Uborak je samo jedna od kritičnih deponija u BiH. U cijeloj zemlji ne postoji niti jedna takozvana sanitarna deponija i sve one, uključujući sarajevsku, banjalučku i zeničku, na neki način štete okolišu. Požari su neprestano svuda, deponija kod Kiseljaka je gorjela duže od godinu dana, gorjele su deponije kod Višegrada i Rogatice. Deponija Istočnog Sarajeva kod Krupačkih stijena je također tempirana bomba čiji je požar zagadio Sarajevo prošle godine.

Mimo zakona

Aktivista i predsjednik Udruženja „Eko akcija“ Anes Podić kaže da je uzroka za požare nekoliko, prvenstveno neuređen sistem odlaganja smeća. U kontejnere bi trebalo da ide samo komunalni otpad, a baca se sve i svašta pa tako i već zapaljeni otpad poput pepela zimi. Tu su i materije koje se, kada su izložene suncu i pritisku, također mogu zapaliti.

- Vidjeli smo snimke, ogromne količine automobilskih guma na deponiji u Uborku. Nikakvih tu mjera protivpožarne zaštite nema. Dovoljno je da se samo jedna zapali, zapalit će se onda stotine tona guma. Jednostavno, tu reda nema i to je posljedica odnosa naših političkih elita prema našem okolišu i prema ljudima uopšte – naglašava Podić.

Zakoni se ne provode, kaže. Postoji veoma dobar federalni pravilnik o deponijama, postoje okolišne dozvole. Međutim, naglašava Podić, inspekcije jednostavno nema. Ponekad se propišu kazne, ali iznosi kazni nisu dovoljni da bi ih natjerali da rade po zakonu, komentariše ovaj ekolog i navodi da su sve deponije u BiH u nekom stepenu neuređene.

Proćerdan novac

- Deponija, da bi bila sanitarna, ne smije zagađivati vodu, ne smije zagađivati zrak, ne smije zagađivati tlo. Sve one imaju problem. Deponija kod Banje Luke, koja finansijski dosta dobro posluje, vi kad se provozate kroz Ramiće kod Banje Luke, zapahne vas smrad deponijskog gasa. Kad se otpad odlaže na deponijama dolazi do razlaganja otpada, a to proizvodi takozvani deponijski gas. On je, naprimjer, na deponiji u Sarajevu, kada je bila uređena neposredno iz međunarodnog novca i pod međunarodnim nadzorom, bio prikupljan i u jednom trenutku se od njega proizvodila struja i predavala elektroprivredi. Znači, radilo je, ali kad se onda prepustilo upravljanje domaćim kadrovima, jedna po jedna funkcija se zanemarivala i bilo je sve gore i gore – otkriva Podić.

Mostarski Uborak bio je jedan od projekata uređenja deponija u BiH koje su finansirale Svjetska banka i Švedska agencija za međunarodni razvoj (SIDA).

- Uborak je dobio značajna sredstva, ali jednostavno nisu utrošena kako treba. U Bihaću smo imali primjer gdje je preduzeće deponija u osnivanju imalo apsurdnu situaciju. Imali ste ljude koji su primali platu i nisu radili ništa. I nikad nisu kažnjeni zato što nisu radili ništa – zaključuje Podić.

Recikliranje misaona imenica

O evropskim standardima recikliranja ne možemo ni sanjati jer u ciklusu u kojem ide prvo prikupljanje, pa razdvajanje i na kraju recikliranje otpada nismo u stanju preći ni prvu stepenicu, prikupljanja.

Pristup evropskim fondovima za sve je blokiran zbog političke blokade reformi, ali i kada ima nekog novca sa strane on se ne troši kako bi trebalo, tvrdi Podić.