I prije referenduma o nezavisnosti BiH 1992. godine Nedžib Bašić bio je potpuno siguran da će, nakon Slovenije i Hrvatske, rat početi i u BiH.
Kao stariji vodnik bivše JNA u kasarni u Lukavici imao je više informacija od većine građana ove zemlje koja je još vjerovala u mirno rješenje političkih tenzija.
- Mi smo to kroz kasarnu osjetili, kroz dijalog s kolegama srpske nacionalnosti, kroz podjelu naoružanja u okolnim selima koju smo lično gledali, a ništa nismo mogli poduzeti. Nešto oružja smo krajem marta iz Lukavice uspjeli izbaciti u Švrakino selo. Sto posto smo znali da se priprema rat u BiH – kaže ratni načelnik Štaba 1. Drinske udarne brigade (DUB) Armije RBiH Nedžib Bašić za “Avaz”.
Prvi strah
Sjeća se da su jedinice JNA iz Slovenije, s kompletnim teškim naoružanjem i tenkovima, stigle u Sarajevo.
Među vojnicima je upoznao i kapetana Zaima Imamovića, kasnije legendarnog komandanta 1. drinske brigade i 14. divizije ARBiH, koji je poginuo pred sam kraj rata na Treskavici. Krajem marta 1992. napustili su JNA i javili se u Štab TO RBiH u zgradi Predsjedništva. Prihvatili su da s jednom jedinicom krenu prema Foči, koja je početkom aprila žestoko napadnuta.
Polovinom aprila uspjeli su stići u selo Željevo kod Ustikoline. Penzionirani pilot Zaim Bešović s dijelom dobrovoljaca odlazi na Tjentište, odakle su kasnije hiljade civila uspjeli izvući iz okruženja do slobodne teritorije.
Bašić ostaje u Goraždu, gdje je Imamović ubrzo postrojio i komandovao 1. drinskom udarnom brigadom, a Bašić postao načelnik Štaba brigade.
Komandovao Mladić
- Strah sam prvi put osjetio prilikom napada iz pravca Foče na školu u Osanici. Bio je 15. maj 1992. Jedinica smještena u školi dočekala je neprijatelja, ali vidio sam da je situacija teška. Težak period imali smo i tokom ofanzive 1994. godine na Goražde. Operacijom “Zvezda” komandovali su Ratko Mladić, Gvero i Talić. To znam jer je zarobljeni vojnik iz Nikšića, Zoran Vujačić, od kojeg sam lično uzimao izjavu, rekao: “Možete me ubiti, ali se ne možete odbraniti. Sve je krenulo na vas”. I rekao mi je da je ispred šatora čuo Mladića da kaže da im je UNPROFOR dao pet dana da zauzmu desnu obalu Goražda – sjeća se Bašić najtežih dana tokom opsade.
"Kupovina" boraca za plastenik
Bašić kaže da se ne plaši novog rata, jer je uvjeren da ništa ne bi bilo isto, ali boli ga nepravda. Kaže da branitelji države prije 34 godine ovakvom je sigurno nisu zamišljali.
- Ne može se objasniti koliko su minimizirane zasluge branilaca. Vi sada imate vojnika koji ima 100 KM nekakve invalidnine, a imate 300 ministara u FBiH s platama od 5.000 i više. Oni misle da, ako mu daju plastenik, riješili su borca za sva vremena. Borci su nezadovoljni, ugroženi, ne izlaze na glasanje, oni koji mogu sele iz ove zemlje, a mnogi više nisu ni živi. Prvo. marta 1992. ni slučajno nismo zamišljali da će biti ovako. Tokom agresije svi smo živjeli ko braća, dijelili zadnji zalogaj hljeba, jednu cigaretu pušili “u krug”. Zamislite kakvi su to heroji bili kad u akciju ide jedan borac s puškom, a jedan goloruk. Ako mu saborac pogine, ovaj uzima pušku ili je zarobi u borbi. Nijedna armija u svijetu nije imala takve heroje, a nijedna nije ni zapostavljena kao što je Armija RBiH – ističe Nedžib Bašić.
