Milorad Dodik ove sedmice krenuo je i u progon bosanskog jezika s teritorija kojim vlada, uz nedvosmislenu poruku da Bošnjaci na tom teritoriju od sada mogu pričati samo bošnjačkim, odnosno jezikom koji su im on i njegova politika izmislili. Svaki put kad mu zaškripi stolica s koje vlada, Dodik se uhvati neke nove nacionalističke mantre koja njegov politički plovak treba držati na površini i opciju kojoj pripada spašavati od potonuća.
Istek roka
Ovog puta, oduzimanjem Bošnjacima prava na bosanski jezik, trebalo je koliko-toliko skrenuti pažnju s pravljenja nove koalicione većine i hvatanja “papaka” po Narodnoj skupštini RS (NSRS) te se ponovo prikazati kao neprikosnoveni “baja” u Srba, koji, eto, Bošnjake ima pravo da ponižava i vrijeđa, pa čak i da im naredi kojim će jezikom pričati.
Dodik zna da je bosanski jezik ustavna kategorija i da on može da ga ukida svaki dan, ali ga ne može ukinuti. Drskost njegove vlasti koja usmenom naredbom izgoni bosanski i uvodi nepostojeći bošnjački jezik u škole jeste stvorila nemir kod Bošnjaka u RS, ali je pitanje do kada će ga moći stvarati.
Dodik, prije svega, negiranjem bosanskog jezika, kod svog naroda, tačnije, glasača, nastoji popraviti svoj i rejting stranke kojoj pripada, jer zna da mu neminovno istječe rok političkog trajanja. Zna on dobro da je narod u RS sit njegovih nametanja, ukidanja, oduzimanja, otcjepljenja, pripojenja, referenduma i ostalih ubleha kojim je svih ovih godina pothranjivao laž o RS kao državi, i tako se održavao na vlasti, a da je taj isti narod gladan i hljeba, i posla, i pravde i svega što živom čovjeku treba da normalno funkcionira.
Klečao na koljenima
No, ne treba biti nimalo naivan i misliti da Dodik, kad bi mu samo zapalo, ne bi poukidao, ne samo ime jezika kojim Bošnjaci u RS govore, već i sve drugo što simbolizira njihovo postojanje u tom entitetu, odnosno što liči na Bosnu i Hercegovinu.
Činjenica da je u svom političkom uzletu dva puta klečao na koljenima pred sarajevskim bošnjačkim vodstvom i bošnjačkim poslanicima u NSRS da bi mu omogućili dolazak na vlast tamo gdje su Srbi većina, dovoljno govori o tome na šta je sve spreman Dodikov karakter kad je u pitanju vlast i sve ono šta ona sa sobom nosi. A nosi moć, novac, posjedovanje.
Pomiješao stoljeća
Milorad Dodik je, očito, pomiješao stoljeća, a godine pogotovo. Neko bi mu morao reći da ovo nije 1992. i da je vrijeme mijenjanja imena, vjere i jezika Bošnjaka davno prošlo vrijeme. Pluskvamperfekt! Milorad Dodik izrodio se u političara kakav ne treba ni RS, a BiH i Evropi pogotovo.
