Iza pjesme, osmijeha i pune kafane često se krije potpuno druga slika života, a o tome otvoreno govori pjevačica Ruža Efendić za “Dnevni avaz”. Kako kaže, publika vidi samo ono što joj se servira, dok se prava borba odvija daleko od očiju javnosti.
Teški životni trenuci nisu je zaobilazili, ali posao nikada nije smio stati. Upravo u tim situacijama, kako priznaje, pokazuje se prava snaga jednog pjevača.
- Ljudi vide nasmijano lice i misle da je sve savršeno, a ne znaju šta nosiš u sebi. Pjevala sam svadbu četiri dana nakon smrti moje majke, pa poslije toga i koncert. U jednom trenutku okreneš se, obrišeš suze, duboko udahneš i izađeš pred ljude kao da je sve uredu. To je naš posao, tu nema bolovanja, nema pauze – iskreno govori Efendić.
Bakšiš kao manji auto
Bakšiš je neizostavan dio kafanske scene, a često nosi i posebnu simboliku za izvođače. Ruža se i danas jasno sjeća svojih početaka i prvih zarađenih novčanica. Kako kaže, tada su emocije bile jače od same vrijednosti novca, jer je svaki početak nosio posebnu težinu.
- Sjećam se prvog bakšiša, to su bile njemačke marke, par stotina, ali meni je to tada bilo kao da sam džekpot dobila. Počela sam u Starom Travniku i taj osjećaj nikad ne zaboravljaš – prisjetila se.
S godinama, nastupi su postajali veći, a s njima i zarada. Ipak, ističe da se neke situacije pamte više po atmosferi nego po cifri.
- Na jednoj svadbi bilo je nekoliko hiljada, bukvalno sa svih strana novčanice, kao neko takmičenje. Ne volim govoriti tačno koliko, ali eto kao jedan manji, ali dobar auto. Bilo je baš ozbiljno – kaže Efendić.
Iako mnogi smatraju da je u ovom poslu novac presudan, Ruža naglašava da je način na koji se daje mnogo važniji. Upravo tu, kako kaže, pravi razliku između poštovanja i poniženja. Dodaje da energija publike direktno utječe na njen nastup i emociju koju daje na sceni.
- Ako mi neko maše parama u fazonu “hajde”, meni se tu sve ugasi. Kao da me neko potcjenjuje. Ne mogu protiv sebe, jednostavno blokiram. Nekad mi je draža jedna iskreno data novčanica nego sto velikih uz nepoštovanje. Sve je u pristupu – objašnjava ona.
Estrada bez iluzija
Godine provedene na sceni donijele su joj iskustvo, ali i razočarenja. Kako kaže, odnosi među kolegama često nisu onakvi kakvim se predstavljaju javnosti.
Ističe da popularnost privlači ljude, ali da se prava slika vidi tek u teškim trenucima.
- Estrada je jedna bara puna krokodila. Dok si u „hajpu“, svi su tu, zovu, nude saradnje. Kad malo zapne, nema nikoga. To je realnost i to sam osjetila na svojoj koži – kaže Efendić.
Jedno iskustvo posebno joj je ostalo urezano u pamćenje. Razočarenje, kako priznaje, ponekad boli više nego otvoreni sukob.
- Bila sam uvijek tu za jednog kolegu, i privatno i poslovno, a kad sam ga nazvala, dobila sam samo “seen”. To me baš zaboljelo, jer takve stvari ne očekuješ od ljudi koje smatraš bliskim – iskrena je.
Drama koju ne zaboravlja
Tokom karijere doživjela je i situacije koje su bile daleko od muzike i zabave. Jedan nastup pretvorio se u haotičnu i opasnu situaciju koju, kako kaže, nikada neće zaboraviti. Sve se desilo iznenada, pred velikim brojem ljudi, što je dodatno pojačalo strah i paniku među prisutnima.
- Bilo je oko 600 ljudi kada su odjednom upali momci s fantomkama i počeli pucati. U sekundi smo svi bili pod stolovima, na koljenima, vriska, panika. To su slike koje ti ostanu za cijeli život – ispričala je.
Iza uspješne karijere krije se i velika lična žrtva. Vrijeme provedeno na nastupima, kako priznaje, ostavilo je trag na njen privatni život. Posebno joj je teško kada se osvrne na period odrastanja svoje djece.
- Nisam bila uz svoju djecu koliko sam željela. Propustila sam mnogo njihovih trenutaka, njihov rast. Dok sam se borila i radila, oni su odrasli. To je ono što kafana uzme, a nikad ne vrati – iskrena je.
Nedavni zdravstveni problemi dodatno su joj promijenili pogled na život. Ono što je trebalo biti rutinska intervencija pretvorilo se u veliko iznenađenje. Kako kaže, taj trenutak joj je bio jedan od najtežih u posljednje vrijeme.
- Otišla sam operisati kilu iznad pupka, a probudila se s informacijom da su mi izvadili tumor. Bila sam u šoku, nisam mogla vjerovati. Hvala Bogu, nalaz je uredan, ali takve stvari te promijene – kaže ona.
Kada je riječ o budućnosti, Ruža ne krije da i dalje ima velike ambicije. Iako je već izgradila ime, želi ostaviti još jači trag na sceni. Posebno ističe jednu želju koja bi za nju imala posebnu težinu.
- Voljela bih da mi Dino Merlin uradi pjesmu. On je neprikosnoven. Eto, želje su tu da se ostvaruju - kaže.
Dodaje da publiku uskoro očekuju noviteti, ali bez žurbe, te ima spremne dvije pjesme, ali i da je sve postalo instant, te da zbog toga još ne želi da ih objavi, jer, kako kaže, cilj joj je da sve što radi ima težinu.
Ljubav iz kafane
Kafana joj nije donijela samo teške trenutke. Upravo tu je započela i njena životna priča koja traje već decenijama. Kako kaže, njihov odnos je s vremenom sazrijevao i danas je ispunjen razumijevanjem i podrškom.
- Upoznala sam supruga prije 25 godina u kafani. Na početku mu nije bilo jasno sve to, kako ja sa svima pričam i koliko ljudi poznajem. Malo mu je smetalo, ali kad me upoznao, shvatio je ko sam. Danas mi je najveća podrška – kaže Efendić.
Smršala iz inata
Promjena fizičkog izgleda nije bila slučajna, već rezultat svjesne odluke i dugotrajnog rada. Uz zdravstvene razloge, priznaje da je imala i dodatni motiv. Proces nije bio brz, ali je, kako kaže, bio vrijedan svakog truda.
- Morala sam zbog zdravlja jer nisam bila dobro, ali i iz inata. Imala sam osjećaj da me ljudi ne shvataju ozbiljno. Krenula sam s dijetom, plivanjem, treninzima. Trajalo je, ali evo sad sam “raketa”, još malo do ljeta – kaže kroz osmijeh.
