Dara Bubamara kaže da je u školi redom šamarala dječake i djevojčice koje joj nisu bile simpatične, te i da je vršnjakinju premlatila kad joj je napravila sačekušu. Ona kaže da je nije grizla savjest poslije incidenta, a sad kad je zrelija, tek je  shvatila šta je uradila.

- Nisam ponosna na to, ali sjećam se kako sam, kao mala, bila kočijaš. Znala sam bolje od dječaka da se pobijem i šamaram. Desilo se jednom da me je jedna djevojka mnogo nervirala i napravila sam joj sačekušu i unakazila je. Prebila sam je i mnogo mi je bilo žao. Danas je vjerovatno ne bih prepoznala, ali naravno da bih se izvinila kad bih imala priliku. Ona te batine vjerovatno nikad nije zaboravila. Svako treba da se odbrani ako se osjeća ugroženo, ali ne moramo probleme da riješavamo batinama - priča Dara, pa je dodala da je imala slobodu i u školi i kod kuće jer kažnjavanje nije pomagalo da se smiri:

- Kod kuće smo se svi voljeli i bili smo složni kao porodica. Skakali smo jedni za druge i odatle ide ta moja sloboda, pa sam bila bila malo više nemirna. Nisu mogli da me uhvate ni za glavu ni za rep. Šta god da sam uradila nikad me nisu surovo kažnjavali. Nisu čak ni nastavnici jer sam svima bila simpatična - kazala je.

Bubamara tvrdi da su u školi prepoznali njen talenat za pjesmu, pa je vaspitačica usmjeravala kako da pokaže talenat. 

- Glavni razlog što sam počela da pjevam jeste što je učiteljica prepoznala talenat i tako me je gurala da pjevam redovno na predstavama. Mnogi su mislili da sam sama sebi dala ime Dara Bubamara jer se stidim svog imena Radojka. To nije istina, nikada se nisam stidila, a takav nadimak sam dobila jer sam energična i svuda pravim haos. Nikad nisam sjedila mirno u mjestu, a takvu energiju sam naslijedila od majke. Za sve u životu mi se to isplatilo, ali nekad pretjeram u iskrenosti. Kažu ljudi da je nekad bolje prešutiti nešto, ali ja uvek kažem makar skupo koštalo. Dobra sam kao hljeb, što kažu, ali ako me neko zezne, gotov je - objasnila je Dara.