Djeci je najvažnija rutina prije spavanja, ali neće zaspati ako je mama nervozna. Senzibilnija djeca ne mogu zaspati bez ljuljanja ili dojenja, njima treba opuštanje
Bliskost, opuštenost i prepuštenost u sigurnoj emocionalnoj vezi s mamom ključ su mirnog sna beba. No svi roditelji znaju da stvari nisu toliko jednostavne. Besane noći, višesatno uspavljivanje i nervoza djeteta, a onda i mame i tate iskusili su mnogi. Stručnjaci kažu kako je za san najvažnije umiriti autonomni živčani sustav i pružiti djetetu osjećaj sigurnosti.
- Stoga je najvažnije pratiti bebinu rutinu kada je pospana i pokušati joj stvoriti odgovarajuće okružje - kaže britanska stručnjakinja za razvoj dojenčadi Lynne Murray. Koliko god se to činilo bezosjećajnim, Murray smatra kako nošenje i ljuljanje, iako se čine prirodni načini umirivanja bebe, može majkama stvoriti dodatne probleme.
- Bebe pamte što se događa dok tonu u san pa isto očekuju i svaki sljedeći put. Dakle, ako uspavljujete dijete noseći ga i ljuljajući, to će mu i ubuduće trebati da bi moglo zaspati, prenosi 24sata.hr.
Slično tome, ako vam beba uglavnom zaspi na dojci, pred vama su vrlo vjerojatno mnoge besane noći - ističe Murray, profesorica psihologije i autorica knjige “Psihologija beba” koja je više od 40 godina proučavala dječji razvoj.
Stoga savjetuje roditeljima da prate bebine potrebe. Primjerice, ako beba voli sisati svoj palac, možete je zamotati tako da su joj ruke blizu usta. Neka djeca vole promatrati složene uzorke dok tonu u san pa je njima zgodno tkaninu s uzorcima omotati oko krevetića. Medvjedići i dekice mogu pružiti osjećaj sigurnosti jer su čak i vrlo male bebe svjesne njihove teksture i mirisa.
Preporučuje se i čitanje kao jedan od najboljih načina poticanja razvoja inteligencije. No Lynne Murray nije zagovornica takozvanoga kontroliranog plakanja, odnosno puštanja djeteta da plače bez roditeljske utjehe.
Takve metode mogu ugroziti sigurnu povezanost s roditeljima, a povlači i neka etička pitanja, kaže ona.
Nikako ne puštajte bebu da sama plače u krevetiću. to će ugroziti njezinu povezanost s roditeljima, a time i buduću emocionalnu sigurnost, kaže psihologinja Lynne Murray.
