Centar za identifikaciju posmrtnih ostataka Šejkovača u Sanskom Mostu izgleda jezivo. Zapravo se radi o prepravljenoj tvorničkoj hali u kojoj nema uvjeta za dostojanstveno držanje posmrtnih ostataka ubijenih Bošnjaka ekshumiranih na različitim lokacijama krajiških gradova. Posmrtne ostatke drže na policama, u vrećama ili na podu.
Skupljali novac
- Centar Šejkovača nema adekvatne klimatske uslove. To je bila neka tvornička hala. Posmrtne ostatke drže na rafovima, a ako tu nema mjesta, onda ih poredaju po podu. Zamislite kako se osjećaju porodice koje dođu na identifikaciju. Otvore im vreću u kojoj su kosti pozelenjele, jer nema adekvatnih uslova za čuvanje - priča ogorčeno Mirsad Duratović, predsjednik Udruženja logoraša "Prijedor 92", koji je i sam više puta išao na identifikaciju.
Mnogi ostaci žrtava završe na podu
Kontaktirali smo i Centar Šejkovača, gdje su nam uposlenici kazali da ne smiju davati izjave. Situaciju nam je pojasnio jedan od policajaca koji osigurava Centar.
- Situacija je loša. Kada je bilo ekshumiranje iz Tomašice, tijela su morali smještati i na pod. Sada nije tako. Ima mjesta na policama. Nema rashladnih uređaja, a mislim da ne bi ni imali efekta dok se hala ne preuredi. Nije bilo ni adekvatnog mokrog čvora, pa smo mi zaposleni uz pomoć dobrih ljudi skupili novac i to uradili - kazao je ovaj policajac.
Bilo je i gore
Predsjedavajući Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH Amor Mašović naveo je da u Šejkovači imaju rashladne uređaje, ali da to nije prava mrtvačnica.
- Stanje je bilo alarmantno, usuđujem se reći, u vrijeme kada smo imali žrtve iz Tomašice, ne sada. Zato što su bili u stanju saponifikacije, očuvanosti, što je bilo neočekivano nakon 20 godina njihovog boravka u zemlji. Niko nije očekivao da će biti očuvana meka tkiva. Ali, to se desilo. Na kraju, žao mi je što niste vidjeli kako je izgledala Šejkovača prije šest-sedam godina. Bez rostfrajnih polica, s daskama... - rekao nam je Mašović.
