Premijer liga Bosne i Hercegovine bogatija je za još jednog proslavljenog fudbalera, koji je prošle sedmice sjeo na klupu Slavije. Riječ je o Milku Đurovskom, čija je igračka karijera dobro poznata istinskim ljubiteljima fudbala sa prostora bivše Jugoslavije.

Hrabar korak

Osvajao je trofeje s Crvenom zvezdom (po dva puta šampion i osvajač Kupa Jugoslavije) i Partizanom (po jednom šampion te osvjač Kupa i Superkupa Jugoslavije). Ostvario je historijski rezultat osvajanjem bronzane medalje na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu 1984. godine s reprezentacijom Jugoslavije.

Bio je jedan od onih koji je igrao fudbal za publiku pa ne čudi što ga i danas vole od Vardara do Triglava. Mnogi kažu da je mogao imati i briljantniju inozemnu karijeru. Kada je 1990. godine odlazio iz Partizana, mogao je da bira između evropskih velikana, ali se odlučio za holandski Groningen.

- Mnogi danas ne znaju da mi u to vrijeme nismo mogli da idemo vani prije 28. godine i zato je jugoslavenska liga imala kvalitet. Za Zvezdu i Partizan sam odigrao skoro 400 utakmica. Kao 20-godišnjak, imao sam ponudu iz Rome, ali je bilo takvo vrijeme da sam u inozemstvo otišao tek u 29. godini.

No, i s Groningenom sam tada napravio najbolji rezultat u klupskoj historiji. Osvojili smo treće mjesto u njihovom šampionatu – kaže Đurovski.  

Ljubitelji fudbala pamte Đurovskog kao vrhunskog igrača s harizmom. U Crvenu zvezdu došao je kada je imao 12 godina i bio je na dobrom putu da postane Zvezdina peta zvezda. Nakon 11 godina u crveno-bijelom dresu, napravio je u to vrijeme hrabar korak - prešao u Partizan. Bio je to najveći transfer u historiji jugoslavenskog fudbala.

- Zovu me novinari, prijatelji, nazivaju me legendom. Ja im kažem da nisam legenda, legende su Dragan Džajić, Rajko Mitić, Dragoslav Šekularac, Vladimir Petrović Pižon... Titule, olimpijska medalja, to mi je bilo najmanje bitno.

Meni je bilo lijepo da igram fudbal i da uživam pred punim tribinama. Za mene je fudbal bio da na utakmici napravim potez, dignem publiku na noge... Zbog navijača sam i igrao – ističe Đurovski.

Podrška naroda

Naš sagovornik odlično poznaje selektora Bosne i Hercegovine Mehmeda Baždarevića. Imali su mnogo duela osamdesetih godina prošlog stoljeća.
 
- Baždarević je moj dobar prijatelj. Nismo se dugo vidjeli i nadam se da ćemo se sresti u Sarajevu. Što se tiče reprezentacije, ne znam hoće li on podmlađivati ekipu, ali BiH ima odlične igrače, kao što su Miralem Pjanić, Edin Džeko i da ne nabrajam dalje. Morali bi napraviti dobar rezultat.

Ali, bez podrške i kvalitetnog rada ljudi u Savezu, trener i igrači ne mogu sami. Moj brat Boško rekao je jednom prilikom da trener treba biti kao predsjednik, koji ima podršku svog naroda. Baždarević mora imati odriješene ruke bar jedan ciklus. Odabir igrača mora biti isključivo njegov, a ne kao što se u našem okruženju dešava, da neko mora igrati kako bi se prodao. Ja vjerujem da je Baždarević sposoban da napravi odličan rezultat – podvlači Đurovski.

Lijepe uspomene

Nakon 26 godina, Đurovski je ponovo u Sarajevu.

- Posljednji put bio sam 1990., kada sam sa Partizanom gostovao kod Željezničara. Drago mi je da sam tu. Imam lijepe uspomene. Logično je da se mnogo toga promijenilo, ali kažem, drago mi je da sam tu, imam neki lijep osećaj. Imat ću priliku da vidim i svog nekadašnjeg saigrača iz Zvezde Husrefa Musemića, koji se pokazao odličan i kao trener – govori Đurovski.

Skrasio se u Mariboru

Milko Đurovski završio je fudbalsku karijeru u Sloveniji, gdje je započeo novu - trenersku. Rođeni Makedonac, koji je slavu stekao u Beogradu, slijedio je svoje srce i sa suprugom Andreom skrasio se u Mariboru.