo u korak sa svijetom?

-Bh. kinematografija je specifična u odnosu na region po tome što ima nekoliko autora koji su svjetski priznati i čiji novi filmovi redovno dolaze do najšire europske i svjetske publike. To nas s jedne strane može zavarati da je sve kako treba. Međutim, imamo problem sa tim da u zadnjih desetak ili nešto manje godina, mi u principu nismo imali neka imena koja su se probila do tog statusa, jer se nije ulagalo u produkciju dovoljno ili se nije ulagalo strateški. Nadamo se da je sada došlo do promjene te paradigme jer evo, u posljednjih dvije godine je došlo do porasta produkcije, doduše serija, međutim i filmova, ali za pretpostaviti je da će porast aktivnosti dovesti do toga da poraste i kvalitet i do toga da mladi autori, talenti, steknu potrebno iskustvo i izađu sposobniji da svoje autorske vizije iznesu u mediju filma. U posljednje vrijeme dolazi do porasta interesa za domaći film kod publike, u čemu posebnu ulogu ima BH Telecom, koji je strateškim i velikim financijskim ulaganjem značajno promijenio paradigmu cijele jedne privredne grane – bh. kinematografije, a taj porast inetersa publike za domaćim sadržajem garantuje da smo ustvari uhvatili priključak sa regijom koja je zadnjih par godina zaista povećala volumen produkcije

Jovan Marjanović. Instagram

Jesmo li previše okrenuti ratnoj tematici u našoj kinematografiji? Možemo li i kad ćemo izaći iz tih okvira?

-Porast proizvodnje će neminovno dovesti i do toga da će se bh. film i serije baviti širim spektrom tema, i to već vidimo na brojnim kriminalističkim i humorističnim serijama koje se trenutno proizvode. To se jednim dijelom vidi i na filmovima. S druge strane, rat je uvijek bio tema filma i potpuno je za očekivati da će se ratnom prošlošću baviti autori i nekoliko generacija nakon ovog posljednjeg rata. Bave se i dalje i Prvim svjetskim ratom, i Drugim svjetskim ratom, i ostalim ratovima, tako da to nije spefičnost bh. kinematografije i nije toliko za čuditi se, jer rat promijeni i utječe na živote nekoliko generacija, i naravno da će se to odraziti i na sliku svijeta u filmu.

Festival iza glamura

Komentar tvrdnje da je Sarajevo Film Festival postao manifestacija glamura i prestiža, te se udaljio od kulture? Bitnije je pojaviti se na crvenom tepihu, tj. bosanskom ćilimu, dok se o tematici i porukama filmova najmanje govori...

-Festival je sve to, i možda se površnim čitanjem medija čini da je isključivo fokus na lifestyle i lakšim temama, međutim broj medija koji izvještavaju sa Festivala i njihova različitost omogućavaju da se na jedan vrlo opsežan i dubok način razgovara i u medijima o filmovima, a svakako i među posjetiteljima Festivala kroz razgovore sa autorima filmova, kroz brojne programe koji su fokusirani na to da se preispita slika svijeta kakvu vidimo u filmskom programu Festivala. Javna televizija BHRT proizvodi nekoliko sati programa dnevno sa Sarajevo Film Festivala, i većina tog sadržaja su upravo razgovori s filmskim autorima o filmu i njihovim djelima. Što se tiče onog šta je Sarajevo Film Festival iza glamura i crvenog tepiha, to je naravno mnogo više. Većina gostiju Sarajevo Film Festivala je tu upravo zbog njegovog profesionalnog i edukativnog dijela. U takmičarskom programu imamo 49 filmova, od kojih neki u Sarajevu imaju svoje svjetske premijere i želimo od njih da napravimo zvijezde. Neki od njih jesu zvijezde, a neke od njih želimo da napravimo zvijezdama. Tako da je prisutnost i pozornost svih mogućih medija ključna za to. Miks svega toga - glamura, šušura, ali i profesionalnosti i rada, ono je što ustvari Sarajevo Film Festival čini značajnim i posebnim.

Da li Sarajevo kao glavni grad jedne evropske države ima dovoljno kulturnih manifestacija?

-Manifestacija ne manjka. Ali jesu li sve relevantne, možda je značajnije pitanje. Ne bih govorio pojedinačno o manifestacijama. Mi se bavimo organizacijom Festivala, a tokom godine produkcijom, plasmanom i distribucijom filmova, programskim sadržajem u kinu Meeting Point tokom cijele godine, različitim programima i filmovima na našoj digitalnoj platformi ondemand.kinomeetingpoint.ba. Orijentirani smo na filmsku industriju.

Da li je film i u kojoj mjeri pokretačka snaga bh. kulture i umjetnosti?

Film po svojoj prirodi okuplja više različitih umjetničkih grana. Da bi snimili film, trebaju vam i pisci, i režiseri, i kamermani, glumice, glumci, dizajneri, arhitekti, fotografi.., i čitav niz kreativca kako bi se film kao kolektivno autorsko djelo proizveo. Isto tako i televizija. Ta činjenica ustvari postavlja filmsku industriju u jedno sjecište drugih kreativnih industrija. Ako tako posmatramo, možemo reći da film ima mogućnost da pokrene više kreativnih sektora istovremeno. U BiH je filmska industrija imala uspjeha kako kod domaće publike tako i na međunarodnom planu, ostvarila je vidljivost kod publike i kod šire javnosti, koja joj je i dala ovaj imidž o kojem govorite u svom pitanju.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.