U vrijeme austrougarske vladavine u Sarajevo je stigao film, na početku se prikazivao u improviziranim objektima, a prva namjenska zgrada otvorena je 1912. godina, kada je Sarajevo dobilo kultno kino „Apolo“.
Poslije oslobođenja Sarajeva, počeo je i njegov rast, koji je ispočetka bio tih i neprimjetan da bi se polako, kako su godine prolazile, naš grad približavao velikim centrima.
Da je Sarajevo poseban grad, govore njegove ulice i mahale čiju su posebnost kroz cijelu historiju građani Sarajeva čuvali i do danas očuvali. Prolazile su brojne vlasti i svaka je na svoj način oblikovala grad, ali su Sarajlije uvijek bdjele i pazile da se to čini tako da se ne poremeti duh Sarajeva, govori Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada.
Pred sami kraj Osmanske carevine, prema sačuvanim dokumentima, u Sarajevu su te davne 1874./75. godine bile 104 mahale, među kojima bijaše i ona Hubijar-agina.
Dolazak toplijih dana nekad je bio i nagovještaj otvaranja kupališta na rijekama u našem gradu, a rijetke su bile Sarajlije koje nisu znale plivati.
Na njemačkom jeziku carina se nazivala malta. Ostavljao se dio robe ili protuvrijednost u novcu. Šećer-ćehaja bio obaviješten o svim problemima.
Po staroj porodici Čola naziv dobila dva brda, most i potok . Most pušten u promet 1906. godine
Prva električna centrala u Sarajevu napravljena je davne 1894. godine na desnoj obali Miljacke, između Skenderije i Marindvora.