- Slike zlostavljanja žive u meni i živjet će do kraja života - započeo je svoju šokantnu ispovijest 36-godišnji Beograđanin Bojan Jovanović, koji je bio đakon Srpske pravoslavne crkve, služeći u Bijeljini kod episkopa tuzlansko-zvorničkog, vladike Vasilija Kačavende. 

Jovanović je jedna od žrtava Kačavende, episkopa koji je optužen za seksualno zlostavljanje četvorice mladića. Bojan je i jedini čovjek koji se usudio javno progovoriti o svemu. Uprkos prijetnjama koje je, ističe, dobivao, Jovanović je napisao i knjigu pod nazivom "Mafija u Crkvi" koja, kako kaže, ne služi da šokira javnost nego da pomogne pravosuđu, policiji i socijalnim službama da urade svoj posao.

Krivična djela

- Napisao sam ono što su mnogi doživjeli. Ko god je uzeo knjigu u ruke, ostao je sleđen. Riječ je o zabranjenoj knjizi, koju niko nije smio da objavi. Prva promocija bila je u Beogradu. Jedva smo dobili salu, jer niko nije htio da napravi promociju. Svi se plaše političko- tajkunske mafije, koja ima sve u rukama, pa čak i Crkvu - pojasnio je Jovanović.

Iako je odmah vrlo glasno progovorio o seksualnom zlostavljanju Vasilija Kačavende, Bojana su, navodi, sputavale mnoge druge stvari da pravda bude zadovoljena.

- Politička situacija, loš pravosudni sistem, ogromna korupcija i povezanost crkvenih velikodostojnika s ljudima iz politike doprinijeli su tome da se to sve gura pod tepih. Mnogi novinari su nakon spominjanja te teme samo odmahivali rukom s riječima: "Ko će u to dirati!" Sve do prije četiri godine - govori Jovanović.

A onda je nastavio svoju ispovijest, od koje se ledi krv u žilama...

- Vladika me je mnogo puta hitno zvao da dođem kod njega u sobu pod isprikom da ima problem sa srcem. Kada bih ušao u sobu, on je ležao i uz tihu muziku onanisao, gledajući u mene. Govorio mi je da dođem da ga zadovoljim i da će mi dati šta god želim. Mnogo puta je znao doći kod mene, skinuti bi se go i rekao mi: "Sad ću da te rasturim." To se dešavalo svakog dana - nerado se prisjetio Jovanović.

Prvi osjećaji koje je imao u tim trenucima, govori Bojan, bili su bijes i gađenje. Nakon toga ga je obuzimalo sažaljenje, jer je shvatao da je riječ o bolesnom čovjeku, kojem je i nakon svega pokušavao pomoći.

- Gledajući u tom stanju čovjeka koji bi trebao da bude moralna podrška svojim vjernicima, bijes se pretvarao u nešto drugo i želio sam da pomognem tom jadnom čovjeku. No, moje odbijanje njega je samo navodilo da traži put kako da dođe do još jednog mladog mesa. Najbrutalnije je bilo kada me je tjerao da mu dovodim djecu, ali samo dječake do 11 godina, jer su za njega stariji dječaci bili prljavi. Nikada to nisam uradio niti bih po bilo koju cijenu - kazao je Jovanović.

Dodaje da je na razne načine pokušavao da se spasi i da normalno nastavi obavljati svoju dužnost, ali je imao osjećaj da je situacija bila bezizlazna. Kada bi se za pomoć obraćao drugim episkopima, nailazio je na ignoriranje. 

- Jednom sam mu čak rekao da, ako ne može da se suzdrži, nađe ženu, ali on mi je govorio da mu se žene gade i da želi samo dječake. Strašan je osjećaj kada neko pokušava da vas siluje, da vas uhvati za genitalije ili da vas ljubi protiv vaše volje, i to u manastiru. Ujutro pričate o ljudima koji su poginuli, a navečer tražite njihove sinove da vas seksualno zadovolje - govori Jovanović.

Zbog svega što se dešavalo, Jovanović je napustio Srpsku pravoslavnu crkvu i danas sa porodicom živi u Beogradu. Strašne posljedice, ističe, osjeća i danas...

- Udaljavanje od ljudi koji prikrivaju najteža krivična djela, za mene je posebna čast. Mislim da sam za Crkvu uradio mnogo veću stvar nego da sam ostao. Svake noći ustajem u dva, i tako već punih 15 godina. U to vrijeme smo u najvećoj tajnosti u manastiru sahranili zemne ostatke ubijenog djeteta da nas ne bi uhvatili Vasilijevi špijuni. Svake noći se budim s tim, iako u tome nemam grijeha. Pitam se kako tek žive oni koji su to uradili i prikrili - govori Jovanović.

Iako je etiketiran u društvu zbog trauma o kojima se usudio javno progovoriti, Bojan ističe da se nikada zbog toga nije pokajao. Smatra se hrabrim čovjekom koji ima ogromnu podršku prijatelja, porodice i ljudi širom svijeta. 

- Prijetnje su bile svakodnevne. Prijetili su da će me ubiti, da će me isjeckati na komade. Prijetnje je, također, dobila i moja porodica. Dolazila je jedna žena iz Bijeljine, koja je moju porodicu upozorila da sam se zakačio s opasnim ljudima, koji će me ubiti. Nudili su mi dva miliona eura da gostujem na TV-u i da kažem kako su me muslimani nagovorili da tako pričam te da se zbog toga kajem i da im se javno izvinim, što, naravno, nisam uradio - tvrdi Jovanović.

Čist obraz

Naprotiv, uprkos prijetnjama, Bojan dodaje da je veoma ponosan na to što je smogao snage da progovori o seksualnom zlostavljanju Kačavende.

- Moja je dužnost i kao sveštenika i kao građanina da se borim protiv ovih kriminalnih radnji i, da država to nije zatajila, svi oni koji trebaju, do sada bi dobili ono što zaslužuju. Istina, prognan sam iz Crkve, proglasili su me izdajnikom, saradnikom tajnih službi, govorili su mi da sam lud, ali su posljedice male naspram satisfakcije. Svi ti ljudi su jednoglasno smijenili Vasilija na saboru, ali kao što rekoh, tada se provukao putem veza. Najveća satisfakcija su mi čist obraz i podrška ljudi sa svih strana, koji mi pružaju podršku da izdržim do kraja i da se pravda ispuni - smatra Jovanović.

Senada, Marka i Josipa

Bojan Jovanović tvrdi da nikada nije gradio imidž vjerskog službenika koji živi po pravilu "utegnute" ličnosti i izaziva strahopoštovanje kod ljudi.

- Nekada su crkvena i narodna historija bili jedno, a ne kao danas, gdje vam o ljepoti vjere pričaju izlazeći iz blindiranih automobila s osiguranjem. Trudio sam se da svima objasnim da hrišćanstvo nije riječ nego način života. Među mojim prijateljima u Srbiji ima i Senada, i Marka, i Josipa - kazao je Beograđanin.