Otkako se završio meč protiv Gibraltara, svaki istinski zaljubljenik u našu nogometnu reprezentaciju odmah je počeo razmišljati o Belgiji.

Mašta se o veličanstvenoj pobjedi, vizuelizirajući sve te šanse, gol Džeke glavom pred kraj prvog dijela, pa još jedan u nastavku i, naravno, očajna lica Lukakua, Azara (Hazard) i društva.

Nisam ni ja iznimka u tom fantaziranju...

A onda zazvoni telefon i kolega Delvin sa portala Avaz.ba vrati me u stvarnost i zamoli da napišem koju rečenicu o utakmici odluke, neka svoja viđenja.

I tako se brzo okrećem realnosti, misli su usmjerene ka jednoj od najpotentnijih nogometnih generacija ikada, petoj selekciji svijeta. Zvijezdama koje iz dana u dan pune rubrike namijenjene strijelcima u evropskim ligama "petice".

I dok zdrav razum govori koliko je teško dobiti "takve", pred očima mi bljesnu Cavelas (Tzavellas) i njegov projektil koji nam je u Grčkoj "ukrao" pobjedu, odnosno čudesni preokret Kipra u Nikoziji u kojem sam participirao kao šokirani komentator.

Zbog ove dvije utakmice, danas smo u situaciji da moramo pobijediti, a ako i ne uspijemo, neće to biti zbog Belgije koja je miljama ispred nas, već upravo zbog spomenutih Grka i Kiprana.

Uveliko se govori kako nikada nismo savladali jednog "kapitalca" za iskorak, ali baš smo Belgiju, koja je za nas uvijek bila velika reprezentacija, nadigrali tri puta.

I upravo ta tradicija međusobnih rezultata vraća nadu, možda i stadion "Grbavica" koji sigurno ne leži belgijskoj igri po krilima, te, nadamo se, veća želja za pobjedom izabranika Mehmeda Baždarevića.

Istina, igrat ćemo bez "dirigenta" veznog reda - Miralema Pjanića, koji će bez obzira na do sada osrednji učinak u reprezentaciji biti nenadoknadiv. No, vjerujemo da će baš zbog izostanka popularnog Mireta i selektor Baždarević promijeniti formaciju i ponuditi igru s jednim napadačem, pojačanom sredinom i ofanzivnim krilima.

Šta reći na kraju osim, sretno Zmajevi, jer sreća će nam u subotu biti itekako potrebna!