Nije slučajno bh. atletičar, član AK „Doboj Istok“ i Atletske reprezentacije BiH Osman Junuzović danas u našem glavnom gradu na Prvom međunarodnom mataronu „Two Cities Marathon“, kojeg je organiziralo udruženje „Dečki u plavom“, stazu dugu 42,2 kilometra istrčao za 2 sata, 30 minuta i 21 sekundu i prvi stigao na cilj, čime je postao pobjednik u muškoj konkurenciji, dok je srbijanska atletičarka Katarina Pohlad pobjednica u žesnkoj konurenciji, pretrčavši stazu za 3 sata, 6 minuta i 21 sekundu. 

Radostan zbog pobjede u disciplini koja nije njegova, niti se u svakodnevnim treninzima priprema za maraton, već za trčanje na tri hiljade metara sa zaprekama i bez zapreka, prvak na pet hiljada metara, u popodnevnim satima stigao je u svoju porodicu i radost podijelio sa roditeljima, prijateljima, komšijama, sa trenerom prof. Jasminom Mujićem. Prva čestitka mu je stigla iz ruku klupskog kolege, sedam godina mlađeg atletičara AK „Doboj Istok“ i člana juniorske atletske reprezentacije BiH Belmina Mrkanovića, prvaka Balkana na tri hiljade metara sa zaprekama.

- Radostan sam, nego šta. Maraton nije moj fah. Ali, rekao sam sebi, probaj Osmane. I isplatilo se, iz sebe sam ostavio svoje konkurente. Pokazao sam da sam najizdržljiviji atletičar, prihički spreman na najveće podvige. Opravdao sam to što sam prvak BIH na tri hiljade sa zaprekama i bez zapreka, prvak BiH na pet i 10 hiljada metara na stazi, betonu u polumaratonu. Misim da sam jedini atletičar koji je iz tri hiljade metara uskočio u maraton na 42 kilometra i pobijedio - kaže Osman.

 Ovaj skromni mladić atletikom se bavi 15 godine. Otkrio ga je nastavnik tjelesnog odgoja u osnovnoj školi i preporučio ga da se javi treneru AK „Doboj Istok“ prof. tjelesnog odgoja Jasminu Mujiću, čovjeku koji živi atletiku. Sve je dao u ovaj sport i stvorio nekoliko državnih reprezentativaca. Emina Konjić, Belmin Mrkanović, Mediha Salkić, Osman Junuzović ću izdanci Škole atletike u kojoj prof. Mujić kuje šampione i pokazuje da se samo radom, upornim radom i taentom mogu postizati rezultati vrijedni divljenja.

- A kada bi vam pričao u kakvim uvjetimo se pripremamo, gdje treniramo, da dnevno istrčimo i po 20 kilometara seoskim putevima, stazama šumskim, zimi, ljeti, po kiši i suncu, ne bi nam vjerovali. Ko ne vjeruje, bujrum, neka dođe u našu Klokotnicu, našu općinu i neka se uvjeri.

Ja sam ispunjen i sretan što prije svega predstavljam svoju domovinu, posebno kada na mojim prstima zasijama odličje, zbog kojeg se prolije desetine litara znoja i začuje himna moje zemlje. Bogu sam zahvalan što sam prije dvije godine pobijedio tešku bolest i vratio se na atletsku stazu, jači nego ikada, gladan pobjeda - naglašava Osman.