Zbog važnosti za Bosnu i Hercegovinu, za region i upravo zbog pomirenja, ali na bazi istine i pravde, na osnovu sudski utvrđenih činjenica, na koncu zbog onog što nazivamo planetarno važnom lekcijom iz Srebrenice - evo nekoliko riječi o izgledima “srebreničkih rezolucija” u Ujedinjenim narodima i američkom Kongresu. Moglo bi se predvidjeti da će, uz diskusiju i neka protivrječna razmišljanja, obje rezolucije biti usvojene. Jer, radi se o deklaracijama obrazovnog karaktera, s politikom u drugom planu. 

Ruska konstruktivnost

Rusi bi u najgorem, ili najboljem slučaju, kako već to ko doživljava, mogli biti uzdržani u Vijeću sigurnosti UN-a. Uostalom, Moskva nikada nije spriječila usvajanje nijedne “bosanske” rezolucije, iako ima svoje kritičke stavove o svemu.

U Vašingtonu je, naravno, još manje disonantnih tonova - uz bipartijsku podršku republikanaca i demokrata, u Zastupničkom domu američkog Kongresa bit će usvojena rezolucija br. 310, koju je u ime Helsinškog odbora za ljudska prava 12. juna predložio američki konzervativac Kris Smit (Chris Smith). Ona je reafirmacija rezolucije 199 usvojene prije deset godina (2005.), koja je također priznala genocid u istočnoj Bosni. 

Rusi će se, dakle, prema britanskom nacrtu rezolucije o Srebrenici ponijeti, pa tako i glasati u UN-u, isključivo prema svojim potrebama i aktuelnom političkom realmu. Reduciranje na populističku samoreklamu neodgovornih političara iz RS, ali i onih koji bi da u Beogradu skrenu pažnju s pregovora o Kosovu, što opet kreću na kompromise s Prištinom, političko je naklapanje. Povrh svega, Moskvi se ne može narediti da zbog Balkana mijenja konstruktivni pristup koji se očekuje.

Rezolucija br. 310 koju je u ime Helsinškog odbora za ljudska prava 12. juna predložio američki konzervativac Kris Smit 

Uistinu, Rusi će u Vijeću sigurnosti UN-a glasati kako to njima bude odgovaralo; moguće i u ogledalu tekuće konfrontacije sa Zapadom, zbog Ukrajine! Ali ne kako to od njih zahtijeva Banja Luka ili Beograd. I ne zato jer su Moskvi ili Vladimiru Putinu ispostavili sasvim pogrešan “nalog” tamo neki balkanski političari. Rusija je velika zemlja i ne voli diktat, posebno ne onih malih, koji se nude poput političkih vazala.

Iako Aleksandar Vučić o srebreničkoj rezoluciji u UN-u priča kao da je to najvažnije pitanje koje ga preokupira, njega mnogo više brinu pregovori o Kosovu, jer u tom domenu nema jeftinih političkih slogana. Posebno, jer u Beograd dolazi Angela Merkel, koja će insistirati na novim uvjetima Srbiji - na njenom putu ka EU. Srbija će na tom putu morati prvo pristupiti otvaranju “poglavlja 35”, što je vezano uz Kosovo, a ne uz Bosnu!

Morat će biti agilnija u oblasti energetike, telekomunikacija i prilagoditi se u vezi s “zajednicom srpskih opština” na sjeveru Kosova. Za tu zajednicu svojevremeno je ovom novinaru, u Njujorku, Ivica Dačić rekao da na sjeveru Kosova Beograd “ne želi novu republiku srpsku”!

U Beogradu oko Kosova mogu rabiti samo onu istu, staru, potrošenu parolu da “Srbija nikad neće priznati Kosovo”!? Iako ima onih koji tvrde da već jeste! No, zato je neko u Beogradu umislio da je o BiH jeftino pričati, jer se u Sarajevu neadekvatno brane. Pogrešno, jer u Vašingtonu, glavnoj političkoj metropoli svijeta, neprincipijelno potezanje za “bosanskim pitanjem” ne prolazi bez reperkusija!

Bosanska fioka

Stvari s BiH nisu tako jednostavne, jer bosanska je fioka puna historijskih činjenica! 

Pa tako američka rezolucija o genocidu u Srebrenici već u prvoj tačci afirmira da “politike agresije i etničkog čišćenja, kao što su to implementirale srpske snage u BiH od 1992. do 1995., odgovaraju terminu koji definira zločin genocida, kao što je to napisano u tačci 2. Konvencije o prevenciji i kažnjavanju zločina genocida”. I, potom, oštro osuđuje sve izjave onih koji tvrde ili dovode u pitanje da masakr u Srebrenici zaista predstavlja genocid! 

U isto vrijeme američka rezolucija insistira da Vašington bezuvjetno treba nastaviti s podrškom neovisnosti i teritorijalnom integritetu BiH. To je posebno važno u okviru američkog (nacionalnog) interesa o očuvanju mira i stabilnosti u jugoistočnoj Evropi, koja treba ostati cijela i jedinstvena. Dobro se sjećam kada je potpredsjednik SAD Džo Bajden (Joe Biden) 19. maja 2009. godine u Sarajevu, u Parlamentu BiH, to jasno izgovorio. Tu nema popusta, niti zareza, već slijedi samo uskličnik!

U jednoj vrsti zaključka, u tačci 8. američka kongresna rezolucija jasno zaziva odavanje počasti ne samo žrtvama u Srebrenici nego i cijeloj BiH, koja je doživjela agresiju i etničko čišćenje, te posebno onim pojedincima koji su riskirali ili izgubili svoje živote, uključujući i američke državljane, u zaštiti ljudskih prava i fundamentalnih sloboda. Sve to da bi se ispoštovali “etnički identiteti bez diskriminacije”. Dakle, bez apartheida na cijelom teritoriju BiH. Ili, što bi rekli pravnici, nikad nije naodmet uvažiti: “Restitutio in Integrum” - povratak na prijašnje stanje.