FK SLOBODA

Ademir Smajlović: Svi su mi golovi dragi

Peti strijelac u historiji tuzlanskog kluba

J. JEREMIĆ

24.9.2018

Mladost iz Kikača je senzacija ovosezonskog Kupa BiH. Kantonalni prvoligaš plasirao se u osminu finala najmasovnijeg bh. fudbalskog takmičenja s klupe predvođeni Ademirom Smajlovićem, legendarnim napadačem Slobode. Njegovi igrači prozvali su ga „Murinjo sa kantona“, a mnogi od njih ne znaju kakav je to golgeter bio.

Sarajlić uzor

Smajlović je dijete Tušnja. Daleke 1974. godine je postao pionir „Crveno–crnih“, i to na preporuku Slobodana Bode Stefanovića. Prošao je sve selekcije kluba, a nakon izobrazbe kod Mome Radunovića, Brace Bevande i Mesuda Nalića, Smajlović je 1980. debitirao za prvi tim Slobode.

- Baš ovim trenerima sam iznimno zahvalan. Bili su pravi pedagozi, stručnjaci, mnogo sam naučio od svih njih. Debitirao sam kod najboljeg trenera Slobode svih vremena Đorđa Geruma. Protiv Napretka Kruševac sam postigao svoj prvi prvoligaški gol - objašnjava nam Smajlović, koji je crveno–crni dres nosio devet godina.

Smajlović je jedan od najboljih strijelaca Slobode u njenoj historiji.

- Postigao sam 49 golova i četvrti sam strijelac prvoligaške Slobode. Inače, peti sam strijelac od osnivanja kluba 1919. godine!

Neizostavno pitanje za svakog rasnog strijelca je ima li gol koji mu je najdraži. Neki koji je ostao posebno urezan u njegovom sjećanju:

- Golovi, svi su dragi! Najdraži protiv Partizana 1984., mnogo bitan nam je bio taj zgoditak. Ostaje u pamćenju het-trik također Partizanu - objašnjava Smajlović, koji se prisjeća i svojih igračkih uzora:

- To je bio Sead Sarajlić, baš dobar igrač i moj veliki drug. Odrasli smo u istoj ulici. Što se tiče omiljenih saigrača, iskreno bilo ih je mnogo. Izdvojio bih Cvijana Miloševića. Odigrali smo čitavu karijeru zajedno u Slobodi, znali smo se u glavu! Čim on primi loptu, ja odmah otvaram i znam da će me on spojiti s golom! Veliki igrač moj Cviko!

Povreda u Osijeku

Osim Slobode, u karijeri je nastupao i za Osijek, imao ugovor sa Šturmom, no povreda mu je ranije prekinula karijeru.

- Povreda u Osijeku, prva u karijeri, ozbiljna, zahtijevala je hiruršku operaciju i duže odsustvovanje od fudbala. Zatim taj prokleti rat u to vrijeme i sudbina je tako htjela. Jugoslavija se raspadala, a imao sam želju da odradim dvogodišnji ugovor u austrijskom Šturmu i prestao bih s aktivnim igranjem.

Ovako se to ubrzalo i odlučio sam, nisam išao na operaciju jer samo u slučaju da želim igrati, morao sam operirati prepone, ingvinalne kanale, veliki rezovi. Nisam se plašio operacije, nego dugo odsustvovanje s terena, pa opet poslije povrede se treba dokazivati, a gdje?! Juga se raspada... – ističe Smajlović.

Anegdota iz Zagreba

U bogatoj karijeri Smajlović je imao dosta anegdota s terena širom bivše zemlje. Jedna od njih je s meča Dinama i Slobode.

- Tadašnji naš trener u prvu postavu stavio je igrača na desnog beka, a čovjek je tek došao. Naš golman nam dodaje loptu, on dodaje “poprečnu” loptu lijevom beku našem. I tako primimo dva gola. Čujem, pored aut-linije, zove mene Nazif Šehić, pomoćni trener, nervozan kao ris, inače bolovao je od čira na želucu, poznat bio kao nervozan i ljut.

”Ado, zovni ga“, ja mu kažem zove te Šeha, sve se to odigrava kraj desne aut-linije, tu je i pomoćni sudija. Kaže mu Šehić: „Slušaj, ti igraš u crvenim, nemoj davati loptu plavima! Mi igramo protiv njih, crveni su tvoji!”. Pomoćni sudija se smijao da je zaboravio na utakmicu, a i svi mi!

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.