Ivan Ljubičić penzionisani je hrvatski tenisač. Ljubičić je počeo igrati na ATP turnirima 1995. godine. Najbolji ranking karijere mu je bio 3. mjesto u maju 2006. godine.
On je za "Dnevni avaz" govorio u martu 2010. godine, a u nastavku pročitajte šta je tada poručio.
Lijepe stvari dešavaju se teniseru Ivanu Ljubičiću u posljednje vrijeme. Pobjedom na turniru u Indijan Velsu napravio je senzaciju, što je označilo njegov povratak među svjetsku elitu. Sa 26. mjesta ATP liste ekspresno je skočio na 13., a ujedno je i najstariji teniser koji je osvojio ovaj turnir. U Indijan Velsu je popularni Ljubo u prisustvu svojih najdražih, supruge Aide i jednoipogodišnjeg sina Leonarda, proslavio i 31. rođendan.
I dok su mediji puni hvalospjeva za Banjalučanina koji igra pod hrvatskom zastavom, ističući da je u životnoj formi, on se hladne glave uputio u Majami na novi turnir. Tamo u pauzi između treninga i mečeva s porodicom provodi dragocjene trenutke i pokušava se skloniti od medija. Ipak, uz posredovanje njegove majke Hazire, Ljubičić je izdvojio vrijeme za „Dnevni avaz“ i otvoreno govorio o karijeri, privatnom životu, rodnom gradu...
Uživamo skupa
Jesu li se slegli dojmovi iz Indijan Velsa?
- Tamo sam došao spreman i sa samopouzdanjem, ali nisam razmi{ljao o osvajanju turnira. U Indijan Velsu sam uvijek igrao dobar tenis. Nadao sam se nečemu dobrom, ali, iskreno, nisam baš razmišljao o tituli. Posljednje tri-četiri godine tamo slavim i rođendan. Imamo i prijatelje tako da smo se i inače lijepo osjećali. A sada još ljepše.
Supruga i sin su s Vama.
- Da, mi smo gotovo uvijek skupa. Ovo nije prvi put da me prate na turniru.
Da li je i njihova blizina doprinijela Vašem povratku među tenisku elitu?
- Sigurno da mi pomaže. Donosi mi taj neophodni mir. Naročito supruga, sve napravi da se mogu koncentrirati na tenis. Kada se poslije treninga i mečeva vratim u sobu, uživamo svi skupa. Iako mi je dan ispunjen obavezama, osjećaj da su tu blizu veoma mi je bitan.
Prilično ste opušteni.
- Kod mene nikada nije postojao imperativ pobjede. Sada sam još više opušten. Sve što mi se sada dešava je nešto što sam doživio prije i znam kako se s tim nositi. U karijeri sam napravio puno stvari tako da je ova titula nešto lijepo, ali sigurno nije nešto što će mi promijeniti karijeru ili život. U drugom sam dijelu karijere. Sigurno je bliži kraj nego početak. Tako da sve što mi se desi je plus i lijepo, a bez nekih pritisaka. Bio sam treći na svijetu i znam da to više ne mogu dosegnuti. To je prošlost i sada uživam u ovim trenucima.
Na raznim krajevima svijeta susrećete se vjerovatno i sa ljudima s ovih prostora.
- Bude stvarno uvijek naših ljudi. Uvijek se nađe neko ko navija i kome je drag vaš uspjeh.
Najbolji prijatelj
Vaši Banjalučani su rasuti širom svijeta. Susrećete li se i s njima?
- U Australiji sam nedavno sreo mog kuma. U kontaktu sam s nekoliko prijatelja iz škole. U Banjoj Luci sam nakon 1992. godine bio samo jednom. Mislim da je to bilo prije sedam ili osam godina. Nemam potrebu da idem u Banju Luku, jer tamo više nema ljudi koje sam poznavao. Meni su bitniji ljudi od samog mjesta. A ljudi koje sam ja znao uglavnom su vani i susrećem ih po svijetu.
Koliko Vam znači podrška navijača s ovih prostora?
- Kada igrate na terenu sa 16.000 ljudi, kao što je u Indijan Velsu, onda vam znači tih deset ljudi koji obično budu glasniji od svih 15.990 Amerikanaca. Bitno je da se razvije ta atmosfera i da osjećate da niste jedan protiv svih.
Jeste li uspjeli izgraditi prijateljstvo s nekim teniserom?
- Tomas Johanson (Thomas Johansson) je moj najbolji prijatelj. Prestao je igrati, sada je direktor turnira u Štokholmu, ali često se čujemo i vidimo.
Život u Monte Karlu
Živite u Monte Karlu. Je li to zaista mjesto iz snova?
- U Monte Karlu možete biti najbogatiji čovjek na svijetu i niko se neće okrenuti za vama. I to što sam ja neki dobar teniser ništa ne znači. Monte Karlo je specifičan grad, lijep je, ali je i jako mali. Svako poznaje svakoga. Tamo smo dugo, upoznali smo mnogo ljudi i osjećamo se ugodno.
Hotel u Opatiji
Osim tenisu, posvetili ste se i biznisu na jadranskoj obali.
- Da, u Opatiji sam kupio hotel „Mozart“. U tu investiciju sam ušao s puncem i on o tome vodi brigu.
