Zapadni mediji učestalo i sve dramatičnije upozoravaju na opasnu ulogu Rusije na Balkanu. Nažalost, upozorenja još ne dopiru do kreatora geopolitičkih i strateških odluka unutar poljuljanog vojno-političkog saveza Amerike i Evropske unije.
Nakon što su se Makedonija i Crna Gora definitivno oslobodile ruskih kandži i krenule putem euroatlantskih integracija, Vladimir Putin silnu je negativnu energiju lagerovao u Srbiji i Bosni i Hercegovini, preciznije u Republici Srpskoj, gdje uz asistenciju Milorada Dodika kontinuirano proizvodi nered i smutnju.
„Ruska politika u BiH isključivo je destruktivna“, tvrdi moskovski balkanolog Maksim Samorukov. Iako je potpuni višak ovu britku konstataciju dosoljavati, važno je ukazati na činjenicu kako u posljednjih tridesetak godina zvanična Moskva zapravo nikad iskreno i nedvosmisleno nije priznala konačnost bosanskohercegovačke države, nepovredivost njenih granica i nesporni međunarodni subjektivitet. Ukratko, tanko smo s Rusima stajali tokom rata, još tanje nakon Dejtona. Privremenost BiH kremaljsko je proročanstvo!
Putinov primarni interes jeste da Srbiju i BiH drži podalje od NATO-a. To mu, kako vidimo, naročito uspijeva! Uostalom, pokušajte se sjetiti kad je posljednji put na institucionalnom nivou (u Vijeću ministara ili Predsjedništvu BiH) posvećena pažnja usvajanju neophodnih zakonskih rješenja i koalicionih dogovora u vezi sa MAP-om ili neperspektivnom vojnom imovinom zbog kojih smo beznadežno zaglibili na sjevernoatlantskom putu. Identično je stanje i sa EU integracijama, mada bi Denis Zvizdić radije javno slagao nego to pošteno i odgovorno priznao.
Ruska čizma nikom nikad ništa dobro nije donijela. Znaju to Bugari, Rumuni, Česi, Slovaci, Litvanci, Estonci, Mađari i Poljaci. Zato su valjda kolektivno razgulili u NATO i EU. Rusima smo ostali još samo mi, Srbija i onaj frtalj Ukrajine na Krimu.
Dobro, i „Agrokor“.
