Naplata RTV takse, kao i samo njeno postojanje kao obaveze građana, već godinama izaziva brojna negodovanja. Iako je RTV taksa u Bosni i Hercegovini, uz Srbiju, među najnižima u Evropi, dio građana ne vidi smisao takve obaveze, posebno danas kada su digitalni mediji i društvene mreže dostupni na gotovo svakom uređaju i mjestu, uglavnom besplatno.

Javni RTV servis izrastao je iz državne radiodifuzije zasnovane na interesima koje uspostavlja i verifikuje sistem državne vlasti. Vremenom je razvoj koncepta javnog interesa u parlamentarnim društvima, osjetljivim na ljudska prava te interese građanskih kolektiviteta i pojedinaca, doveo do tranzicije državnih radio-televizija u javne RTV servise građana.

Politička logika da to više nisu mediji vlasti, već građana, dovela je do koncepta da ih ne treba finansirati država. Iako je prvi sistem RTV takse u svijetu uveden u Ujedinjenom Kraljevstvu 1923. godine, kada su vlasnici radio-prijemnika počeli plaćati godišnju licencu od deset šilinga za finansiranje tada novouspostavljenog BBC-ja, model je tek kasnije postao uzor brojnim evropskim državama koje su javne radio-televizijske servise finansirale putem takse građana, bez obzira na to da li su pratili programe tih medija ili ne.

Međutim, politički, ekonomski i medijski trendovi mijenjaju se. Francuska je 2022. godine ukinula RTV taksu koju su plaćala domaćinstva koja posjeduju televizor. Nakon ukidanja, javni medijski servis finansira se prvenstveno iz državnih prihoda, odnosno dijela prihoda od PDV-a koji se usmjerava u javni audiovizuelni sektor.

Koliki su procenti naplate?

U Federaciji BiH taksa se naplaćuje putem Elektroprivrede BiH, dok se u Republici Srpskoj prikuplja putem inkasanata ili kroz posebne račune. Osnovni problem predstavlja nizak stepen naplate.

Službe javnih emitera ne objavljuju redovno ove podatke, pa se do njih često dolazi nezvaničnim kanalima. Prema informacijama Medija centra, naplata u Federaciji BiH u prvih šest mjeseci 2025. godine iznosila je svega 50,58 posto. Prema informacijama do kojih je došao autor ovog teksta, ove godine naplata je pala ispod 50 posto, pri čemu se najveći dio prihoda ubire na područjima s bošnjačkom većinom.

U Republici Srpskoj naplata je viša i kreće se do 70 posto, ali sva sredstva ostaju RTRS-u, a ne javnom RTV sistemu u cjelini, što je jedan od razloga sudskih sporova koje vodi BHRT.

U susjednoj Hrvatskoj stepen naplate RTV takse iznosi oko 95 posto, što je najviša stopa u Evropi. U bivšoj Jugoslaviji, na prostoru današnje BiH, naplata je iznosila oko 84 posto, a i tada je bila najniža u zapadnoj Hercegovini. U poslijeratnoj Bosni i Hercegovini najveća naplata zabilježena je 2010. godine i iznosila je 73 posto. Od tada bilježi kontinuirani pad.

Gotovo polovina evropskih zemalja ukinula RTV taksu

Oko 20 evropskih zemalja danas nema klasičnu RTV taksu, uključujući Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju. Bosna i Hercegovina ima izuzetno nisku RTV taksu od 7,50 KM mjesečno, koja nije mijenjana od 2013. godine jer za njeno povećanje ne postoji politički konsenzus.

Godišnji izdaci građana za finansiranje javnih servisa u pojedinim zemljama iznose:

• Srbija – oko 36 eura godišnje, uz dodatna budžetska sredstva

• Bosna i Hercegovina – oko 46 eura godišnje

• Hrvatska – oko 127 eura godišnje

• Slovenija – oko 170–180 eura godišnje

• Njemačka – oko 220 eura godišnje

• Švicarska – oko 350 eura godišnje

Da li je taksa garant medijske nepristrasnosti?

