Ratni komandant i heroj Srebrenice Naser Orić rođen je u Gornjim Potočarima kod Srebrenice. Selo Gornji Potočari podijeljeno je na više zaselaka, a jedan od njih i nosi ime po prezimenu komandanta – Orići. Reporteri „Avaza“ jučer su posjetili rodnu grudu legende Srebrenice. U selu su rijetki oni koji žele bilo šta kazati, a od fotoaparata bježe kao da je, u najmanju ruku, neko veliko zlo. Boje se mještani Gornjih Potočara, kažu: „Vidite kakvo je vrijeme, danas si ovdje, sutra u hapsani.“
Strah komšija
Rodnu kuću Orića nije bilo teško pronaći. Odmah uz potok. Preko mosta. Pomogla nam je Adila Hafizović. Naserova majka, kako kaže, njena je tetka.
- Molimo dragog Boga samo da nam ga puste. On je nas branio. Nije on nikoga ubijao. Gledamo vijesti i čekamo samo da kažu da ga neće poslati u Srbiju – kaže Adila.
Bilo je onih koji su se bez ustručavanja usudili govoriti za naš list. Fadil Orić, Naserov rođak, kaže da se ne boji nikoga, jer da se bilo koga bojao, ne bi se 2000. godine vratio u Gornje Potočare s porodicom da živi.
Fadil Orić: Nikoga se ne bojim
- Glupo je to što su uhapsili Nasera. On je već odgovarao za sve i oslobođen je. Na kraju krajeva, zašto su ga uhapsili po nalogu Srbije, pa ima BiH svoje tužilaštvo. Mi koji živimo ovdje, znamo da je on u ratu naredio da ne smije Srbima iz okolnih sela faliti dlaka s glave – kaže Fadil Orić, koji je pola godine proveo u logoru.
Naši i dušmani
Slično razmišlja i nana Đula Orić. Kaže da ona nije neki govornik, ali zna da komandant nije ništa kriv.
- Oni su njega uhapsili u inostranstvu. Sada se treba pokazat koliko je BiH država. Sada da vidimo naše silne predsjednike hoće li osloboditi našeg Nasera. Cijeli svijet zna da se on branio. Njega su napadali dušmani, nas su napadali. Nikoga mi nismo dirali – kaže nana Đula.
Gornji Potočari čekaju da Orić bude oslobođen, ne oslobađajući odgovornosti ni predstavnike vlasti u BiH.
Nemojte se više vraćati!
U pokušaju da pronađemo sagovornike, nailazili smo na brojne prepreke. Tako smo zalutali u jednu avliju, gdje nam je stariji gospodin s prozora odbrusio da idemo odakle smo došli i da se više ne vraćamo!
- Ma, nemam ja šta ni o kome govoriti. Nemojte se vraćati – kratko je rekao, nakon čega smo se udaljili, uzalud objašnjavajući da nismo policija, agenti tajne sile i nikakvi smutljivci i kriminalci.
