TEŠKA VREMENA Glumac iz izolacije za "Avaz"

Dragan Marinković Maca: Kad sve prođe, neću imati ni za kifle

Jedva čeka da zagrli drage ljude

M. S. S. / Avaz.ba

Maca: Pokušavam da ostanem socijalan čovjek

Foto: Arhiv


Jedan od omiljenih glumaca, voditelja ali i komičara Dragan Marinković Maca, izolaciju podnosi veoma teško. Ističe da mu nedostaju drugi ljudi i zagrljaji.

- Šetam ko labrador, i jedva čekam da zagrlim sebi drage ljude, koje nažalost ne mogu da vidim. Čemu smisao života ako nekome zabranite zagrljaj, čemu smisao ako ćemo biti dva metra jedni od drugog - kaže Marinković. 

Problem je kaže u tome što smo prije živjeli brz način života, a sada smo svi u svojim domovima i nismo navikli na to. 

- Jednostavno smo stali, sve je stalo, ljudi ne rade i ne funkcionišu, sa 200 na sat mi smo udarili u zid. Ovo mi je gore od rata. U ratu je bilo derneka i bili smo kreativni i stvarali smo, a ovo sad, ja ne mogu knjige pročitati. Jedva sam "Malog princa" neki dan pročitao, jer nemam koncentracije - priznaje Maca.

Sa nekim mjerama ovaj popularni voditelj se i ne slaže.

- Mom djetetu od 15 godina zabraniti da izađe na svjež vazduh i na D vitamin i sunce, za mene nije razumljivo. I moja majka da sjedi u kući - govori Marinković.

  • Maca: Sad više niko ne priča ni s kim

    Maca: Sad više niko ne priča ni s kim

    Foto: Arhiv


Udebljat ću se

Mnogo ljudi je od početka pandemije ostalo bez posla i svojih prihoda, a među njima pogođeni su i glumci.

-  Kada sve prođe, gdje ću vani kada nemam ni za kifle. Niti imam para niti života, niti smisla života - ističe glumac.

Ali iako se ne slaže sa svim propisima, glumac ih se i dalje pridržava.

- Pridržavam se ipak, hodam i šetam, ne mogu da ostanem u kući. Duže mogu da izdržim ispod vode nego u kući. Udebljat ću se i uništiti sam sebe - priča Maca.

Svoje kontakte i dalje pokušava da održava.

- Pokušavam da ostanem socijalan čovjek, ali ne idem od čovjeka do čovjeka - kaže Marinković.

Poručuje i da je problem što su svi postali ovisni o tehnologiji. 

- Sad više niko ne priča ni sa kim, nego svi bulje u telefon. Meni treba živa riječ i zagrljaj, pogled u oko, da vidim nekog i osjetim. Meni je to sreća. Ja sam čovjek koji je odrastao uz igrice i društvo, a ne uz kompjuter. Ja nemam ni kompjuter ni laptop. Niti ću ga kad imati niti mi treba. Na telefonu imam sve što mi treba - kazao je Marinković.

NA VRH

Podijeli članak na