Bivši britanski premijer Boris Johnson još je 2019. godine otvorio raspravu o ukidanju BBC pretplate. Tada je izjavio da treba preispitati da li postojeći model finansiranja javnog servisa i dalje ima smisla u eri streaming platformi te da razmatra mogućnost ukidanja pretplate.

Medijski analitičar i profesor Steven Barnett više puta je upozoravao da je postojeći model finansiranja javnih servisa pod pritiskom promjena u načinu konzumiranja medijskih sadržaja te da je rasprava o alternativnim modelima finansiranja legitimna i neizbježna.

Ipak, većina evropskih medijskih organizacija, uključujući European Broadcasting Union (EBU), protivi se ukidanju RTV pretplate, smatrajući da ona osigurava veću nezavisnost javnih servisa od političkog uticaja. U tom pravcu Evropska unija uložila je značajna sredstva u uspostavljanje Javnog RTV sistema BiH.

Međutim, zbog složene strukture države sistem nikada nije u potpunosti zaokružen, a sporovi između tri javna emitera, kao refleksija političkih odnosa u zemlji, doveli su ga na rub finansijske održivosti. BHRT od RTRS-a potražuje oko 95 miliona konvertibilnih maraka po osnovu raspodjele RTV takse i taj novac pokušava naplatiti sudskim putem.

S druge strane, iz RTRS-a tvrde da je riječ o višestruko uvećanom iznosu jer u konačni obračun moraju biti uključena i druga međusobna potraživanja unutar sistema. To potvrđuju i dosadašnje sudske presude. RTRS je po jednoj presudi mora isplatiti BHRT-u oko tri miliona maraka po osnovu RTV takse za nekoliko mjeseci 2019. godine, dok je prema drugoj presudi BHRT obavezan da RTRS-u isplati oko 17 miliona maraka po drugim osnovama.

Vjerovatno će uslijediti i nove presude u korist BHRT-a kada je riječ o raspodjeli RTV takse, ali je očigledno da je riječ o sporom i politički opterećenom procesu. Zbog toga je budućnost državnog emitera, koji se suočava s velikim dugovima prema zaposlenima i međunarodnim organizacijama, krajnje neizvjesna.

Suština spora leži u činjenici da je prema Zakonu o Javnom RTV sistemu BiH RTV taksa trebala biti raspodijeljena tako da 50 posto pripadne BHRT-u, a po 25 posto entitetskim emiterima. Problemi počinju 2010. godine kada RTRS razvija vlastitu inkasantsku službu i prestaje uplaćivati sredstva prema ranijem modelu raspodjele.

Takav način naplate bio je veoma uspješan jer su inkasanti protiv dužnika primjenjivali stroge mjere naplate, uključujući pljenidbu pokretne imovine. Međutim, s pogoršanjem političkih odnosa u zemlji, posebno između BHRT-a i RTRS-a, prekinuta je gotovo svaka saradnja u vezi s raspodjelom takse, a međusobna potraživanja nastavila su da rastu.

Treba vizija i elementarno političko jedinstvo

U Bosni i Hercegovini rasprava o RTV taksi dodatno je opterećena političkim sukobima i neriješenim odnosima unutar javnog RTV sistema. Dok naplata iz godine u godinu pada, dugovi rastu, a sudski sporovi između emitera traju, pitanje budućnosti javnog servisa ostaje bez jasnog odgovora. Istovremeno, građani plaćaju jednu od najnižih RTV taksi u Evropi, ali sve češće postavljaju pitanje šta zauzvrat dobijaju.

Za sada nema naznaka da će Bosna i Hercegovina krenuti putem zemalja koje su ukinule RTV taksu. Međutim, bez dogovora o održivom modelu finansiranja i jasne vizije razvoja javnih medija, postojeći sistem teško može odgovoriti izazovima vremena. A kako pokazuje evropsko iskustvo, pitanje nije da li će se model finansiranja javnih servisa mijenjati, već kada i na koji način će do tih promjena doći.